7. februara 2000. Pavle Bulatović ubijen je u restoranu u Beogradu.
Tekst iz arhive „Vremena” (12. februar 2000.) analizira pozadinu ubistva i političku atmosferu.
Tekst prenosimo integralno, bez intervencija.
***
Ubistvo Pavla Bulatovića - koji je sedam godina bio ministar vojni i četiri godine što republički što savezni ministar policije, koji je bio saradnik trojice premijera (Panića, Kontića i Bulatovića) i tri predsednika SRJ (Lilića, Ćosića i Miloševića) - najtačnije je okarakterisao Nebojša Čović kada je rekao da je "opasno biti blizu njih, a još opasnije biti protiv njih".
Jugoslovenski ministar odbrane Pavle Bulatović ubijen je 7. februara u 18.55 časova dok je u restoranu fudbalskog kluba "Rad" sedeo sa direktorom "YU garant banke" penzionisanim general-majorom Vukom Obradovićem i vlasnikom restorana Markom Kneževićem.
Nezvanično se tvrdi da je za astalom bila i četvrta osoba: čovek sa umetnički izrezbarenim guslama. Hici su ispaljeni kroz prozor restorana, okrenutog prema neosvetljenom fudbalskom igralištu koje je bilo u potpunom mraku. Čula su se tri kratka rafala iz AK-47 ("kalašnjikov"). Neki izvori pribrano tvrde da su čuli pucnje, lomljavu stakla, hod zatvarača i jauke povređenih... Prema istim izvorima, navodno je neko u trenutku pre nego što će odjeknuti hici viknuo: "E, to ti je zbog..." Rafali su zaglušili ostatak rečenice.
Žrtve tog atentata sedele su za istim stolom, moglo bi se reći da je to bio sastanak prijatelja u ranim večernjim časovima u vreme ni za ručak ni za večeru. Sto za kojim je sedeo Pavle Bulatović nalazi se u uglu sale, nasuprot prozoru kroz koji je pucano. Bulatović je sedeo leđima okrenut zidu, licem prema prozoru, a njegov dugogodišnji pratilac nalazio se ispred ulaza u restoran. To je kafana koju neki pominju po tome što se u njoj jede i na mirnom mestu razgovara, u nju su svraćali političari, a neki kažu "beogradski crnogorski političari", pa i Bulatović je, navodno, tamo viđan. To što je ministar vojske već sedam godina (od 1993), pre toga ministar policije četiri godine, nije inače menjalo njegove navike - i po Beogradu i po Podgorici išao je bez obezbeđenja. Novu godinu je čekao u "Tri šešira" u Skadarliji.
U restoranu "Rad" stakla su već sutradan bila cela. Prozor je postavljen nešto više nego što je uobičajeno, pa se iz normalne perspektive spolja jedva vide glave onih koji sede. Zbog toga je ubica sigurno morao da se popne u samu restoransku baštu, odnosno bio je najviše pet metara udaljen od prozora. Da je bio dalje, bio bi niže na tribini, ili dole na terenu, pa ne bi ništa video. Noću se iz kafane koja je osvetljena ne vidi šta se napolju dešava. To znači da je ubica prethodno morao tačno znati gde sedi Bulatović i da je morao delovati jako brzo, jer bi svako duže traženje cilja s oružjem pored kafanskog izloga i nameštanje moglo biti uočeno.
Osoblje u restoranu, iako ljubazno, "nije moglo reporteru 'Vremena'" da pruži nikakve informacije". Samo su pokazali sto za kojim je Bulatović sedeo. Ni nekoliko radoznalaca, očigledno stalnih gostiju, nije uspelo da sazna više, bar ne dok smo mi bili prisutni.
PREKO POTOKA, U ŠUMU: Kao i Radovan Stojčić Badža, zamenik republičkog ministra policije koji je 11. aprila 1997. stradao u kafani "Mama mia" u blizini sedišta saveznog i republičkog MUP-a, i za ministra vojnog bi se moglo reći da je lišen života u kafani okruženoj sa nekoliko vojnih objekata.
Mada svi govore o događaju u Ulici Neznanog junaka, stadion "Rada" je u Crnotravskoj ulici, preko puta Vojno-medicinske akademije, a Bulevar Neznanog junaka završava se stotinak metara dalje, kod stare trolejbuske okretnice. Sa desne strane stadiona je Sportski centar "Banjica", sa leve kasarna. Stadion ima tribinu samo sa jedne, zapadne strane, praktično na osnovi starog predratnog zdanja. Ispod tribina je zgrada čiji središnji deo zauzima klupski restoran. Ulazi se iz Crnotravske, a ulaz je u nivou ulice. Restoran se proteže celom širinom zgrade, da bi mu prozori na zidu naspram ulaza izbili na zapadnu tribinu, negde na polovini njene visine, jer je igralište znatno ispod nivoa ulice. Na tom mestu nema sedišta, već je tu nekih šest metara širok betonski plato, celom dužinom tribina, u kome je ispred restorana, celom njegovom širinom, sazidana malo uzdignuta restoranska bašta, zapravo centralna loža "Radove" tribine. Iz restorana se u baštu ulazi uz dva stepenika (vidi skice)...
Kao u pedesetak poznatih spektakularnih ubistava, atentatori propadaju u zemlju. "Politika Ekspres" izveštava da je pucao samo jedan napadač. "Politika" navodi pretpostavku da je napadač pobegao preko fudbalskog igrališta u obližnju šumu, uz Bulevar JNA gde ga je najverovatnije čekao automobil.
U vreme kada se ubica peo na "Radovu" tribinu već je bio mrak.
Ostatak teksta čitajte na LINKU.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR