Potres u Pravoslavlju: U Carigradu napisan tomos za Ukrajinu, Rusi "novičokom" prijete Vartolomeju?

Piše: Vladimir Jovanović

„Prepoznajući visoku odgovornost prvoprijestolne Crkve Carigrada, koja nikada nije prestala da se miri sa ilegalnim i nekanonskim situacijama koje su potresale prirodno funkcionisanje Pravoslavne crkve, i tokom ovih ključnih vremena pokreće inicijativu – DA OBNOVI JEDINSTVO PRAVOSLAVNIH VJERNIKA U UKRAJINI S KRAJNJIM CILJEM DA UKRAJINSKOJ CRKVI DÂ AUTOKEFALIJU".

To je sadržaj poslanice koju je patrijarh carigradski Vartolomej uputio Petru Porošenku, a juče (27. jula) u Kijevu mu je uručila patrijarhova delegacija predvođena mitropolitom Emanuilom, članom Sinoda Carigradske patrijaršije.

Šta to sve skupa znači?

Predstojeći događaji oko Ukrajine, sada je to izvjesno, vode ka priznavanju autokefalnosti njene Crkve od strane Carigrada. I trajno će se promijeniti konfiguracija Vaseljene. Čini se da ništa neće biti kako je bilo. To će, svakako, prije ili kasnije, imati refleksije i na crkvene prilike u Crnoj Gori, tj. na vraćanje redovnoga stanja u našoj pomjesnoj autokefalnoj Crkvi, čije su eparhije nakon 1918. nekanonski prisajedinjene novoformiranoj Patrijaršiji u Beogradu – Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).

Britanski BBC u velikome članku od 26. jula tvrdi da je „Ukrajina bliže nego ikada do stvaranja sopstvene, od Moskve nezavisne, a od pravoslavnih crkava prepoznate i priznate Crkve”, te da se „u posljednjih nekoliko mjeseci, Ruska pravoslavna crkva (RPC) i Carigradska patrijaršija, dvije najuticajnije pravoslavne crkve, bore ne samo za ukrajinske vjernike, već i za primat u svjetskome pravoslavlju”.

Ukrajina ima 48,5 miliona stnovnika. Oko 70 odsto izjašnjavaju se kao religiozni, od čega su 65 odsto pravoslavni. Tri su vjerske strukture koje sebe smatraju pravoslavnim: Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije (UPC-KP, u liturgijskome jedinstvu sa obnovljenom Crnogorskom pravoslavnom crkvom) i Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva (UAPC) okupljaju milione vjernika i imaju vrlo dinamičan liturgijski život. Međutim, one od drugih pravoslavnih crkava još nemaju potvrdu da su kanonske. Takvo priznanje zasad ima samo Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC-MP), koja je, međutim, ogranak RPC – Moskva joj je odobrila status samouprave – i jedina se službenao protivi autokefalnosti.

Petro Porošenko – nota bene, praktični vjernik, nekada parohijanin upravo UPC-MP! – od početka predśedničkoga mandata sprovodi aktivne pregovore sa Carigradom da obezbijedi tomos – akt, gramatu o davanju crkvene nezavisnosti. Proces je došao do cilja poslije razgovora sa Vartolomejem početkom aprila ove godine. Ubrzo su se Carigradu, radi autokefalije, obratili arhijereji UPC-KP i UAPC, kao i parlament Ukrajine (Верховна Рада України) – ali izgleda i neki arhijereji iz ruske UPC-MP!

„PRIBLIŽNO DESETAK VLADIKA UPC-MP UPUTILO JE ZAHTIJEV CARIGRADU DA OBEZBIJEDI AUTOKEFALIJU UKRAJINSKOME PRAVOSLAVLJU”, navodi BBC, „ali se njihova imena čuvaju u tajnosti, naročito iz bezbjednosnih razloga; pored toga, te vladike se plaše crkvenih sankcija i mogućnosti gubljenja trenutnih pozicija. Iz UPC-MP kažu da oni u svojim redovima ne poznaju arhijereje ‘koji bi podržali ideju stvaranja nove crkve’”.

U Kijevu, međutim, vjeruju da se oko dvije trećine vjernika ili klirika UPC-MP ne protivi u osnovi dobijanju autokefalije. Kiril Govorun iz UPC-MP, poznati bogoslov, arhimandrit, jedan je od njih. Nedavno je izjavio da je, prema njegovim informacijama, „TOMOS SPREMAN, VEĆ JE NAPISAN, čak i znam ko ga je napisao – moj učitelj na Atinskome univerzitetu".

Prema našim saznanjima, tomos iz Carigrada za Ukrajinu će predviđati da se svi postojeći arhijereji koji to žele – iz UPC-KP, UPC-MP, UAPC – saborno okupe, zatim izaberu Sinod i predstojatelja nove, objedinjene Ukrajinske crkve. Svi arhijereji iz sadašnje tri pravoslavne crkve u Ukrajini zadržavaju svoje titule i eparhije sa postojećim parohijama, čak iako se one često preklapaju u istim gradovima i naseljima. Proces fuzije tri crkve potrajao bi godinama, ako ne i decenijama.

Dalje, kako stvari sada stoje, carigradski tomos za Ukrajinu imaće ukupno tri stranice: jedna i po do dvije stranice će biti argumentacija zbog čega se daje autokefalija, a ostatak prostora će biti za potpisivanje akta od strane vladika iz Sinoda Carigradske patrijaršije…

A sada razmotrimo veoma interesantno pitanje – na kojim argumentima će se temeljiti carigradski tomos za Ukrajince?

Veliki knez Kijeva, Volodimir Svjatoslavič, kasnije kanonizovani Sveti Volodimir, pod skiptrom Carigradske patrijaršije prima hrišćanstvo 988. godine u Hersonesu (Χερσόνησος) na Krimu, drevnome polisu koji su osnovali grčki kolonisti, nakon čega se ženidbom orodio sa vizantijskom dinastijom i – važnije – pokrstio je Kijevsku RUS (Ки́ївська Русь) koja se često kod nas netačno prevodi kao „Kijevska RUSIJA”. U Kijevu su upravo u toku tradicionalne, velike, dvodnevne (27-28. jul) crkvene svečanosti podvodom 1030-te godišnjice Krštenja svete Rusi – Ukrajine (Хрещення Київської Руси – України).

Nalik Duklji, prvoj državi među Južnim Slovenima, kod Istočnih Slovena, na područjima današnje Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije, prva država je upravo Kijevska Rus. Carigradska patrijaršija ponavlja da je, još od Svetoga Volodimira, ona „majka-Crkva” za pravoslavne Ukrajine. Kijevska mitropolija, čijim se sukcesorkama smatraju sve tri postojeće pravoslavne crkve u Ukrajini, tek od 1686. godine je u jurisdikciji Moskve (RPC). Prethodno, neosporeno od ma koga, ona je dio Carigradske patrijaršije.

Međutim, sada Ukrajinu svojom kanonskom teritorijom smatraju i Carigrad i Moskva. Korijeni ove kontroverze, dakle, leže u događajima iz 1686, kada je Carigrad predao Kijevsku mitropoliju ruskome mitropolitu na upravljanje. Carigrad, ne od juče, tvrdi da takvom odlukom Moskva nije dobila trajnu jurisdikciju nad teritorijama sadašnje Ukrajine iako je kasnije neovlašćeno anektirala. Drugim riječima, patrijarh Vartolomej ima pravo da povrati Kijevsku mitropoliju i podredi je sebi – da bi je odmah oslobodio, dajući joj nezavisnost. Na osnovu prava „majke-Crkve”, za sadašnju Ukrajinu, 1924. godine je Carigrad izdao tomos o autokefaliji za Poljsku pravoslavnu crkvu, koja je nekada bila dio Kijevske mitropolije.

„Svijetlost krštenja Svetoga Volodimira od prvoprijestolne Crkve Carigrada u gradu Hersonesu, postalo je uzorito za sve podanike kijevske države, koji su kršteni u rijeci Dnjepar, od sveštenstva vaseljenskoga apostolskoga prijestola”, navodi se sada u Vartolomejevoj poslanici Porošenku. „Novokršteni narod je došao pod duhovno vođstvo, neizmjernu brigu i crkveni pokrov Crkve Carigrada kroz stvaranje Mitropolije Kijeva i cijele Rusi, koja je postala njena mitropolitska katedra”.

„Sve to je osnova kanonske veze i duhovnoga poduhvata naše Crkve radi spasenje novokrštenih ljudi, za slavu Boga i radost pravoslavlja”, nastavio je Vartolomej. „I očigledno je da Velika sveta majka-Crkva Hristova, s velikom pažnjom i brigom za svoju voljenu šćerku – Mitropoliju Kijeva, oduvijek djeluje na polzu njezina duhovna razvoja i ZAŠTITE IDENTITETA UKRAJINSKOG NARODA".

Na drugoj strani, a s tim u vezi, RPC saopštava da je pronašla 900 stranica drevnih dokumenata koji navodno dokazuju da je teritorija današnje Ukrajine zauvijek njoj potčinjena. „Uključivanje Kijevske mitropolije u sastav Moskovske patrijaršije 1686. nije privremeno, već stalno, pa je nezakonito danas osporavati ovu odluku”, tvrde iz RPC.

U novonastaloj ukrajinskoj situaciji, RPC računa na snažnu podršku u obeshrabrivanju Carigrada od svoje matične države – Ruske Federacije. RPC i Rusija imaju svoju verziju istorije od krštenja Kijevske Rusi. Moskva smatra Ukrajinu prvobitnom kanonskom teritorijom svoje Patrijaršije. U Ukrajini se nalazi tačno jedna trećina cjelokupne imovine RPC! Patrijarh moskovski i cijele Rusi, Krili – kome je u Ukrajini, zbog zagovaranja ruske agresije, zabranjen ulazak – 2016. je saopštio: „Nikada se nećemo složiti da promijenimo sveštene kanonske granice naše Crkve, jer je Kijev duhovna kolijevka svete Rusi, kao što je Mcheta za Gruziju ili Kosovo za Srbiju".

Mitropolit volokolamski Ilarion, drugi po rangu arhijerej RPC, njezin „ministar za vanjske odnose”, radi lobiranja protiv ukrajinske autokefalnosti, obišao je protekla dva mjeseca predstojatelje Aleksandrijske, Kiparske, Antiohijske, Jerusalimske, Rumunske, Poljske, Gruzijske i Grčke crkve. Vjerski analitičari, međutim, vjeruju da RPC zasad ima podršku još samo dvije crkve koje neće podržati namjere Carigrada u Ukrajini – to su Antiohijska patrijaršija i SPC. Zbog situacije u Siriji, Antiohija je zavisna na razne načine od Rusa, koji tamo imaju trupe. Porošenko je početkom ovoga mjeseca bio u Beogradu, te se susrio sa patrijarhom SPC Irinejom koji je kazao da Ukrajinu smatra dijelom jurisdikcije RPC. Ostale crkve će se, izgleda, decidnije izjasniti postfaktum – kada se tomos objavi.

U kontrakampanju oko tomosa za Ukrajinu se uključio i – Vladimir Putin. „U maju je Putin razgovarao sa Vartolomejom telefonom. To se dogodilo tokom pośete ruskoga predśednika Turskoj. Nijesu mogli da se lično sastanu, jer je patrijarh odbio da se sretne sa Putinom u Ankari”, tvrdi BBC. „Sastanke sa patrijarhom Vartolomejom su tražili i ruski privrednici” – neki misle u pokušaju da Vartolomeja korumpiraju – a ti su Rusi „u jednome trenutku postali toliko uporni da je patrijarh počeo tražiti diplomatske načine da izbjegne te sastanke".

Rusi su saveznike potražili čak i u – Vatikanu! Pozvajući se na Igora Jakimčuka, portparola RPC (sekretra u Odjeljenju za vanjske crkvene poslove Patrijaršije), britanski medij piše: „U proteklih nekoliko mjeseci, mitropolit volokolamski Ilarion dva puta je pośetio papu. Iako zvanično protokoli nijesu uključivali razgovore o ukrajinskome pitanju, Vatikan je podržao stav RPC. To ima određenu vrijednost za Vartolomeja, ali Vatikan izgleda ne može pokolebati carigradskoga patrijarha”.

Međutim, ni Amerikanci ne ostaju po strani. Proljetos se, sa predstavnicima Grčke pravoslavne crkve, sastao ambasador SAD u Grčkoj Džefri Paejt, bivši (2013–2016) ambasador SAD u Ukrajini, a prezentna američka ambasadorka u Kijevu Meri Jovanović razgovarala je sa UPC-MP mitropolitom Onufrijem i patrijarhom UPC-KP Filaretom. Stejt department, još dok je njim šefovao Džon Keri (2013–2017), oformio je posebnu kancelariju za vjerska pitanja koja kontaktira sa svim poglavarima ukrajinskih crkava.

Mediji su nedavno objavili američku procijenu u pogledu konsolidacije Ukrajine – od 2014. suočene sa agresijom Rusije – da „vjerska diplomatska komponenta može biti uspješna". Sada, na pitanje da li ima predstavnike u pregovorima o ukrajinskoj autokefalnosti, Stejt department dostavlja javnu izjavu da „američke diplomate redovno komuniciraju sa širokim spektrom vjerskih zajednica, što je djelokrug njihova rada sa civilnim društvom." „Vjerujemo da je svaka odluka o autokefalnoj Crkvi unutrašnje pitanje [Ukrajine]", saopšteno je iz Stejt departmenta..

Rasplet u Ukrajini vraća nas na posljedice Sabora na Kritu iz 2016. godine – uprkos nastojanjima skoro svih strana da barem neko vrijeme, dok ne utvrde po sebe koristi i štete, prikriju raspukline. Rusi su, dakle, bojkotovali Vartolomeja na Kritu i time mu upropastili „vaseljenski sabor”. Na Portalu „Antena M” tada smo se zapitali neće li taj događaj „možda predstavljati casus belli (povod za rat) unutar vaseljenskoga pravoslavlja grupisanog u ‘carigradski’ i ‘moskovski’ blok?”

Evo kako sada o svemu tome izvještava dobro informisani BBC:

„Zašto napori Moskve, razorne prijetnje, šatl diplomatija, pa čak i podrška Rusima od Vatikana, najvjerovatnije, ne utiču na Carigrad, a Ukrajina se bliži uspostavljanju nezavisne crkve od RPC? Vartolomej od ranije podržava priznanje Ukrajinske crkve, ali, već dugi niz godina, zadržava sporazume sa RPC. U 2008. godini, kada je Ukrajinom predśedavao Viktor Juščenko, Ukrajina je već blizu prijema tomosa. Tada je, međutim, dogovoreno: Vartolomej će se uzdržati intervenencije u crkvenu situaciju Ukrajine, a RPC će ići na kongres pravoslavnih crkava, čija je organizacija bila ‘životno djelo’ Vartolomejevo. Međutim, 2016. RPC nije otišla na pravoslavni kongres, obrlativši ili prisilivši još tri crkve da na njemu ne učestvuju. To znači da skup na Kritu nije ‘vaseljenski’. Dakle, te 2016. godine sve aranžmane uništila je sama Moskva. Što Carigradu preostaje nego da se fokusira na Ukrajinu?"

Vaseljenski patrijarh je u međuvremenu stvorio komisiju od tri mitropolita. Proteklih mjeseci – mimoilazeći se sa sličnim diplomatskim šatl misijama RPC – oni obilaze pomjesne crkve da bi informisali o svojim namjerama u Ukrajini i dobili njihovu podršku. Iz RPC su 9. jula objavili da je patrijarh Kiril održao „radni sastanak” sa komisijom Carigradske patrijaršije. „Tokom diskusije razgovarano je o pitanjima vezanim za očuvanje međupravoslavnoga jedinstva”, saopšteno je. Nikakvih drugih informacija o sastanku nije bilo.

Ali, mitropolit volokolamski, Ilarion, odapeo je tokom ovoga mjeseca upozorenje: da bi davanje autokefalije Crkvi Ukrajine „za cio pravoslavni svijet imao značaj uporediv sa Velikim crkvenim raskolom iz 1054-te godine“. Tada se jedinstvena Crkva podijelila na Rimokatoličku i Pravoslavnu crkvu.

„Nema više prostora za raspravu između Moske i Carigrada”, rezimira BBC.

„Sada Moskva može još samo fizički uticati na Vartolomeja. ‘NOVIČOK [smrtonosni ruski gas] JE SVUDA’, rekao nam je u šali izvor blizak Carigradu. Zaista, tokom proteklih mjeseci, INTEZIVIRANO JE OBEZBIJEĐENJE PATRIJARHA VARTOLOMEJA, kažu dva izvora. Ne možemo samostalno da potvrdimo autentičnost ovih informacija”.