Neprevaziđeni Vito: Noćas tako želim da me neko voli

Vito Nikolić, crnogorski pjesnik i novinar, rođen je 27. aprila 1934. godine u Mostaru.

U aprilu 1941. sa porodicom izbjegao je u Nikšić.

Veoma rano ostaje bez majke koja umire od tuberkuloze, a 1943. godine Italijani ubijaju njegovog oca.

Za vrijeme rata ostaje i bez starijeg brata koji je poginuo od bombe.

Nakon rata, Vitomir Nikolić živio je u sirotištu sve do 18 godine. Većinu svog života proveo je u Nikšiću, živeći u siromaštvu i vodeći kafanski život.

Prve knjige poezije koje Vito objavljuje su: Drumovanja i Sunce, hladno mi je. 

Od 1969. Vitomir Nikolić živio je u Podgorici. Radio je kao novinar u listu Pobjeda do 1991. godine, kada je zbog nepristajanja na ratnohuškačku uređivačku politiku dobio otkaz.

Ponekad je priređivao književne večeri u kafanama, pred brojnom publikom koju je znao da razgali i uzbudi svojim stihovima. Pisao je i pjesme za đecu, od kojih su se neke našle u čitankama za osnovce. 

Posljednjih godina, pred smrt, zgrožen surovošću nove ratne i poratne jave, nije učestvovao na književnim manifestacijama, i rijetko je iz kuće izlazio.

Nikolić je preminuo tiho, u snu, u svom stanu u Podgorici 10. septembra 1994. godine.

Uživajte u stihovima koje govori glumac Slobodan Marunović.