Zelenski, Starmer, Makron... svi su imali njegovu pažnju na sahrani pape Franja. Međutim, on je isto tako lako podložan uticaju, čak i držača vrata u liftu.
Piše: Orisija Lucevič, šefica Foruma za Ukrajinu, Chatham House
Najnoviji diplomatski pokušaj da se pronađe način za zaustavljanje ruske invazije na Ukrajinu odigrao se na najneobičnijem događaju: sahrani pape Franje. Slika predsjednika Zelenskog i Trampa koji se naginju jedan prema drugom, ispod baroknog platna Karla Maratija „Krštenje Hrista“, ponovo je probudila nadu da bi SAD, napokon, mogle saslušati Kijev. Hoće li ovaj neočekivani ambijent učiniti Trampovu saosjećajnost, koju je često iskazivao prema gubitku ljudskih života, stvarnom? I može li to dovesti do bolje strategije za okončanje ovog kriminalnog i brutalnog rata?
Cilj Kijeva i koalicije voljnih – grupe od 31 zemlje koje podržavaju Ukrajinu u njenoj borbi protiv Rusije – jeste da udalje Trampa od onoga što je postalo opasno zbližavanje Washingtona i Moskve. Ali to će biti težak zadatak – Evropa i Kijev pokušavaju da dođu do Trampa u trenutku kada SAD podržavaju poziciju Rusije.
Najnoviji udarac bio je Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i da eksplicitno stavi veto na članstvo Ukrajine u NATO. Plan SAD sa sedam tačaka za završetak rata, predstavljen Kijevu i njegovim saveznicima prošle sedmice u Parizu, došao je uz obećanje sekretara države Marka Rubija da će napustiti pregovore i fokusirati se na druge globalne probleme ako napredak ne bude postignut brzo. Ipak, SAD nijesu napravile nikakav korak prema garantovanju implementacije sporazuma ili pružanju odvraćanja od ruske nove agresije.
Nada može podići duh, ali to nije dobra strategija. Trampov drugi mandat potkopao je svjetski poredak, na način koji je posebno opasan za Ukrajinu i ostatak Evrope. Tri faktora čine diplomatske napore za odbranu Evrope i postizanje dobrog ishoda u Ukrajini nesigurnim.
Prvo, zabrinjavajuće usklađivanje stavova između Bijele kuće i Kremlja. I Tramp i Putin vjeruju da je svijet igralište super sila, gdje moćni rade šta žele, a manji rade šta moraju. Moć se izražava kao prisila i vojna moć. Njihovi geopolitički planovi mogu se ostvariti na račun drugih naroda i teritorija, bilo da se radi o Ukrajini ili Grenlandu, uz kršenje Povelje UN-a.
Tramp je već potvrdio Putinov izmišljeni narativ da je rat izazvao Zapad i da je Ukrajina krivac. Suprotno slobodnom svijetu, tri puta je glasao sa Rusijom, Sjevernom Korejom i Bjelorusijom o različitim rezolucijama UN-a u vezi s ratom. U martu je Ministarstvo pravde SAD povuklo svoju podršku međunarodnoj instituciji koja istražuje ruski zločin agresije u Ukrajini.
Drugi razlog je što Trampovo nepredvidivo donošenje odluka otežava koordinaciju evropskih saveznika Ukrajine u izradi zajedničkog plana. Stiče se utisak da Tramp neće slijediti ono što je dobro za mir i stabilnost, već ono što mu posljednji sagovornik kaže. Jedan bivši poslovni partner se prisjeća kako je strahovao da bi posljednja informacija koju bi Tramp dobio od držača vrata u liftu mogla poremetiti strategije.
Pozitivno je to što su Zelenski i drugi evropski lideri, poput Kira Starmera i Emmanuela Macrona, uspjeli razgovarati s Trampom u Vatikanu. Njihova glavna poruka vjerovatno je bila: „Ne vjerujte Putinu kada kaže da želi mir, dok i dalje vodi rat“. U posljednjim sedmicama, najviši ukrajinski general potvrdio je da je počela nova ruska ofanziva kod Harkova i Sumija. Ukrajina insistira na potpunom, bezuslovnom prekidu vatre kao preduslovu za ozbiljne pregovore.
Čini se da je diplomatski angažman Vatikana barem imao privremenog efekta. U subotu, Tramp je javno posumnjao u Putinove namjere i zaprijetio Rusiji sekundarnim sankcijama ako ne bude postignut dogovor. Posljednji put je spomenuo sankcije Rusiji u januaru, ali tada nije bilo nikakvih konkretnih akcija.
Međutim, šta ako Trampov izaslanik, Stiv Vitkof, koji se upravo vratio iz svoje četvrte posjete Moskvi, proizvede „efekat držača vrata“ i ubijedi Trampa da nastavi svoju politiku pomirenja? Rusija pokušava da namami SAD poslovnim i geopolitičkim dogovorima. Najličniji projekt je Trampov toranj od 150 spratova u centru Moskve. Kremlj je uspio da izgovori neke od svojih najneobuzdanijih narativa u Bijeloj kući. Možda je samo pitanje vremena kada će Tramp pristati da ukine sve sankcije Rusiji kako bi zajedno poslovali – i natjerao Evropu da slijedi isti kurs.
Ovo nas dovodi do trećeg i posljednjeg razloga za nepovjerenje u Trampovu diplomatiju: američki predsjednik voli da vrši moć radi moći, a ne da se bavi kreiranjem politike sa jasnim strateškim ishodima. Ignorišući Evropu i Ukrajinu, te usmjeravajući direktne pregovore s Rusijom, Tramp pokazuje svoju moć. Vjeruje da Evropa ne može da se brani od Rusije bez SAD, što mu daje snagu. Takođe, smatra da Ukrajina zavisi od američke obavještajne i vojne pomoći, naročito od raketa Patriot za protivvazdušnu odbranu. Biti za pregovaračkim stolom s Putinom, potpisati prekid vatre, takođe je pokazivanje moći, bez obzira na to da li će dogovor trajati i donijeti mir i pravdu.
Sa tako nepouzdanim liderom u Bijeloj kući, Evropa jednostavno ne može biti sigurna da će SAD stati na njenu stranu i pomoći u odbrani Ukrajine. Opasno je nadati se da će pobijediti u igri za Trampovu naklonost prema Rusiji. Dok pregovori traju, Evropa mora biti spremna da se suoči sa Rusijom sama. Ti pregovori možda kupuju vrijeme, ali neće zamijeniti hitnu potrebu za vjerodostojnim ulaganjem u odbranu, kako bi se suprotstavili Rusiji.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR