Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Prof. Cane Mojanoski za Antenu M: Oduvijek je važilo da „politički omeđene eparhije ustanovljavaju novu Crkvu“

| Postavio/la: Milica Mandić

Prof. Cane Mojanoski za Antenu M: Oduvijek je važilo da „politički omeđene eparhije ustanovljavaju novu Crkvu“

Piše: Vladimir Jovanović

Zatišje pred buru – fraza je moguće adekvatna za iščekivanja rezultata zakazanoga susreta 31. avgusta u Carigradu između patrijarha carigradskoga Vartolomeja Arhondonisa i ruskoga Kirila Gundjajeva. Od Rusa najavljeni raskol, do koga će, navodno, doći ako Carigrad odobri autokefaliju Crkvi u Ukrajini, odraziće se, nolens volens, na kompletnu Vaseljenu. 

I u Makedoniji se prati situacija. Makedonskoj pravoslavnoj crkvi je 1959. Beogradska patrijaršija (SPC) odobrila autonomni status u svojoj jurisdikciji, ali se 1967. nije saglasila sa proglašenjem njezine autokefalije. Stav SPC je zasad prihvaćen od drugih crkava. Situacija je ostala neriješena. Ali, na drugoj strani, uvijek uz podršku makedonskih vlasti, sadašnja Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija (MPC-OA) uredila je dinamičan liturgijski život makedonskoga naroda u 11 eparhija u zemlji i rasijanju, ima svoje crkve, manastire, bogoslovske ustanove...

Cane Mojanoski, doktor nauka, redovni profesor Fakulteta za bezbjednost Univerziteta „Sveti Kliment Ohridski“ u Skoplju, bavi se i crkvenim pitanjima sa politikološkog i sociološkoga aspekta. On je, takođe, jedno vrijeme bio predśednik Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama. 

Tomos koji je Srpska pravoslavna crkva dobila 1922. od Carigradske patrijaršije, a na kojem temelji svoju „kanonsku jurisdikciju” nad Crnom Gorom, ali i Makedonijom, odnosi se i na odobravanje da se njene eparhije sa područja savremene makedonske države, na temelju rezultata balkanskih ratova 1912-13. i srpskoga zauzimanja tih teritorija, do tada u Turskoj carevini, pripoje novoustrojenoj Patrijaršiji SPC u Beogradu. Taj tomos, takođe, sadrži argumentaciju, iz kanonskoga prava, da nove političke prilike – u ovome slučaju stvaranje Kraljevine SHS/Jugoslavije – uslovljavaju da se granice crkvenih oblasti njima upodobe. Međutim, realnost je da Jugoslavija sada ne postoji. Makedonija je, preko dvije i po decenije, nezavisna država, a Crna Gora je 2006. obnovila svoju nezavisnost.

ANTENA M: Kako vidite situaciju oko de iure i de facto valjanosti tomosa iz 1922. u svijetlu političkih, državno-pravnih prilika u sadašnjosti na prostoru bivše Jugoslavije? 

MOJANOSKI: Ako posmatramo kako su nastajale pojedine pravoslavne crkve, sa svim specifičnostima, to je, bez sumnje povezano sa političkim prilikama, uključujući i formiranje novih država. Ta logika je bila dominantna. I kao rezultat promjena granica, svršetkom Prvoga svjetskoga rata, kada nastaje Kraljevina SHS, kao izraz volje svjetovnih i duhovnih vlasti ustanovljena je nova Crkva. Tomos o kome govorite verifikuje to stanje. Crkva koja je organizovala vjerski život na tom području obaviještava o novom stanju Vaseljenskoga Patrijarha, a on informiše ostale crkve da je ustanovljena nova pomjesna Crkva. Takav je red u istoriji, sa određenim specifičnostima, funkcionisao kod pojedinih crkava.

Vaseljenski Patrijarh oličava i održava jedinstvo pomjesnih pravoslavnih crkava; izdaje vaseljenske encikle; predstavlja Pravoslavnu crkvu u ekumenskim susretima; saziva svepravoslavne sabore i konferencije i predśedava im; arbitrira u kanonskim sporovima između pomjesnih crkava; riješava u posljednjoj instanci o žalbama arhijereja pomjesnih crkava na disciplinske i druge odluke njihovih sabora. Iako se, istina, sve ove nadležnosti ne prihvataju među ostalim crkvama, ipak, Vaseljenski Patrijarh se ranguje kao prvi među jednakima – primus inter pares.

Posljednjih decenija svjedoci smo da se ne poštuje uspostavljeni poredak da „politički omeđene eparhije ustanovljavaju novu Crkvu“. I da crkve koje u novim političkim prilikama dobijaju ulogu majke-Crkve, namjesto da odrede status novoustanovljenoj crkvi i o tome obavijeste Vaseljenskoga Partijarha, nastavljaju da organizuju vjerski život i u novim, nezavisnim državama, pozivajući se na „kanonsku jurisdikciju“. To se desilo sa eparhijama koje su bile u bivšim federacijama: sovjetskoj i jugoslovenskoj. Čini se da, kada se radi o principima, postoji veća spremnost da se poziva na njih, a manja da se oni poštuju i primjenjuju. Očit je raskorak između normativnoga i stvarnoga. To na jedan ili drugi način govori o ljudskim slabostima, a ne o snazi principa; kao i u životu običnih ljudi, tako i u Crkvi ima previše principa, a nedostaje volja da oni se praktikuju.

ANTENA M: U međuvremenu, Carigradska patrijaršija krajem maja i tokom juna ove godine oglasila se da je preuzela odgovornost za rješavanje kanonskoga statusa Crkve u Makedoniji. Saopštili su da će tražiti najprikladniji način. Time su de facto doveli u pitanje svoj tomos iz 1922. kojim su eparhije u Makedoniji prepuštili jurisdikciji SPC. Iz Carigrada, međutim, nijesu se još decidno izjasnili kakvo je „konačno rješenje” za Crkvu u Makedoniji. Pominje se i da će MPC-OA morati, ukoliko želi priznatu autokefaliju, da se odrekne odrednice „Makedonska“ iz svojega naziva? 

MOJANOSKI: To pitanje ima dvije dimenzije. Prva, povezano sa istorijskim naslijeđem. Ove godine proslavljenja je 1000. godišnjica formiranja Ohridske arhiepiskopije. Aktom tadašnjega Imperatora, koji je vladao ovim prostorima, formirana je ova Crkva. Kako i naziv kaže, njeno śedište je u Ohridu. Druga dimenzija se odnosi na podatak da je Makedonska pravoslavna crkva 2009. dodala u nazivu - „Ohridska arhiepiskopija“ i izvršila promjene u grbu i zastavi. Time je naglasila svoju kanonsku osnovu. Ali i jasnije iskazala da se obnova njezina autokefalnoga statusa zasniva na Crkvi koja je egzistirala stoljećima van sadašnjih političkih i drugih prilika. Na području Republike Makedonije, dakle, vrši se obnova te Crkve – Ohridske arhiepiskopije. Treba naglasiti da od formiranja Atinske arhiepiskopije (Grčke pravoslavne crkve) 1833. u svijetu pravoslavnih crkava praktikuju i nacionalnu odrednicu u svojim imenima. Teolozi za tu praksu koriste pojam etnofiletizam. Ta praksa nije univerzalna. To ne znači da takvo oslovljavanje neće i dalje postojati.

Da li će se Makedonska pravoslavna crkva titulirati u budućnosti i tim imenom? Vjerovatno će za pravoslavni svijet imati drevno ime (Ohridska arhiepiskopija), a za unutrašnju upotrebu i u komunikacijama sa pojedinim crkvama i sadašnje ime (Makedonska pravoslavna crkva). Preuzimanje inicijative Vaseljenskog Patrijarha za traženje rješenja crkvenoga pitanja u Republici Makedoniji ne može se isključiti van procesa sa potpisivanjem međudržavnoga sporazuma Makedonije i Grčke, takođe i van strateških pomjeranja interesa velikih igrača na ovim prostorima. To se, na jedan ili drugi način, nalazi u tim okvirima. Uzroci se mogu tražiti i u međucrkvenim odnosima, osobito oko neuspjeha da se organizuje svepravoslavni sabor (Krit, jun 2016), ali i u politici dvojnih kolosijeka koju su igrali određeni subjekti.

Za vjernike u Republici Makedoniji, za Makedonsku crkvu, rješenje ovoga pitanja je izlazak iz „svijeta neprihvaćenih“ u zajednici pravoslavnih. A, za zemlju to znači da ima jedan problem manje u nastojanju da ispuni kriterijume strateške orijentacije ka asocijaciji i integraciji u Evropsku uniju.

ANTENA M: Sveti sinod Makedonske crkve 9. novembra 2017. uputio je pismo Bugarskoj pravoslavnoj crkvi u kojem traže od njih da budu njihova majka-Crkva ako priznaju autokefalnost MPC-OA. Izgleda da su mišljenja o tome podijeljena u vrhu bugarske jerarhije. Zbog čega se MPC odlučila na takav korak? 

MOJANOSKI: Ima kod nas poslovica: „Надежта последна умира“. Ako nijesu postojala određena očekivanja, postupak bi bio nelogičan i nepotreban. Ovaj postupak može se posmatrati i kao pokušaj da se izađe iz zatvorenog kruga u kome se nalazi Makedonska crkva, da se afirmiše ili bolje rečeno da se inicira aktivniji odnos Carigradske partrijaršije i njenog nespornog položaja u riješavanju kanonskoga statusa.

Bili bi nekorektni ako pitanja oko organizacije i statusa određenih crkava posmatramo van ukupnih strategijskih, političkih i ekonomskih interesa. Ne mogu se, dakle, posmatrati van opštih nastojanja političke strukture u Makedoniji da zatvori otvorena pitanja sa suśedima. To je učinila sa Bugarskom. Zatim, potpisala je sporazum sa Grčkom, koji ide na referendum. Logično je da riješi i pitanje Crkve. Pismo upućeno Bugarskoj crkvi treba posmatrati u kontekstu odnosa uspostavljenih između državnih struktura. Ali, to je i „glasna pobuna“ zbog ignorisanja ovoga problema od strane Srpske crkve i nemogućnosti da se s njom produži dijalog. Posljednjih godina dijalog nije postojao.

ANTENA M: Patrijarh SPC Irinej obratio se nedavno jednim oštrim pismom patrijarhu Bugarske crkve Neofitu – koji je, lično, naklonjen davanju autokefalije MPC-OA. Upozorava da miješanje BPC u crkveno pitanje u Makedoniji može imati negativne posljedice na njihove međusobne odnose i jedinstvo u Vaseljeni. Užasava Irinejov vokabular, uvrijedljiv za makedonsku jerarhiju („raskolnička organizacija“, „skopski raskol” ). Kako sve to komentarišete? 

MOJANOSKI: SPC smatra da je crkveno pitanje Makedonije riješeno sa formiranjem njene posebne crkvene organizacije koja nema pravni status i položaj u Republici Makedoniji (Pravoslavna Ohridska arhiepiskopija SPC, formirana 2005. godine). To usložnjava crkveno pitanje. Takav pristup odomaćuje praksu da jači centar instalira stukturu kod slabijega subjekta. I ostalo se na tome, nažalost ta logika je pobijedila i imaće dalekosežne posljedice, ne samo po život pravoslavnih vjernika, nego i po ukupne odnose.

ANTENA M: Primjetno je da se SPC zasad nije oglasila povodom najave miješanja Carigradske patrijaršije u crkveno pitanje Makedonije, a to je uradila u slučaju Bugarske crkve? 

MOJANOSKI: Reakcije treba očekivati kada rješenje za Makedoniju bude poznato i ponuđeno, kao sada u Ukrajini. Ovakav odnos treba posmatrati i oko veoma složene situacije u Republici Makedoniji povodom referenduma o sporazumu sa Grčkom kojim se zahtijeva da zemlja promijeni ime. Prihvatanje toga sporazuma je kamen temeljac koji određuje budućnost Makedonije. Na drugoj strani, indikativna je jedna izjava Vaseljenskog Patrijarha g-dina Vartolomeja povodom ukrajinskoga crkvenoga pitanja, oko toga koja Crkva je svima majka-Crkva. Jedno je do sada jasno: neku novoustanovljenu, obnovljenu ili ujedinjenu crkvu, Pravoslavlje prihvata saglasno utvrđenome redu. Toj crkvi izdaje tomos i o tome aktu ostale crkve obaviještava Vaseljenski Patrijarh. Takav akt nailazi i na individualna nesaglašavanja i otpore. No, takav je red.

ANTENA M: Bilo je, prije nekoliko godina, najava da će Ruska crkve odigrati izvjesnu ulogu povodom statusa MPC-OA. Mitropolit Ilarion Alfejev boravio je u Skoplju. Što je bilo od te inicijative? 

MOJANOSKI: U međucrkvenim odnosima, posebno u tzv. grčkom i ruskom bloku crkava, postoje uticaji, podijeljenost i naklonjenost. Posljednjih godina vidljivo je nastojanje Ruske crkve da ponudi pomoć za rješenje crkvenog pitanja u Makedoniji. Međutim, pośeta predstavnika Ruske crkve nije dala rezultate. Poseban problem su prekinute veze i ignorantski stav Srpske crkve. Iako su učinjeni određeni gestovi dobre volje, pomaka nije bilo. Slijedilo je pismo upućeno Bugarskoj crkvi. To je nova situacija.

ANTENA M: Za kraj ovoga mjeseca najavljen je susret dvojice patrijarha, Vartolomeja i Kirila Gundjajeva. Da li će, pod ruskim pritiskom i prijetnjama o raskolu, Vartolomej opozvati svoju jasno saopštenu namjeru da izda tomos Crkvi u Ukrajini? 

MOJANOSKI: Ako se prihvati pritisak, onda je to priznjanje da raskol postoji, samo što nije ozvaničen. I onda je debata o tome što će biti nepotrebna. Ako se tako razgovara, onda nema Pravoslavlja. Nadajmo se da se radi samo o razlikama. A njih je i sada i u prošlosti bilo i suviše. Način riješavanja ukrajinskog crkvenog pitanja budi nadu i očekivanja da, ipak, neđe u pravoslavnoj zajednici postoji spremnost da se poštuju pravila i da se vjernom narodu politički organizovanom u određenoj zajednici omogući da se i adekvatno crkveno organizuje. Naše nade i očekivanja su okrenute ka toj praksi koja se uspostavlja.

ANTENA M: Kako ocijenjujete doprinos na međunarodnom planu aktuelne makedonske vlade u oživljavanju pitanja priznanja autokefalnosti Makedonske crkve? 

MOJANOSKI: Zvanični stav čelnika zemlje je da je to pitanje odvojeno od države. Da smo sekularna država i da je vlast ponekad u funkciji pomoći nekoj crkvi ili vjerskoj zajednici po prethodnoj zamolnici. U tom kontekstu objašnjeno je obraćanje svjetovne vlasti pismom Vaseljenskom Patrijarhu. Po tom objašnjenju, njihova uloga bila je samo tehnička.

Sadašnja Vlada i političko rukovodstvo zemlje orijentisano je ka zatvaranju otvorenih pitanja Republike Makedonije sa suśedima, da bi se obezbijedile nužne pretpostavke za otpočinjanje procesa asocijacije sa Evropskom unijom i za uključivanje u NATO. Ta orijentacija zahtijeva posvećenost i prihvatanje rizika. U tom kontekstu ne treba zanemariti i dosadašnja iskustva makedonskih vlasti u saradnji i podršci Crkvi koja je decenijama manifestovana i praktikovana. U Ustavu Makedonije posebno je izdvojena Makedonska crkva, a amandmanskom intervencijom od 2001. taj položaj je obezbijeđen i Katoličkoj i Evangelsko-metodističkoj crkvi kao i jevrejskoj i islamskoj vjerskoj zajednici. Ako se tome doda i briga države o kulturnom, materijalnom i duhovnom, vjerskom naslijeđu, kao i proces denacionaliazacije imovinskih dobara – sve to ukazuje da organizovano društvo u Makedoniji ima odgovarajući odnos ka vjerskim institucijama.

Komentari

Labo,

Makedonsko ime nema da zagine...a ni crnogorsko! Makedonija i Černogorija to je jedna famila!

Ostavi komentar

0/300