28.08.1910.
Usvajanjem Zakona o proglašenju Knjaževine Crne Gore za Kraljevinu u Narodnoj skupštini na Cetinju, koja je prvi put zasijedala u novosagrađenom Vladinom domu, 15. avgusta po starom, odnosno 28. avgusta po novom kalendaru 1910. godine Crna Gora je uzdignuta na rang kraljevine, članovi vladarske porodice Petrović – Njegoš dobili titule kraljevskog visočanstva, a Cetinje postalo 26. kraljevska prijestonica u Evropi.
Obraćajući se narodnom poslanicima na svečanoj sjednici koja je počela u 6 sati ujutru, kralj Nikola je podsjetio da je crnogorska kraljevina obnovljena na državnim temeljima koje su od 10. vijeka gradili vladari iz dinastija Vojislavljevića i Balšića.
„Duboki su temelji ovoj obnovljenoj kraljevini našoj. Oni silaze do nekadašnjih zetskih kraljeva Vojislava, Mihaila i Bodina. Vrijeme je rušilo samo ono što je nad zemljom bilo, ali što je izidano bilo u njoj i što je usađeno u srcima slobodnih gorštaka ovih planina, to nijedan silnik koji je na našu otadžbinu nasrtao, nije mogao porušiti. Na tome dubokom temelju počeli smo mi zidati, i danas evo staroga kraljevstva našeg opet da blista pod suncem nebeskim”.
Trodnevnim svečanostima na Cetinju, kojim je obilježena i pedeseta godišnjica vladavine Nikole Petrovića Njegoša i zlatni pir vladarskog para, prisustvovali su predstavnici 50 zemalja. Među njima su bili: kralj i kraljica Italije, kralj i prijestolonasljednik Bugarske, prestolonasljednici Srbije i Grčke, veliki ruski knez Nikolaj Nikolajevič Romanov, a turskog sultana zastupao je Hilmi-paša.
Obnovi crnogorskog kraljevstva posvećena je velika pažnja u evropskoj i svjetskoj štampi. Najuticajniji listovi toga doba pisali su o pregalaštvu crnogorskog naroda koji je vjekovima čuvao zublju slobode na porobljenom Balkanu. Priznanje hrabrosti jednog malog naroda i mudrosti njegovog vladara iskazali su kroz telegrame, čestitke i tekstove u štampi evropski carevi, kraljevi, predsjednici vlada, književnici, umjetnici. Neki od njih bili su na Cetinju i zajedno sa vladarskom porodicom i narodom slavili obnovu crnogorskog kraljevstva. U slavlju su učestovali vjerski poglavari i predstavnici svih konfesija u Crnoj Gori.
Svečanost koja je 15/28. avgusta počela „zvonjenjem crkvenih zvona i 21 topovskim metkom u prijestonici i unutrašnjosti“ trajala je tri dana. Na cetinjskim kućama bile su istaknute crnogorske zastave, a grad okićen slavolucima, girlandama, grbovima. Svirala je vojna i gradska muzika, priređivani svečani prijemi, defilei, koncerti, pozorišne predstave, garden parti, bakljade, narodno veselje...
Snimatelji više evropskih filmskih kuća zabilježili su kamerom jubilarne svečanosti u Crnoj Gori avgusta 1910. godine. Tu su i fotografije Rudolfa Mosingera, Martina Gordana, Komerija Luca, Teodora Norgejta da posvjedoče o jednom velikom danu u istoriji jedne male ali žilave balkanske Kraljevine, koja je vjekovima, i u ratu i u miru, i sabljom i perom i mudrošću i diplomatijom branila slobodu i čuvala državu.
.
.
.
Zoom
Srbovao je, zumirajte slike. Petrovici su usvojili srpstvo od vremena Sarajlije, dok su se Crnogorci na Ellis Islandu, na ulasku u Ameriku, u rubrici "etnička pripadnost" listom izjasnili kao Crnogorci, iz svih krajeva danasnje Crne Gore.
d vujicic
Zbog toga – im je „nadošlo“, snažilo instiktivno nadahnuće za srpsko „teranje“ (kasnije populističko „ćeranje“ po regionu). Nametnuli su morbidnu političku klero-nacionalnu, nacističku sumanutost – za okruženje: „Ćeraćemo se još!“ „Ćeraćemo se …, dok bude slova „Ć“ svetoga Ćirila…“. Odavno, i sve bučnije – samo rzanje ergela ratoborno razuzdanih „trojanskih konja“ srpskih.
d vujicic
III-To je kasnije i štampa zabilježila, a svu tragiku slučaja donosi poznata narodna pjesma: „Razbolje se zorna Zorka“. Lažna nada, i prijevarna ambicija kralja Nikole da će postati „car Balkana“ bili su jači od očigledno ružnih mu beskonačnosti sa zvaničnim Beogradom.Zvanična Srbija naročito od tada nije mogla da ima normalan odnos ni sa glavnim prijateljima na Cetinju, niti sa uvijek pouzdanim saveznikom CG do današnjeg dana.