21 °

max 21 ° / min 14 °

Utorak

16.04.

21° / 14°

Srijeda

17.04.

15° / 10°

Četvrtak

18.04.

13° / 7°

Petak

19.04.

13° / 7°

Subota

20.04.

15° / 5°

Nedjelja

21.04.

12° / 7°

Ponedjeljak

22.04.

14° / 7°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
VLADA CRNE GORE: Nikad nećemo priznati „ukidanje” autokefalne Crnogorske crkve (1919)

Istorija

Comments 6

VLADA CRNE GORE: Nikad nećemo priznati „ukidanje” autokefalne Crnogorske crkve (1919)

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Vladimir Jovanović

Vaseljenska patrijaršija 1918. na teritoriji novostvorene Kraljevine SHS je imala svoje eparhije, a Crkva Kraljevine Srbije je na njih polagala pravo temeljeći se na rezultatima ratova 1912-13. i 1914-1918. godine.

Te eparhije su bile u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji. Za njihovo kanonsko otpuštanje iz jurisdikcije Carigrada i priključenje Srpskoj crkvi bila je potrebna pisana saglasnost – tomos.

Sredinom 1919. u Carigrad je doputovao Panta Gavrilović, delegat ispred beogradske vlade („izvanredni izaslanik kralj. vlade kod Patrijaršije u Carigradu”). Tokom pregovora o izdavanju tomosa, pristigla je iz Beograda informacija o odluci kojom se „ukida” Crnogorska pravoslavna crkva, tj. o postojanju dokumenta njezina Svetoga Sinoda od 16. decembra 1918. da se „Sv. autokefalna Crkva u Crnoj Gori ujedini sa Nezavisnom Pravoslavnom Crkvom u Kraljevini Srbiji, a zajedno s ovom sa cijelom Sv. Srpsko-Pravoslavnom Crkvom u novoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca”.

Ta odluka, osim što u njoj ikakve eklisiološke, bogoslovske ili kanonske argumentacije nema – a naglašava da se temelji na (laičkoj, bezbožnoj i anticrkvenoj) tzv. Podgoričkoj skupštini – predstavlja i falsifikat: svega dvojica od ukupno sedmorice Ustavom Sv. Sinoda utvrđenih sinodskih članova su glasali za „ukidanje”. Nedostaje pet glasova: glasovi dvojice arhimandrita – Cetinjskoga i Ostroškoga manastira, te trojice protoprezvitera. Dvojica potpisanih na odluci o „ukidanju” uopšte i nijesu bili članovi Sv. Sinoda (Gavrilo Dožić, Ivo Kaluđerović), etc.

 Petorica članova Sv. Sinoda Crne Gore nijesu 1918. potpisali „ukidanje” autokefalne Crkve

***

Pregovori Srba sa Vaseljenskom patrijaršijom o dobijanju tomosa su potrajali. Nova crkva – Beogradska patrijaršija (SPC), koja nikada ranije nije postojala, uslijed raznih okolnosti, službeno je priznata u svojstvu autokefalne tek februara 1922. godine. Tomos je plaćen Carigradu sumom od 1,5 milion švajcarskih franaka u zlatu.

 Uprkos nastojanjima Srba da se u tomosu naglasi da se radi o obnavljanju nekadašnje Pećke patrijaršije (arhiepiskopije), Carigrad je to odbio; jer 1766, kada se Pećka patrijaršija samoukinula, naglašeno je u katalogu Vaseljenske patrijaršije doslovno: „U napredak je izbrisano ime Ipekske Arhiepiskopije sa tablica carski[h], i smatra se da [je] nikad nije ni bilo”.

Na drugoj strani, Vaseljenska patrijaršija u tomosu za SPC, kao što je poznato, na dva mjesta pominje autokefalnu Crnogorsku crkvu u smislu da je „ujedinjenje” sa Srpskom crkvom uzela k znanju, ali i da je čitav postupak oko izdavanja tomosa izveden po ikonomiji – uz svjesno kršenje kanonskoga poretka.

***

Panta Gavrilović je o toku pregovora s Vaseljenskom patrijaršijom neprestano referisao Vladi Kraljevine SHS u Beogradu. O tome je sačuvana prepiska, koja je pohranjena u Arhivu Jugoslavije – Fondu Ministarstva vera u Beogradu. U mnogim od tih dokumenata pominje se autokefalna Crkva Crne Gore. Na čelu Ministarstva vera u Beogradu, tokom ovoga postupka finalnoga „ukidanja” Crnogorske pravoslavne crkve, bio je Tugomir Alaupović – rimokatolik!

Iz arhivske dokumentacije doznajemo da je najkasnije novembra 1919. službeno protestovala kod Vaseljenske patrijaršije Vlada Kraljevine Crne Gore – premijer Jovan Plamenac, i to zbog „ukidanja” Crnogorske pravoslavne crkve, odnosno tzv. obnavljanja Pećke patrijaršije. Naime, Srbi su u to vrijeme širili propagandu da će im Carigrad priznati „obnavljanje” Pećke patrijaršije – to su bili pusti snovi. U vrijeme kad je premijer Plamenac protestovao, Vaseljenska patrijaršija nije imala patrijarha – tron je bio vakantan (upražnjen).

Dokument o tome iz Arhiva Jugoslavije (br. 69-10-24) ustupio mi je crnogorski crkveni istoričar, pokojni dr Zvezdan Folić. Za javnost sam taj dokument prvi put publikovao u knjizi 2014. godine, a sada ga objavljujem premijerno na internetu.

***

„MINISTARSTVO INOSTRANIH DELA KRALJEVSTVA SRBA, HRVATA I SLOVENACA. Pov. br. 14112. Beograd 29. novembra 1919.

Naš delegat u Carigradu [Panta Gavrilović] izveštava, da ga je 26. ov[og] mes[eca] posetio Patrijarhov zatupnik i rekao mu, da je dobio telegram od crnogorske Vlade sa potpisom Plamenac. U telegramu se protestvuje protiv obnavljanja Pećske Patrijaršije, naglašujući, da Crna Gora kao nezavisna država i crnogorska Crkva kao crkva, neće priznati to obnavljanje. Tom prilikom zastupnik mu je rekao, da neće odgovarati na ovaj telegram.

Ministarstvu Inostranih Dela čast je dostaviti tome Ministarstvu prednji iizveštaj, s molbom na uviđaj.

Po naredbi Ministra, Direktor Političkog Odeljenja, [potpis]”.

Komentari (6)

POŠALJI KOMENTAR

Ljuta

Zašto ne objavite tekst telegrama Plamenca ....ima ga u svim knjigama istoričara kojima je istina prvo a politika zadnje.

Naslednici Pećke patrijaršije

Dakle, sudeći po tekstu, Crna Gora je naslednica Pećke patrijaršije.

CiNick

@goran Kakve veze ima koliko nas je. I Srba ima mnogo manje no Rusa, pa im treba sve otet? Crkve i manastiri su naši , crnogorski. Popovi su vaši , njih vi ostavljamo.