Srljali smo kao guske u maglu s Đokovićem, a sada možemo i zapjevati: Ovo nam je škola!

Autor: Katarina Kušec

Na ulazu u svaki dućan i dalje je izvješen papir na kojemu piše kako je obavezna dezinfekcija ruku, ljudi moraju stajati u razmaku od najmanje dva metra... svi bi se kao trebali pridržavati tih mjera, ali rijetki su oni koji dezinficiraju ruke na ulazu, a još je rjeđi slučaj da se na blagajnama drži razmak... ljudi se sudaraju jedni o druge, pričaju, sjedaju na kave, gužvaju se u javnom prijevozu... Činilo se da sve ide ka normali pa se i teniski svijet opustio i uskočio u party vlak Beograd-Zadar. Zašto ne? Pa granice su otvorene, a svi su dobrodošli, posebice ako su turisti!

Nije ni ta ideja o humanitarnom turniru Adria Tour bila loša, dapače pokrenuo ju je trenutačno najbolji tenisač svijeta Novaka Đoković i svi su ga počeli slijediti... Kako i ne bi. Simpatičan, normalan, karizmatičan lik, najbolji tenisač, uvijek pazi što priča, sve je odmjereno, često se zna i našaliti, vole ga svi! Ako može on, zašto ne bismo i mi, bila je to nit vodilja. I baš ta ideja o Adria Touru trebala je pomoći Hrvatskoj, ali i ostalim državama i oživjeti turizam, ali i probuditi uspavane tenisače koji mjesecima nisu igrali.

Mnogi od njih su se odazvali, velika imena svjetskog tenisa doputovala su u Beograd, pa sada i Zadar, ali postoji jedan problem u cijeloj priči. Euforija je naglo splasnula i više nikome nije ni do tenisa, ni do igre, ni do slavlja.

Bugarski tenisač Grigor Dimitrov javio je kako je pozitivan na koronavirus, a nakon njega i Borna Ćorić i nekoliko trenera i tko zna tko sve još ne. Za koji dan lanac zaraženih bit će itekako dug.

A zašto? Jer socijalna distanca više nije bila bitna, svi su došli s razmišljanjem "Pa ako već nekoliko dana nema sjednice Civilnog stožera u 14 sati, nema više ni virusa"... "Gotovo je, Hrvatska je korona-free zona, idemo svi na plažu, stadione, idemo se grliti i slikati"...

Kad ono - bum. Virus nam se vratio kao bumerang.

 - Ovo je jedna svjetska prilika da prikažemo i Zadar i Hrvatsku u prekrasnom svjetlu, kao korona-free zemlju, te pozovemo turiste - rekao je nedavno Goran Ivanišević kada je najavljivao događaj u Zadru i bio je u pravu jer ovo jest bila svjetska prilika da Zadar i Hrvatsku prikažemo svijetu i da se o njima raspišu svi svjetski mediji. I jesu, ali nažalost ne u pozitivnom svjetlu.

Sasvim je neodgovorno da je, u vrijeme kada čitav svijet pokušava izići na kraj s epidemijom koronavirusa, gledalište u teniskom centru prepuno, a nakon mečeva igrači se međusobno grle i u potpunosti ignoriraju sve epidemiološke mjere fizičkog distanciranja - stoji u jednom njemačkom listu. I nisu oni jedini koji su prozvali organizatore, vlasti pa i same igrače za ovakvo ponašanje. Packe im se dijele sa svih strana svijeta. Čudili smo se svi Talijanima i Španjolcima i načinu na koji su oni reagirali na virus, a sada i sami napravimo ovako neku banalnu glupost i rasplamsamo vatru.

Sada je svima jasno da je organizacija ovog Toura ipak bila prerana, srljali smo kao guske u maglu, a sada ćemo zbrajati žrtve. Jer nisu samo igrači na nišanu, ljudi su se s njima družili, fotografirali, pa njih 9000 moglo je sjediti na tribinama u Zadru, gledati tenis i pokupiti virus.

Izgleda da je sada pala u vodu i studija pod nazivom “Sport se sigurno pokreće” koja je napravljena prije koji mjesec i nastala je u suradnji sa sveučilištem Politecnico di Torino. Dokument je to koji donosi pregled razine rizika i mjera potrebnih za ponovno pokretanje sporta u odnosu na svaku od 387 priznatih sportskih disciplina. Sadrži listu sportskih disciplina koje su rangirane od 0 do 4 zavisno o riziku od infekcije Covid-19. Kako se navodi u tom istraživanju, sportovi koji ne donose skoro nikakvu mogućnost širenja zaraze su jedrenje, plivanje na otvorenim vodama, golf i tenis.

Eh taj tenis... da su se ljudi i igrači držali mjera, sada ne bi bilo ozbiljnih posljedica. Ovako izgleda da istraživanje pada u vodu...
No, ne treba se upirati prstom. Nije u cijeloj priči kriva ni ova studija, ni Novak Đoković. Namjere su mu bile sjajne, ali prerano izrealizirane. Krivi smo sami jer prihvatili smo poziv i u isto vrijeme u potpunosti zanemarili ono s čime su nam glave, posljednjih mjeseci, punili Krunoslav Capak, Alemka Markotić i ministar Božinović. Kako se stanje popravilo i kako nisu imali redovne sjednice u 14 sati, ljudi su na njih pa i na sam virus zaboravili. Vraćanje života i dolazak Novaka Đokovića malo nam je pomutio razum, a sada će pomutiti i korona sliku Hrvatske.

Jedino što nam svima sada preostaje jest zaboraviti na finale Adria Toura, zaboraviti na raspašoj jer sve smo adute sada ispucali i možemo si jedino pustiti Gibonnijevu pjesmu "Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije..."