Svađa nema nikakve veze ni sa plaćanjem poreza ni sa medijskim slobodama niti sa slobodom govora i kritičkog mišljenja.
Piše: Tomislav Marković
Magazin Newsweek Srbija prestao je da izlazi pre neki dan. To je prva posledica obračuna između predsednika Srbije Aleksandra Vučića i vlasnika "Adria medija grupe" (AMG) Aleksandra Rodića koji traje već dugo.
Početkom jula Poreska uprava privremenom merom blokirala je sve račune kompanije AMG, navodeći kao razlog neplaćeni poreski dug. "Adria medija grupa", koja ima 26 digitalnih i 57 štampanih izdanja, među kojima je najpoznatiji dnevni tabloid Kurir, početkom juna je objavila uverenje da su izmirili sve poreske obaveze. Direktorka Poreske uprave Dragana Marković navela je da je reč o uverenju koje je izdato pre Rešenja o poreskoj obavezi, te da dug ipak postoji, ne želeći da precizira o kolikoj sumi se radi.
U međuvremenu je 800 zaposlenih u "Adria medija grupi" prestalo da prima platu, a magazin Newsweek Srbija je ugašen, iako AMG poseduje licencu za objavljivanje ovog magazina do kraja 2024. godine. Da li poreski dug zaista postoji, to sam Bog sveti zna, ali ovde nije reč samo o tome. I Večernjim novostima je Poreska uprava blokirala račun zbog duga iz 2009. godine, pa se oko toga ne diže nikakva medijska pompa. Slučaj sa kompanijom AMG je nešto drugačiji.
Medijska hajka
Čitava afera praćena je višemesečnim napadima na Aleksandra Rodića u prorežimskim medijima, pre svega u tabloidima Informer i Srpski telegraf, kao i na TV Pink u čijim vestima su svakodnevni lajtmotiv otvorena pisma Željka Mitrovića Rodiću i njegovim saradnicima. Tu se ne štede teške reči, uvrede i difamacije koje često kulminiraju u govor mržnje. Verbalna artiljerija tipa "umobolni retardirani Rodić", "mala prljava kratkonoga smrdibuba", "moralna gnjidica" ili "kriminalna bitanga" standardni su deo Mitrovićevog vokabulara.
Uposlenici Srpskog telegrafa (koji su do juče uređivali i direktorovali po Kuriru) gostuju po televizijama obznanjujući kako Rodiću mediji koje poseduje služe za ucenu i reketiranje svakog ko je spreman da plati, u čemu su i sami učestvovali, pa sve znaju iz prve ruke. Što je najgore, u njihovim rečima verovatno ima i istine, jer ko bi pri zdravoj pameti optuživao samog sebe. Moto koji svi ponavljaju kao papagaji je da predsednik Vučić ne sme popustiti pod pritiscima i nipošto ne sme oprostiti Rodiću poreski dug.
U hajku su se uključili i brojni državni funkcioneri, od ministra policije Nebojše Stefanovića do raznih visokih dužnosnika SNS-a, na šta je AMG uzvratila tužbom protiv Stefanovića, zatim protiv direktorki Poreske uprave Dragane Marković i Ivane Draganjac, a najavili su i tužbu protiv Vučića.
Podobni i nepodobni tabloidi
Obe strane u obračunu pozivaju se na neupitne vrednosti kojima se nema šta prigovoriti. Državni funkcioneri i bliski im mediji insistiraju na poštovanju zakona i dužnosti da se izmire finansijske obaveze prema državi, dok se Rodić i Kurir pozivaju na odbranu slobode govora, na pravo na kritiku, borbu protiv cenzure, diktature i jednoumlja. Međutim, to su samo prazne reči.
Da je suština stvari u plaćanju poreza, time bi se bavili isključivo poreski i drugi nadležni organi, a ne bi se pravila atmosfera progona i hajke. Večernje novosti duguju državi 284 miliona dinara (oko 2.360.000 evra), pa nisu na meti državnih tabloida i političkih funkcionera. Ne smetaju vlastima tabloidi kao takvi, naprotiv, ima podobnih tabloida koji objavljuju ono što je vlastima milo da čuju i niko ih ne dira.
Problem je što je Rodić iz nekih razloga postao neposlušan, pa ga treba disciplinovati. U toj pedagoškoj delatnosti vlasti se ne libe da koriste sve dostupne rekvizite, od poslušnih medija do državnih organa. To bi moglo da bude izvor zabrinutosti zbog urušavanja institucija kad bismo imali bilo kakve institucije koje nisu odavno urušene. Da se ne lažemo - poslednji put su institucije u ovoj zemlji koliko-toliko funkcionisale u doba omraženog socijalizma, potom je usledila apokalipsa koja traje do dana današnjeg.
Istorija burnog odnosa
Odnos između Vučića i Rodića poslednjih godina imao je različite faze, smenjivali su se periodi podrške sa periodima napada, čas su bili prijatelji, čas neprijatelji. Početkom novembra 2015. godine Rodić je objavio otvoreno pismo pod naslovom "Srbijo, izvini" u kojem je priznao da je dugo obmanjivao javnost.
"Otvoreno kažem - i sam sam učestvovao u projektu ulepšavanja stvarnosti, zajedno sa 80 odsto drugih vlasnika medija, među kojima su i Željko Mitrović i Dragan Vučićević. Sve je počelo time da smo svi zajedno direktno učestvovali u radu izbornog štaba Aleksandra Vučića", napisao je Rodić, dodavši da je bio izložen pritiscima i ucenama, pa je pristao na cenzuru. Obećao je da će se popraviti i pozvao kolege da se oslobode straha, jer "tamo gde prestaje strah, počinje istina".
Iznenadna privrženost istini rezultirala je sezonom principijelnih napada na Vučićevu politiku, usledili su brojni okršaji i afere, najluđa je bila "državni udar" koju je kreirao Dragan J. Vučićević, da bi 1. marta ove godine ponovo došlo do zbližavanja. Tog dana je Vučić posetio "Adria medija grupu" i obišao sve njihove redakcije, o čemu je Kurir izveštavao pod veselim naslovom "Vučić u poseti Adrija medija grupi: Baš sam srećan što sam ovde!", uz propratne fotografije na kojima zajedno poziraju nasmejani Vučić i Rodić, kao i drugi članovi redakcijskog personala.
Idila nije dugo trajala, rat se uskoro ponovo rasplamsao, burnije nego ikad, da bi sve kulminiralo blokadom računa, gašenjem Newsweeka Srbija i tužbama. Šteta. A bili su nokat i meso.
Odstrel-novinarstvo u pokretne mete
Ozbiljni predstavnici novinarske profesije na čitavu stvar gledaju sa distance, kao na malu svađu među prijateljima. Ne treba zaboraviti da većina učesnika u obračunu potiče iz istog miljea. Urednik Informera Dragan J. Vučićević ispekao je urednički zanat upravo u Kuriru, urednik Srpskog telegrafa Milan Lađević takođe, teško je proceniti šta je ogavnije – proto-tabloid ili njegovi izdanci.
Kurir nije nikakav bastion slobodnog novinarstva, već paradigma agresivnog tabloida, izvorište primitivizma i plaćenog nacionalizma, rasadnik kadrova koji već godinama vežbaju odstrel-novinarstvo u pokretne mete, kreiraju atmosferu linča, pronalaze narodne neprijatelje i izdajnike, okreću se kako finansijski vetar duva i dodatno sluđuju ionako sluđenu javnost.
Naslovi iz Kurira govore sami za sebe: "Švajcarski publicista: Zvanična verzija o Srebrenici čista izmišljotina, laž o 7.000 žrtava!", "U po bela dana: NLO špijunira Nemce", "Da nam napakosti: Zapad sramnom rezolucijom pravi haos u Srbiji!", "Sonja Biserko bez srama: Navijala sam da Srbija izgubi u ratu", "Oficir UN: Muslimani ubijali svoj narod zbog medija", "Sad će krenuti trovanje Srba" itd itd.
Ne pravi se pita od medija
Na kraju, i sâm sam na svojoj koži iskusio kako izgleda kad vas se dohvate "slobodarski" mediji i slični protivnici cenzure i straha, veliki zagovornici istine. Bilo je to u januaru 2012. godine kad su srpski mediji proglasili Andreja Nikolaidisa teroristom zbog teksta "Šta je ostalo od Velike Srbije", da bi potom punu artiljerijsku pažnju posvetili nama iz Foruma pisaca koji smo podržali Nikolaidisa i tražili da se njegov tekst objavi u srpskoj štampi u celosti, umesto što se delovi vade iz konteksta.
Jeste da je u medijskom linču zlih pisaca-terorista prednjačio Press, ali ni Kurir se nije dao, a bogami ni Politika i građanski B92, kao ni mnogi drugi. Svi su bacili bar poneku grančicu na medijsku lomaču i uživali u plamtećem prizoru. Kad osete izdajničku krv, i urednike "ozbiljnih" medija brzo zahvati virus tabloidis. Pogotovo ako je to po volji aktuelnim vlastima. Tad je postalo kristalno jasno da je svaka priča o slobodnim medijima u Srbiji potpuno iluzorna. Ne pravi se pita od… znate već čega.
Šta su pravi motivi male porodične svađe teško je utvrditi, ali znajući srpske medije i političare, biće da nemaju nikakve veze ni sa plaćanjem poreza ni sa medijskim slobodama niti sa slobodom govora i kritičkog mišljenja. Iz prostog razloga što je svim učesnicima u okršaju do navedenih vrednosti stalo isto koliko i do lanjskog snega, ako ne i manje. Prave razloge okršaja verovatno bi trebalo tražiti na potezu novac-moć.
Negde na toj popularnoj trasi Vučić i Rodić su se razišli, ne uspevši da sklope poslovni dogovor.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR