Vukanović u DRV: Od 2006. nijesmo se oslobodili posljedica srpskog nacionalizma iz 90-ih, koliko će nam trebati da se oslobodimo posljedica 2020-ih

Uoči 19-te godišnjice odnove nezavisnosti Crne Gore gost u Drugačijoj radio vezi bio je istoričar Miloš Vukanović. Na pitanje da li i njemu atmosfera u kojoj dočekujemo Dan nezavisnosti djeluje kao "vještački praznična", nadovezao se konstatacijom da se "još nijesmo otrijeznili od svih negativnih posljedica obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom".

- Zamolio bih svakog koji sluša ovu emisiju da 'izgugla' kako je širom Evrope proslavljen taj datum. Kako je, na primjer, u inostranstvu ogromnim žurkama proslavljen taj dan. U Holandiji je to neradni dan, nije bilo nikakvih vojnih ili simboličkih obilježja, ali su organizovane velike žurke u svakom gradu, jer ipak je to vrijednost koju ta država mora da poštuje. A mi smo taj 9. maj proslavili tiho, površinski, a prije svega kontaminirano svim mogućim pričama, za koje smo se nadali da će biti samo incident, ali, evo, one se uporno iznova i iznova ponavljaju, očigledno s namjerom da se ovo društvo do temelja promijeni, odnosno da prekine da baštini vrijednosti koje je baštinilo 1945."

Nu u parlamentarnoj većini nema "pomirenja" u odnosu na državu i vrijednosti, kamo li u društvu

Vukanović zapaža da na sinošnjoj Vladinoj proslavi Dana nezavisnosti nije bilo "pola Vlade", nije bio predsjednika Skupštine, nikoga nije vidio iz redova onih koji su bili u partijama koje su tada postojale i bile protiv nezavisnosti.

- Zaključujem da ono silno pomirenje koje je najavljeno 2020. godine očigledno se nije desilo, već je podjela mnogo dublja nego tada. Nema ni unutar parlamentarne većine tog pomirenja povodom tako suštinske stvari kakva je država i vrijednosti na kojima je zasnovana."

Gost Antene M ističe odnos prema vrijednostima kao "ključnu lekciju iz politike", onu koju moraju svi političari naučiti, pogotovo mlađe generacije političara koji sada vode Crnu Goru.

- Sa ključnim vrijednostima na kojima se temelji društvo, nema kalkulacije. A vi, pošto kalkulišete već dvije godine, očigledno ne poštujete te vrijednosti. Sve ovo je šarada, dok napokon ne maknete svoje maske pa pokažete pravo lice ili nijeste svjesni da koketiranjem sa ljudima i sa ličnostima koji su apsolutno neutemeljene vi srozavate ovu državu. Ukoliko ona ne propadne ili ne dođe do nekih mnogo gorih scenarija, vi ćete za dugi niz decenija napraviti takvu štetu, koje ko zna kada ćemo moći da se otarasimo. Mi se dan-danas nijesmo otarasili negativnog nasljeđa 90-ih. Sad je pitanje koliko će nam trebati da se otarasimo negativnog nasljeđa 2020-ih."

Priča o ugroženosti nakon 2006. je lažna i suštinski je sabotaža crnogorskog društva

Na konstataciju da su za Dan pobjede neke adrese najglasnije slavile poražene u Drugom svjetskom ratu, da je juče lider DNP govorio kako i dalje misli da je zajednička država sa Srbijom bila bolji izbor za Crnu Goru i da je on predstavnik većinskog narodnog raspoloženja, i pitanje da li agresivna politika promjene sistema vrijednosi koje simbolizuje 21. maj "logično inklinira preispitivanju državnog statusa" u nekom trenutku, Miloš Vukanović odgovara:

- Meni je drago da je to gospodin Knežević rekao, zato što, napokon, nakon 19 godina, ne moramo da se skrivamo... Sve što se nakon referenduma dešavalo, ako se sjećate svog tog narativa u posljednjih dvadeset godina: da Crna Gora njih ne poštuje, da su oni ugroženi, da je sve što se radi u Crnoj Gori trebalo da se radi u saglasnosti s njima da bismo mogli da napravimo neko zajedničko i bolje društvo... Odnosno, svi potezi koji su povučeni, bilo to priznanje nezavisnosti Kosova, bilo to učlanjenje u NATO, bilo to samostalan evropski put… Sva ta priča bila je lažna. Moj utisak je da sve što su partije koje su bile 2006. za 'Ne', a imale su parlamentarni status, pričale nakon toga, suštinski je bila njihova sabotaža crnogorskog društva.

Iako ključnu odgovornost za sve što se desilo u Crnoj Gori nakon 2006. naravno da ima vladajuća partija i većina mana koje naše društvo ima, jeste posljedica njihovog rada, odnosno nerada, moram da ukažem i na to što je opozicija radila svih tih 15 godina. Ajmo malo da se osvrnemo na degradaciju dijaloga, konstruktivnih rasprava i skretanja društva koje su oni sabotirali, a koje konačno sada zvanično proklamuju da im nikad nije ni bio cilj da Crna Gora bude uspostavljena kao savremeno društvo, već da ona jedino može da funkcioniše ako je u nekoj zajednici sa Srbijom ili dio Srbije."

Da li je na djelu dugoročan državni plan

Miloš Vukanović osvrnuo se na rezultate istraživanja o podršci građana nezavisnoj Crnoj Gori. Primjećuje da je ona konstantno veća nego na dan referenduma, ali i da se, u posljednjih nekoliko godina, dešavaju znakovite promjene u odnosu na vrijednosti na kojima treba da počiva crnogorsko društvo.

- Posljednja istraživanja koja sam ja gledao, mislim da je CGO radio, prije godinu ili dvije, govorila su da 68%, mislim čak i malo više građana Crne Gore, ne smatra da treba da bude promijenjen državno-pravni status Crne Gore. To ne znači da su ostalih 30 i nešto procenata protiv toga, bilo je neopredijeljenih, a negdje oko 20 odsto razmotrilo bi promjenu državno-pravnog statusa. Međutim, ista ta istraživanja su godinama ukazivala da su naši glavni spoljopolitički partneri Evropa, Amerika i tako dalje.

U posljednjih nekoliko godina, odjednom su se na tim anketama pojavile Srbija, pa čak i Rusija, sa zapaženom procentualnom zastupljenošću. Treba vidjeti, ali od relevantnih istraživačkih kuća da li su se ti procenti promijenili. Odnosno, da li je sve što se radi u posljednjih četiri, pet godina, a što predstavlja degradaciju ne samo vrijednosti, već i svega onoga što simbolizuje samostalnu državu, imalo efekta. Od spoljne politike, preko autonomije unutrašnje politike, do odbrane interesa u trenucima kada se neko direktno miješa u unutrašnju politiku – da li je to promijenilo te procente?

I da vidimo postoji li na terenu, a očigledno postoji, zaseban sistem promocije vrijednosti, ideja i politika. Da li vlast na terenu sprovodi neku drugu politiku od deklarativne. Za sada mi se ne čini da je to toliko očigledno, ali 'tiha voda brijeg roni' i jasno je da se tu radi o nekom dugoročnijem državnom planu."

Vučića ali i Srbiju još od 19. vijeka Crna Gora zanima samo kao izlaz na more i poslušna pokrajina

Sagovornik Antene M u tom je kontekstu komentarisao i više puta ponovljene izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je greškom stare vlasti u toj državi dopušteno da Crna Gora "ode". Pitanje je bilo da li se takve izjave mogu razumjeti drugačije neko kao poruka ovdašnjim beogradskim agenturama da predano rade na ispravljanju te "greške"?

- Kad vam neko kaže da je 'greška' što je Crna Gora postala nezavisna, on direktno govori šta misli o vašem pravu na samostalno mišljenje. Govori o tome kako vlast u Beogradu – a to je kontinuitet još od Pašića – Crnu Goru vidi ne kao politički subjekt, već kao neku vrstu pokrajine kojoj se eventualno dozvoljava neka autonomija.

I ta izjava jasno govori da građani Crne Gore, po njima, ne bi trebalo da imaju svoje mišljenje o tome šta njihova država treba da bude. Zanimljivo je i to da svaki put kada Vučić tako nešto izjavi – a izjavio je to više puta u posljednjih godinu, dvije – ne dobijemo nikakvu reakciju iz Crne Gore. Imamo samo prećutno povlačenje, jer 'dobar Crnogorac' je poslušan Crnogorac. Ako kažeš nešto protiv, ako izraziš sopstveno mišljenje, krenu na tebe tabloidi, političari, Crkva – svi mehanizmi srpske spoljne politike.

Ovdje bih naglasio nešto što građani Crne Gore, koji misle svojom glavom, moraju da znaju: Vučića generalno ne zanima ni crnogorski identitet, ni crnogorska kultura, ni crnogorska prošlost. To su mu samo alati za političku, medijsku i svaku drugu manipulaciju. Njega zanima Crna Gora kao izlaz na more – i to je geostrateški cilj Srbije još od sredine 19. vijeka.

Sve ovo što gledamo – djelovanje crkve, političara, medija, mijenjanje identiteta – služi tome da se napravi ili lojalna, ili nestabilna oblast koja će moći da se kontroliše, i time se ostvaruje taj strateški cilj."

Odnos neravnopravnih partnera, veći gleda da usisa manjeg

Stidljivo okretanje DPS nezavisnosti u drugoj polovini 90-ih nastavljeno je i nakon promjene vlasti u Srbiji. Na pitanje da li je to bila posljedica sazrele svijestu u toj stranci da "Srbija može promijeniti dlaku ali ćud prema Crnoj Gori nikad", Vukanović odgovara potvrdno i podsjeća da takav odnos ima duboke i stare korijene.

- Od kad traje takav odnos Srbije prema Crnoj Gori? Mislim da je najlakši odgovor - još od knjaza Danila. Kad je Danilo razdvojio crkvenu i državnu vlast, to je bio 'najtužniji dan" u srpskoj spoljnoj politici! Od tada kreće jaka kompromitacija Crne Gore. Osporavanje da je država, insistiranje da su Brda nešto posebno, jezička, kulturološka itd. kampanja... Upravo radim neka istraživanja i nailazim na propagandu da je pričati ijekavski 'vulgarno'! Traje to čak do sredine prošloga vijeka. Zanimljivo, takav odnos seže još iz vremena kad je Srbija bila dio Otomanskog carstva. Svaki potez crnogorskih vladara, vladika, guvernadura dočekivan je od strane srpskih službenika u otomanskoj vlasti kritikom. Sjetite se kritike pećkog patrijarha što se Crnogorci bore protiv Turaka.

Današnja politika Srbije prema Crnoj Gori nastavak je te politike. Pašićeve politike, kasnije, ali, najvažnije, politike koja je u srpskim institucijama formirana 80-ih godina, nakon Titove smrti. Ta politika se dan danas nije promijenila. Te strukture se nijesu promijenile. Isti taj ideološki narativ i danas je na vlasti."

Miloš Vukanović prisjetio se da je prije nekih pet godina, takođe na Anteni M, odgovarajući na pitanje postoje li u Srbiji snage koje priznaju pravo Crne Gore na nezavisnost i nacionalni identitet, kazao kako se nada da ih ima barem trećina u srpskom društvu.

- Nakon pet godina i sveobuhvatnih analiza mislim da je taj procenat mnogo, mnogo manji!"

Gost Antene M prozvao je one političke snage koje su su 2020. legitimisale kao pozicija između "dva nacionalizma" da objektivno sagledaju posljedice takve njihove politike. Danas je u takvoj poziciji Pokret Evropa sad.

- I dalje se nadam da će neko iz PES-a, kao tasa na vagi, shvatiti da je naš odnos sa Srbijom, koliko god mi privatno bili vezani, je odnos dva neravnopravna partnera. U kojem jedan partner, već vijek i po, gleda kako da drugoga partnera usisa. Ta se politika nikada neće promijeniti. Ili će se promijeniti onoga trenutka kad uđemo u EU."

Zašto 

Na kraju, Vukanović ukazuje da u Crnoj Gori nikada nije temeljno obrađen problem "generacijskih otpora" njenom postojanju. Pominje zanimljiv primjer vjekovne lojalnosti Grblja Crnoj Gori a da danas, sudeći po mnogim indikatoirima, stvari stoje drugačije. Dotakao se i otpora Kuča prema Crnoj Gori još iz vremena Petrovića, i njihove nespremnosti da plaćaju porez svojoj državi koja ih je često i masovno okretala prema tada otomanskom Skadru. Zamjera što se o toj temi nikad nije otvoreno govorilo.

- Nikad nijesmo otvorili priču zašto se Njegošu tolerišu pohare i politička ubistva, a Danilu ih ne tolerišemo? Možda je Njegoš prihvatljiv nekome drugome, pa je zato na pijadestalu a Danilo nije? Ajde da malo pričamo ko zapravo kreira našu svijest. U mnogim djelovima to nijesmo mi!"

U tom kontekstu je samo nastavak istorijskih odnosa kampanja Beograda, započeta još sredinom 90-ih, povodom prvih naznaka okretanja Podgorice prema nezavisnosti, koja je suverenu Crnu Goru etiketirala kao "privatnu, antisrpsku i kriminalnu tvorevinu".  

Drugačiju radio vezu možete pogledati na linku ispod.