Majstor fotografije Zoran Trbović: Remek djelima obilježio karijere velikana muzičke Ex- Yu scene

Karijere mnogih slavnih ličnosti na Ex-Yu prostorima zauvijek su obilježene malim remek djelima majstora fotografije o kojima se vrlo malo zna i piše.

Među njima je i on, Zoran Trbović-Trba, fotograf, koji posjeduje bogatu arhivu crno bijelih fotografija kojima je na originalan način dokumentovao saradnju sa velikanima rok i pop scene. Ispred njegovog objektiva našli su se legendarni Duško Radović i Zoran Đinđić, čije fotografije su maksimalo eksploatisane u svim medijima.

Majstor fotografije Zoran Trbović prepoznat je i kao autor najboljih fotografija Momčila Bajagića –Bajage, dok je balkanskoj pop zvijezdi Zdravku Čoliću uradio omot za album ''Ti si mi u krvi''

AntenaM: Imena sa kojima ste radili dovoljna su za jednu bogatu biografiju. Da li ste saradnjom sa umjetnicima iz svijeta muzike, politike i književnosti uspjeli da kažete sve kroz fotografiju?

Zoran Trbović: Fotografija je specifičan medij koji bilježi određeni trenutak i na taj način zamrzava dio vremena i djelić života .Trudio sam se da iz svakog koga sam fotografisao izvučem ono najljepše u njemu, kroz pogled, svijetlo, sjenke i kompletan kadar, birajući ambijente koji odgovaraju njegovoj ličnosti i tako napravim jednu cjelinu  Nadam se da sam do sada uspijevao u tome. Nastavljam sa traganjem i eksperimentisanjem, stvarajući fotografije za razmišljanje. Za mnoge fotografije nastale na raznim koncertima ili manifestacijama, njeisam mogao da biram uslove, već sam koristio svoj refleks i iskustvo da ulovim pravi trenutak, držeći aparat non stop na oku i tako napravim dobru fotografiju. U karijeri dugoj više od 40 godina uspio sam dosta toga da napravim i mnogima ostavim bar jednu fotografiju za pamćenje. Ipak, mislim da još  nijesam rekao sve i da ono najbolje tek dolazi .

Antena M: Koliko je fotografija kao vizuelna umjetnost cijenjena kod nas? Šta je potrebno da bi neko bio dobar fotograf?

Zoran Trbović: Fotografija na širem planu, ušla je pojavom modernih tehnologija u sve pore današnjeg života, ali u toj količini je izgubila i na kvalitetu i na vrijednosti. Teško je reći da je cijenjena na pravi način, jer u opštoj komercijalizaciji svega ,ona se tretira kao roba koja treba da donese zaradu, tako da gubimo dušu fotografije i njen pravi značaj. Za formiranje dobrog fotografa, neophodna je ljubav prema slici, veliki rad, uzori i kvalitetna oprema. Talenat samo ubrzava proces formiranja mladog fotografa. Imao sam sreće sa starijim kolegama, koji su prepoznali moje kvalitete i pružili podršku , prenoseći mi svoja iskustva. Veliki uticaj na moj rad imali su Matija Koković, Vlada Bačlija i Milan Đurica, legende Yu novinske fotografije.

Antena M: Karijera koju ste započeli 1976. sa časopisom ''Zdravo'', otvorila vam je put za saradnju sa Balaševićem, Bregovićem, Džonijem Štulićem.. Brojna putovanja, ogroman rad i izuzetan kvalitet vaših fotografija u jednom trenutku rezultirao je i saradnjom sa Zdravkom Čolićem. Kako je tekla vaša saradnja? Pretpostavljam da je tokom saradnje nastalo mnogo lijepih uspomena, koje bi ste rado podijelili sa našim čitaocima.

Zoran Trbović:  Svoju profesionalnu karijeru započeo sam upravo saradnjom sa Zdravkom Čolicem na turneji " Putujući Zemljotres ", koja me je na neki način uvela u svijet novinske fotografije. Za Zdravka mogu da kažem da je imao beskrajno strpljenje i da mu ništa nije bilo teško u vezi slikanja. Slikali smo se na raznim lokacijama, ali nikada nisam osjetio da mu to teško pada. Jednom prilikom smo izašli u Tašmajdanski park da napravimo seriju fotografija i odjednom bili opkoljeni ogromnim brojem njegovih obožavalaca. Bilo je tu raznih generacija, od djece do penzionera, svi su željeli da se slikaju sa njim ili da dobiju autogram. Zdravko je želio svima da udovolji, ne skidajući njegov čuveni osmjeh. Uspjeli smo nekako da uteknemo i odemu u šumu na Košutnjaku, međutim i tamo su nas pronašli njegovi obožavaoci, ali sam i pored sveopšte pometnje i haosa uspio da napravim seriju lijepih fotografija i prepustim ga njegovim fanovima. Slikanje za omot albuma " Ti si mi u krvi ", urađeno je u društvu čuvenog dizajnera Dragana M. Stefanovića , koji je dao konačan izgled omota, koristeći moju fotografiju. Slikao sam mnoge njegove koncerte, a posljednji put smo se vidjeli u Opatiji 2015. gdje je nastupao na Ljetnjoj pozornici. Svaki naš susret je srdačan i prijateljski. Imao sam prilike i privatno da se družim s njim i mogu odgovorno da kažem da je on veliki profesionalac, fenomenalan pjevač i divan čovjek .

Antena M: Koliko danas vaše kolege polažu na kvalitet fotografije, na umjetnički izraz, da li je fotografija previše ušla u eru digitalizacije i izgubila dušu?

Zoran Trbović: Danas, zbog povećane brzine protoka informacija, postojanja interneta i drustvenih mreža, pravi se veliki broj fotografija koje ne nose narociti umjetnički značaj. Međutim, moje kolege se trude da naprave sve bolje slike, koristeći prednosti digitalne fotografije i iskustva iz klasične, analogne fotografije. Era digitalizacije povećala je radni komfor i tehničke mogućnosti, praktično moguće je fotografisati u svim uslovima, što je ranije bilo teško. Analogna fotografija je iziskivala mnogo više znanja, opreme, poznavanje hemijskih procesa , što danas nije potrebno. Mislim da pojavom modernih tehnologija ,fotografi, pa i oni koji to nijesu, imaju mogućnost da naprave fantastične slike, emocija i duša isključivo zavise od autora fotografije, koji ima osjećaj da ’’okine’’ u pravom trenutku .

AntenaM: Kroz svijet dobre fotografije izgradili ste odličnu foto karijeru. Koliko ste danas angažovani, kakvi su vam planovi, i da li ljudima koji imaju smisao za dobru ''fotku'' preporučujete ovo zanimanje?

Zoran Trbović: Živimo u vremenu kada ništa nije sigurno, danas je život mnogo neizvjesniji, svijet suroviji, tako da u toj borbi čovjek mora da bude zaista jak da bi opstao u poslu. U svojoj dugoj karijeri osjetio sam i dobre i loše strane ovog posla. Sa ove distance više je loših cijena koju plaćate, kako bi ste dobili dobru fotografiju. Čovjek mora da bude spreman na sve, od vrijeđanja, odbijanja, fizičkih napada pa i do smrti, ako je u pitanju ratna fotografija. Sve to ostavlja dubok trag u nama, koji radimo ovaj posao iz ljubavi i baš ta ljubav nam ne dozvoljava da odustanemo. Pripremam materijal za obimnu fotomonografiju i vodim pregovore oko organizacije izložbe vezane za Rock fotografiju. Ostvario sam poslovnu saradnju sa Ivanom Feceom Firčijem bivsim bubnjarem E. K .V a , koji ima prostor u Novom Sadu, Think Tank Studio, gdje organizuje koncerte. Tu sam angažovan kao Rock fotograf. Nijesam više vezan za određenu redakciju , što mi daje slobodu u izboru poslova. Mladima koji žele da ozbiljno rade posao fotoreportera  poručujem da ulože mnogo ljubavi, hrabrosti, strpljenja i budu spremni na mnoge prepreke, koje ih vrebaju.

Antena M: Trenuci zaustavljeni u vremenu prenose emocije kroz objektiv. Šta je vama nakon decenija iskustva ostalo u najljepšem sjećanju?

Zoran Trbović:  Uvijek je bilo najljepše, nakon snimanja, ući u laboratoriju, razviti filmove i praviti fotografije  Toga je zaista bilo mnogo.

Razgovarala: Ana Ašanin