Piše: Daniel Serwer
Prijevremeni izbori na Kosovu donijeli su, kako se i očekivalo, jasnu pobjedu za pokret Samoopredjeljenje (Vetevendosje), kratko VV. Prema preliminarnim rezultatima, osvojili su 48 posto i predvode većinu od nešto više od 50 mjesta u Skupštini Kosova koja broji 120 poslaničkih mandata.
Ovo je trenutak Aljbina Kurtija (Albin).
Još mladi i artikulisani lider VV sjedio je par mjeseci prošle godine u premijerskoj stolici. Trampovoj (Donald Trump)administraciji se pak nije dopadalo njegovo insistiranje na reciprocitetu sa Srbijom, niti njegov skepticizam u vezi bizarnog izbora tadašnjeg predsjednika SAD–a za američkog izaslanika (ambasador Ričard Grenel/Richard Grenell).
Vašington je potom iskoristio svađu unutar njegove koalicije na vlasti da ga obori. To ovoga puta neće biti izgledno, ne samo zato što je Samoopredjeljenje bilo ubjedljivo na izborima, već i zato što je Tramp otišao. Bajdenova (Joe Biden) administracija će makar pokušati da iskaže poštovanje za kosovsku demokratiju.
To međutim neće spasiti Aljbina od mnogo većeg izazova: formiranje većine u parlamentu koja će omogućiti izbor novog predsjednika kao i jaku poziciju u pregovorima sa Srbijom. Za oba ova pitanja potrebna je dvotrećinska većina. Dio toga zavisi od manjinskih partija, ali će mu biti potrebna podrška i najmanje jedne albanske stranke.
Dva očigledna kandidata imaju lošu prošlost sa VV: LDK (Demokratska liga Kosova) je bila na lošem trećem mjestu na izborima i oni su prošle godine bili ti koji su oborili Aljbinovu koliciju kratkog daha, dok je Samoopredjeljenje bilo oštar kritičar drugoplasirane Demokratske partije Kosova (PDK), posebno njihovog, sada za ratne zločine optuženog, bivšeg predsjednika Hašima Tačija (Hashim Thaci). Alijansa za budućnost Kosova (AAK) Ramuša Haradinaja (Ramush) neće imati dovoljno mjesta u parlamentu da bi obezbijedila dvotrećinsku većinu za VV, ali to bi bio korak u tom pravcu.
Kosovski paralamentarni sistem često je proizvodio duge interegnume. Aljbin bi ovo mogao skratiti jednostranim djelovanjem, ali bi to moglo kasnije otežati formiranje potrebne koalicije. Pregovori sa Srbijom i izbor novog predsjednika neće biti top prioriteti za VV. Aljbin će preferirati da se foksuira na svoja predizborna obećanja: posao i pravosuđe.
To neće biti lako, budući je COVID-19 snažno pogodio ekonomiju Kosova, a reforma provosudnog sistema je dugoročni projekat. Amerikanci i Evropljani će pokušati da, što je prije moguće, obavežu Prištinu na dijalog sa Beogradom, što bi značilo suočavanje sa vjerovatnim predsjedničkim i parlamenatrnim izborima do aprila 2022 (moguće i ranije). Nikakvi ozbiljni pregovori sa Srbijom neće biti mogući nakon kraja ove godine.
Iako EU na to cilja, veoma je mala perspektiva za „konačan“ sporazum u tom vremenskom okviru. Srbijanski predsjednik Vučić (Aleksandar) je više nego jasno stavio do znanja da neće priznati Kosovo, prije novog reizbra, ako uopšte bude i tada. Neki privremeni koraci za izgradnju povjerenja mogli bi biti mogući, sa fokusom na pronalažnje nestalih iz rata 1999, kao i primjenu nekoliko desetina postojećih sporazuma između Beograda i Prištine, od kojih su neki sprovedeni na zadovoljstvo obje prijestonice. U svakom slučaju, Priština će morati da bude spremna da napusti loš sporazum da bi se osigurala da dobije dobar. Aljbin bi mogao dobro da parira Vučićevoj nevoljnosti.
Jedan mnogo sveobuhvatniji sporazum u svakom slučaju je potreban.
Odbijanje Srbije da prizna svoju nekadašnju "autonomnu pokrajinu" ostavlja Kosovo u međunarodnom limbu s nejasnim i neoznačenim granicama, omogućavajući Srbiji da potkopava njihovu državnost, teritorijalni integritet i suverenitet. Ali to takođe ostavlja i Srbiju bez „dobrosusjedskih odnosa“ koji su jedan od uslova za članstvo u Evropskoj uniji.
Dvije prijestonce bi trebale ozbiljno razmisliti o toliko spominjanom njemačko-njemačkom rješenju, koje je podrazumijevalo članstvo u Ujedinjenim nacijima (UN) i za Demokratsku Republiku Njemačku kao i razmjenu ambasadora u oba glavna grada, ali bez formalnog priznanja. Niko ko poznaje Kosovo, neće očekivati dugoročni ishod poput njemačkog (odnosno -ponovnu inkorporaciju Kosova u sastav Srbije).
Ako Aljbin Kurti, ili kao lider Samoopredjeljenja ili kao premijer, bude postigao čak i skroman uspjeh u omogućavanju „zaposlenja i pravde“, Kosovo će se naći u snažnijoj poziciji za uspješne pregovore sa Srbijom. Jača ekonomija i pravosudni sistem koji se sam može nositi sa i interetničkim zločinima i korupcijom na visokom nivou će doprinijeti da dobiju nepodijeljnu podršku i Vašingtona i Brisela. Uspjeh u tome, takođe bi omogućio jaču poziciju u zagovaranju reciprociteta sa Beogradom.
Aljbin Kurti ima velike cipele da popuni: sopstvene.
Prevela: Biljana Jovićević
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR