Mi novinari smo navikli na prijetnje i svjesni smo rizika profesije pogotovo u državama poput države u kojoj živimo, ali naše porodice ne treba da dijele našu sudbinu i, na kraju krajeva, među raznim siledžijskim metodama ne postoji niža metoda nego da prijetite porodici, maloljetnoj djeci, kaže u razgovoru za Danas novinar Dinko Gruhonjić, o tome kako se osjeća poslije pretnji smrću koje je njemu i njegovoj porodici uputio nepoznati pratilac na Fejsbuku.
Gruhonjić kaže da su takve prijetnje uvijek „najveće iskušenje i vjerovatno sljedeća faza u pokušaju da me slome“.
Kada su prijetnje upućene i ko ih je potpisao?
„Najnovije prijetnje upućene su u sred noći, a pošiljalac se potpisao kao „Srbin četnik“. Prijeteća poruka je stigla sa naloga koji podsjeća na prezime ustaškog poglavnika, samo ima nešto više slova. Napadač je više puta pokušao da me kontaktira preko fejsbuk mesindžera, pa je čak slao i zahtjev za prijateljstvo, koji nijesam mogao da prihvatim „iz objektivnih razloga“.
Da li si slučaj prijavio policiji i tužilaštvu i da li si od njih dobio nekakav odgovor ili informaciju?
„Mi u NDNV uvijek prijavljujemo prijetnje. Kao i ostala novinarska udruženja članovi smo Radne grupe za bezbjednost novinara u kojoj su pored članova novinarskih udruženja i predstavnici policije i tužilaštva. Tu postoji razrađeni mehanizam koji smo i u ovom slučaju iskoristili. Zvali su me sjutradan iz tužilaštva da me pitaju da li ima nekih novih detalja i rekli da će, ako sam dobro shvatio, SBPOK raditi na mom slučaju. Poslije toga se više nijesu javljali“.
I ranije si dobijao razne prijetnje, ispisivani su i prijeteći grafiti na ulazu zgrade u kojoj stanuješ, da li si ikada dobio bilo kakav odgovor, odnosno da li je ikada otkriveno ko ti je upućivao prijetnje?
„Imam već dvodecenijsku, ako ne i dužu tradiciju dobijanja prijetnji i sličnih poruka. Koliko me pamćenje služi, jednom sam dobio informaciju da je počinilac otkriven i da se nagodio sa tužilaštvom da po principu oportuniteta u zamjenu za kaznu za krivično djelo odradi neki dobrotvorni ili humanitarni rad.
To je generalno slučaj kada su novinari u pitanju. Najveći problem u Srbiji je ta nekažnjivost, ta tobožnja nemoć nadležnih organa da pronađu počinioce iako smo svjedoci da, kada su u pitanju visoki državni zvaničnici, a naročito predsjednik Republike, da je policija koja je zadužena za visokotehnološki kriminal veoma efikasna i da brzinom munje pronalazi počinioce iako se i oni kriju iza lažnih profila na društvenim mrežama. Dakle, da se malo gorko našalim, možda ne mogu da pronađu počinioce zato što znaju ko su“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR