Njemački mediji: Srbija po naoružanju treća u svijetu

Srbija je treća najnaoružanija država u svijetu, pokazuje jedno istraživanje. Srbijanski zvaničnici tvrde da su procjene proizvoljne, a predsjednik najavljuje veliko razoružavanje.

Dva masovna ubistva u dva dana. Mrtvih – 17. Ranjena 21 osoba. Dok se građani Srbije još uvijek bude iz stanja šoka, predsjednik najavljuje veliko razoružavanje Srbije. Naime, prema procjenama švajcarskog istraživačkog projekta "Small Arms Survay" iz 2018. godine, Srbija je treća u svijetu po naoružanosti civila – odmah iza Jemena i SAD. Oni procjenjuju da na svakih sto stanovnika dolazi po 39,1 komad lakog naoružanja.

Zvaničnici takve podatke negiraju i nazivaju proizvoljnim, a stručnjaci napominju da različite procjene cirkulišu već 15 godina, a da je precizne podatke teško utvrditi.

"Neke procjene idu od toga da ima 900.000 komada oružja u posjedu građana i barem isto toliko u nelegalnom posjedu, dok druge čak pokazuju da je tri puta više nelegalnog oružja", kaže za Dojče Wele direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović.

"Prema zvaničnim podacima MUP-a od prije dvije godine, u Srbiji je bilo 920.000 komada oružja, a u međuvremenu je vraćeno 50-60.000 komada", dodao je Petrović.

Koje god od postojećih procjena bile tačne, sve ukazuju na isto: u Srbiji i dalje u velikoj mjeri živi tradicija da svaka kuća mora da ima oružje. Razlog za postojanje takozvane "kulture oružja" Petrović vidi prije svega u velikom broju oružanih sukoba koji su se dešavali na tim prostorima.

"Dio tog oružja je ostao, zato što su se građani osjećali nesigurnima. Osim toga, na ovim prostorima je oružje i simbol moći i statusni simbol, i znači da ste vi sposobni za život i da ste sposobni da zaštite sebe i svoju porodicu", objašnjava on.

Višegodišnja kontinuirana istraživanja o osjećaju lične sigurnosti koje sprovodi njegova organizacija ukazuje i na to da se građani najsigurnije osjećaju u svom domu, a najmanje u državi u kojoj žive.

"Ali, taj osjećaj sigurnosti ne pripisuju tome što državne institucije, na primjer policija, rade dobro svoj posao, već zato što sebe smatraju dobrim građanima, imaju dobre komšije i zato što su sposobni sami sebe da zaštite", dodaje Petrović.

Država sada najavljuje da će broj oružja biti drastično smanjen.

"Kontrola je normalna stvar u ovakvim situacijama, ali sistemske zabrane nemaju smisla", smatra Dejan Milutinović iz Strukovnog udruženja sektora bezbjednosti (SUSB).

"Mi već imamo isuviše stroga pravila. Na najmanju svađu u komšiluku, naoružanje se trajno oduzima. Ne dozvoljava se prilika da se vidi da li bi taj možda bio sposoban upotrijebi to naoružanje", kaže Milutinović. 

Petrović podsjeća da su pravila pooštrena izmjenama zakona 2015. godine kada je uvedena obaveza preregistracije postojećeg oružja, pri čemu je svaki građanin morao da prođe provjere i da navede razlog zbog kog se osjeća nebezbjednim i ima potrebu da drži oružje.

Međutim, strogoća na papiru nije se reflektovala i u praksi. Rok za preregistraciju je nekoliko puta pomjeran, posljednji put prošle godine na još dvije godine.

"Dakle, nije to samo do građana, nego do samih institucija. I ta praksa je poprilično neujednačena, jer nekima oružje jeste oduzimano, jer je policija smatrala da nema razloga za držanje, dok su drugi dobijali nove dozvole iako nikakve posebne razloge nisu navodili", objašnjava Predrag Petrović.

Registrovano oružje tek je dio problema – i to onaj jednostavniji, podsjećaju sagovornici. Među građanima još uvijek postoji velika količina ilegalnog oružja koje je zaostalo iz ratova devedesetih.

"To se dijelilo stanovništvu bez bilo kakvih evidencija i niko ne može da uđe u trag tom oružju", podsjeća Petrović za Dojče Vele.

On je dodao da je najveće razoružavanje Srbije bilo tokom akcije "Sablja" nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, kad je oko 50.000 komada naoružanja vraćeno.