Povratak velikosrpskog nacionalizma nije samo prijetnja za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, već za dijelove Balkana, a jednostrani raspad BiH doveo bi do sukoba i masovnih zločina, ističe suosnivač i direktor britanskog Nacionalnog centra i muzeja holokausta Džejms Smit.
On je, zajedno sa svojim bratom, devedesetih kao ljekar i humanitarac, boravio na Balkanu i uvjerio se u sve ratne strahote ove regije što ga je nagnalo na formiranje organizacije Aegis Trust koja radi na očuvanju mira na Zapadu Balkana.
Kaže kako, sve dok traje poricanje genocida, ne može biti izliječenja i zato se mora nastaviti borba protiv toga. Njegov intervju za Al Džaziru prenosimo integralno:
Nacionalizam, separatizam, fašizam i drugi „izmi” su veoma prisutni u BiH i situacija je za mnoge veoma slična onoj iz 1990-ih. Kako Vi vidite dešavanja u ovoj zemlji?
– Raspad BiH unilateralnim otcjepljenjem izaziva rizik stvaranja žarišta koja bi mogla izazvati sukob i dovesti do masovnih zločina. Vidim zabrinjavajuće paralele sa periodom prije rata 1990-ih. Posebno uznemirujuća je podrška srpskim nacionalistima u BiH iz Srbije i drugih strana. Snažna ruska podrška Dodiku je alarmantna, iako ne iznenađuje. Nasilje i haos koji slabe EU su u Putinovom interesu.
Povratak velikosrpskog nacionalizma je prijetnja ne samo za Bošnjake i stabilnost BiH, već i za muslimane u Crnoj Gori, južnoj Srbiji i na Kosovu. Vidio sam njegove posljedice kao doktor kada sam radio sa kosovskim izbjeglicama u Albaniji 1999. godine – iskustvo koje je navelo mog brata i mene da stvorimo Aegis Trust kako bismo pomogli sprječavanje takvih masovnih zločina u budućnosti.
Nedavno ste, između ostalog, na Twitteru objavili “Ovaj put ne možemo samo izraziti zabrinutost. Potreban je kontinuiran angažman i djelovanje Ujedinjenog Kraljevstva kako bi se spriječio povratak regije u rat”. Da li će Britanija i EU uraditi nešto osim „izražavanja zabrinutosti“?
– To ostaje da se vidi. Nažalost, za sada vidimo spore, slabe reakcije navodnih saveznika BiH na prijetnje srpskih nacionalista. Ako Dodiku bude dozvoljeno da stvori svoje “paralelne strukture” i rekonstituiše Vojsku RS, za međunarodnu zajednicu će biti veoma teško da to poništi.
Ako je međunarodna zajednica, posebno EU, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, trebala naučiti nešto iz prošlog puta, to je da je bolje spriječiti nego liječiti. Jesmo li voljni posmatrati razvoj još jednog potencijalno genocidnog sukoba? Ako nismo, onda EU i Ujedinjeno Kraljevstvo moraju djelovati sada, prije nego što se situacija dodatno pogorša.
Kao odgovor na ovu krizu, Aegis Trust radi sa našim partnerima u Memorijalnom centru Srebrenica i drugdje kako bismo podigli svijest i pozvali na jače očuvanje mira i na sankcije. Nedavni Aegis Trustov podcast dio je ovih napora.
Pozvali smo sve one koji podržavaju Aegis Trust u Ujedinjenom Kraljevstvu i širom svijeta da svojim izabranim predstavnicima pišu o trenutnoj krizi. Radeći sa britanskom Parlamentarnom grupom svih frakcija za prevenciju genocida, također smo informisali članove Parlamenta kako bismo im pomogli u definisanju njihovih političkih preporuka vladi Ujedinjenog Kraljevstva. Postoje jaki glasovi u britanskom parlamentu, kao što je Alicia Kearns, koja je iz vladine Konzervativne stranke.
Kroz sve ove napore ohrabrujemo Vladu Ujedinjenog Kraljevstva da preduzme potrebne korake. I organizacija Remembering Srebrenica na ovom polju radi vrijedan posao. Do sada, međutim, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva nije poduzela ni najlakše korake, kao što bi bilo da slijedi SAD u pogledu sankcija, što je razočaravajuće.
U međuvremenu, čini se da je ionako apatična EU paralizirana neprijateljskim stavom prema BiH i Bošnjacima izraženim u pojedinim glavnim gradovima zemalja članica EU, kao što su Ljubljana, Zagreb i Budimpešta. Ipak, snažni komentari Annalene Baerbock (njemačka šefica diplomatije op.a.), uz nedavnu izjavu Evropske komisije kojom se osuđuju lideri RS i slični tvitovi iz EPP-a ove sedmice mogli bi ukazati na pozitivnu promjenu.
Međutim, takvi pozitivni koraci neće imati utjecaja ako se ne poduzmu dalje mjere. Utjecaj Ujedinjenog Kraljevstva u EU naglo je opao nakon Brexita, ali uvjerljiv stav britanske Vlade mogao bi poslužiti kao ohrabrenje, posebno Berlinu.
Vi ste također predsjednik i osnivač Nacionalnog Holokaust centra Velike Britanije, kako Vi vidite oživljavanje onih snaga na Balkanu koje slijede doktrine i politike koje su dovele do i izvršile strašne zločine tokom Drugog svjetskog rata, posebno Holokausta?
– Holokaust na Balkanu je nedovoljno shvaćen u Velikoj Britaniji. Malo učenika u Ujedinjenom Kraljevstvu poznaje ovaj dio Holokausta ili bi na primjer bili u stanju navesti Jasenovac kao logor smrti. Možda ga britanski nastavnici zbog ove složenosti izbjegavaju. Ipak, ako se dobro istraži, može nam pomoći da razumijemo ideje koje su doprinijele globalnom ratu i samom Holokaustu.
Drugi svjetski rat je pružio okvir za brutalne unutrašnje ratove na Balkanu koji su doveli do masovnih zločina. Regija se još uvijek bori sa posljedicama ovih zločina, kao što su genocidni četnički masakri nad Bošnjacima u istočnoj Bosni i Crnoj Gori i zločini partizana nad ustašama i hrvatskim civilima nakon njihovog zarobljavanja kod Bleiburga.
Dok se sve ovo dešavalo, agende grupa na Balkanu su često bile usklađene sa agendama nacista, čiji je cilj bio sistematsko uništenje Jevreja na Balkanu zajedno sa svim Jevrejima Evrope.
Historija Holokausta na Balkanu ilustruje kako su rasne teorije, koje su konstruisali evropski i američki mislioci 19. stoljeća, imale razorne rezultate u 20. vijeku. Osim što su Jevreje postavili na dno rasne ljestvice, ove ideje su u nacistički svjetonazor unijele i predstavu da su Slaveni „Untermensch“, niža bića.
Nacisti su napravili izuzetak za neke Slavene, uključujući Hrvate. Hrvatski nacionalisti na prijelazu u 20. stoljeće tvrdili su da su na višem stupnju rasne ljestvice od ostalih Slavena, što je pomoglo u stvaranju osnova za to da Pavelićeve ustaše postanu važni saveznici nacista.
Ustaše su izvršile brutalan genocid nad Srbima u Jasenovcu, Jadovnu i drugim mjestima u regionu. Oni su također vršili posao nacista u ubijanju Jevreja i Roma, uz malo učešća Nijemaca. Za razliku od toga, tokom okupacije Srbije u Drugom svjetskom ratu Nijemci su imali vodecu ulogu u uništavanju Jevreja, sa srpskim kolaboracionistima. Mađari su također ubili hiljade Srba i Jevreja u Vojvodini, dok je njemačka vojska počinila ratne zločine nad Srbima u Srbiji.
Dok velikosrpska ideologija ima korijene u završnoj fazi Osmanskog carstva, resantimani zbog zločina Drugog svjetskog rata su danas pokretač nacionalizma. Ovo podcrtava zašto je priznavanje događaja iz prošlosti i pozivanje na odgovornosti za zločine ključno za dugoročni mir.
Jedna od stvari, koje oni rade, je negiranje genocida u Srebrenici iako postoje presude međunarodnih sudova. Negiranje i relativizacija genocida su prisutni u BiH i regiji…
– Maksima Gregoryja Stantona da je poricanje indikator budućeg genocida se mora shvatiti ozbiljno. Negiranje uključuje i taktike poput relativiziranja genocida, što je opasno jer često okrivljuje žrtve da su prijetnja počiniocima, implicirajući da su same izazvale masovno ubijanje.
Opravdavanje zločina nazivajući ih samoodbranom ili ratnom taktikom povećava rizik od ponavljanja u novom sukobu. Sve ovo predstavlja poricanje genocida, što nastavlja traumu genocida za preživjele, kako u Srebrenici tako i drugdje. Slavljenje i veličanje genocida je još gore.
Zato mora postojati snažna podrška radu Memorijalnog centra Srebrenica i njegovih saveznika u suprotstavljanju ovim pojavama i zato međunarodna zajednica mora podržati Inzkov zakon kojim se kažnjava negiranje genocida i glorifikacija počinitelja genocida i ratnih zločinaca.
Šta je potrebno za postizanje mira i stabilnosti u BiH (kao i u regiji)?
– Kratkoročno je suštinski važno spriječiti ponovni sukob. EU, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo trebaju poslušati preporuke lokalnih stručnjaka i sprovesti ih, uključujući ciljane sankcije; pojačanje mirovnih snaga u BiH, stacioniranih u Tuzli ili u Brčkom; i veći politički pritisak na Banja Luku i Beograd. Za nadati se je da bi predstojeća posjeta Samanthe Power BiH mogla pomoći u tom pogledu.
U ovom trenutku se to možda cini nemogućim, ali dugoročni mir može se postići samo zajedničkim razgovorima bosanskih Srba, Bošnjaka i Hrvata kako bi se prihvatila cinjenica da se genocid desio i kako bi se postiglo zajedničko razumijevanje veoma teške prošlosti, historije koja opsjeda i oblikuje sadašnjost. U međuvremenu, moramo nastaviti s borbom protiv negiranja genocida u BiH i insistirati na tome da se velikosrpski nacionalizam i islamofobija ne tolerišu.
Međunarodna zajednica također treba pružiti trajnu podršku ekonomiji BiH, i boriti se protiv korupcije. Loši ekonomski izgledi u BiH doprinose povećanju polarizacije društva.
Balkan nije jedino područje koje ima problema sa noćnim morama iz prošlosti koje su oživjele, tako je u većem dijelu Evrope (ekstremna desnica, fašizam, islamofobija, antisemitizam…). Šta ove snage mogu učiniti na sprečavanju održavanja mira, kako u BiH, tako i u Evropi, te kako ih zaustaviti?
– Stravični događaji, poput onog koji je počinio Anders Breivik, trebali bi biti upozorenje da ekstremno desničarski pokreti crpe inspiraciju iz srpskog nacionalizma i dijele njegovu islamofobiju. Kao prvo, mora se prepoznati i odbaciti rastuća islamofobija, pa čak i otvoreno neprijateljstvo prema BiH i Bošnjacima od strane EU lidera poput Orbana, Janše, Milanovića i drugih.
Kao drugo, moramo bolje razumjeti kako sjećanja na zločine iz prošlosti mogu podijeliti društvo, uzrokujući dalje cikluse razornog nasilja. Aegis Trust je proveo skoro 20 godina radeći u Ruandi, gdje je milion Tutsija doživio genocid 1994. godine. Aegis Trustov model mirovnog obrazovanja razvijen je u Ruandi da pomogne u ophođenju s ovim sjećanjima i sada se primjenjuje u drugim zemljama. Fokusira se na podučavanje činjenica radi suprotstavljanja poricanju, na priče preživjelih kako bi se stvorila empatija, i na priče o ljudima koji su spasili druge i suprotstavili se mržnji kako bi se razvili kritičko razmišljanje i lična odgovornost. Takvo mirovno obrazovanje može se primijeniti svugdje i ono gradi zajedničku humanost, fokusirajući se na ono što nas ujedinjuje i jedan je od načina kako da se suprotstavimo prijetnjama koje trenutno vidimo širom svijeta.
Treba podržati odlične lokalne organizacije kao što je sarajevski P-CRC i druge organizacije širom BiH koje rade na njegovanju kulture mira. Svojim inkluzivnim pristupima, koji su slični našem, oni omogućavaju da svi u BiH mogu govoriti o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, da se genocid prizna i da BiH krene naprijed u mirniju i prosperitetniju budućnost.
Za dvije sedmice je Međunarodni dan sjećanja na holokaust, no da li su lekcije i žrtve holokausta danas zaboravljene?
– Izvršena su značajna ulaganja u očuvanje sjećanja na Holokaust u nekadašnjim koncentracionim logorima i logorima smrti i mjestima ubijanja u Evropi. USC Shoah Foundation ima arhiv koji obuhvata preko 55.000 svjedočanstava preživjelih Holokausta i memorijalni centri poput Nacionalnog centra za Holokaust u Velikoj Britaniji, razvijaju sjajne obrazovne programe.
Međutim, daleko smo od toga da smo naučili lekcije. Podučavanje o holokaustu nije uspjelo prenijeti kako su ideje koje su pokretale Holokaust postojale decenijama prije nego što je nacistička stranka formirana u Njemačkoj – a te iste ideje preovladavaju i danas.
U oblasti poducavanja o Holokaustu također treba učiniti više kako bi se pokazalo kako kombinacija dehumaniziranja grupa, a zatim propagiranja straha od njih, može lako izazvati nasilje i genocid. Takve ideologije su rasprostranjene širom svijeta.
Izvanredne priče iz vremena Holokausta mogle bi se iskoristiti na globalnom nivou kako bismo učili o poštovanju jednih prema drugima. Bilo je hrabrih albanskih muslimana koji su spašavali Jevreje, kao što su to činili i Hrvati, Srbi i Bošnjaci – poput Derviša Korkuta koji je sakrio mladu jevrejsku djevojku i spasio sarajevsku Hagadu.
Umjesto toga vidimo neke od najgorih primjera kako sjećanje može postati toksično i koristiti se za širenje mržnje i opravdavanje budućih zločina. Zaboravljanje zločina iz prošlosti ne pomaže oporavku, već samo dovodi do toga da sjećanja postaju maligna i izazivaju ozlojeđenost. Jedna od najjednostavnijih, najsnažnijih poruka koju Vam mogu dati je od mog prijatelja, Waldemara Ginsberga, koji je preživio geto u Vilniusu, koji je rekao: „Ono što se ne prizna, ne može se izliječiti.”
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR