Uspješna priča iz Bara: I na otpadu se može dobro zaraditi

Ono što mnogima zadaje glavobolju jer brojne popravke uglavnom predstavljaju samo trošak, Branku Ugrenoviću iz Bara, život čini lakšim.

Naime Ugrenović se već više od dvije decenije bavi preradom čvrstog otpada i od toga, kaže, dobro zarađuje.

Branko Ugrenović više od dvadeset godina otkupljuje sekundarne sirovine, i od toga živi njegova tročlana familija.

Posao je težak ali i unosan, priča Ugrenović za portal Antena M.

Radionica u kojoj već 23 godine obrađuje staru robu, kida i presuje, pripremajući je za tržište, nije samo njemu donijela zaradu

Za naš portal Ugrenović kaže da i zaposleni u njegovoj radionici imaju pristojnu mjesečnu nadoknadu.

„Od ovog posla lijepo živi moja porodica ali i zaposleni u mojoj radionici. Nema ih previše ali u zavisnosti od posla i potražnje na tržištu, uposlim i do desetak ljudi,“ kaže on.

“Stare stvari mogu da budu  dobar izvor zarade,” kaže Ugrenović i dodaje da primjerom stoji iza tih riječi!
 
“Građani donose stare i pokvarene stvari, sve ono što više ne koriste, a ne isplati im se da popravljaju- mašine, šporete, frižidere. Meni se isplati, ja sam našao način,” kaže on.

U njegovoj radionici, u Baru, te stare stvari se sortiraju, obrađuju, presuju i na kraju, uglavnom, izvoze.

Staru robu pripremaju prema standardima kupaca. Stare stvari klasiraju, obrađuju i ponovo prodaju:

“30 ili 40% stvari se ponovo upotrebljava ovdje u Baru, bijela tehnika ograde, cijevi, armaturno željezo koje nije iskorišćeno, a 10 % ide dalje izvozi se za Tursku ili za Albaniju. Staro željezo, mnogi, rado kupuju i duplo jeftinije prolaze,” kaže Ugrenović.

“Nakon presovanja, obojene metale šaljemo u Podgoricu i Nikšić, gdje se dalje distribuiraju  prema zemljama Evropske unije. Željezo vozimo u Luku Bar, a zatim brodom za Tursku gdje se sve reciklira,” objašnjava on.

Ugrenović, za portal Antena M, priča da je sve počelo dok je živio na Cetinju.

Od skoro je otvorio i auto-otpad koji trenutno broji dvadesetak automobila.

Njegova radionica upisana je u Registar sakupljača otpada, a ima dozvolu i nadležnog ministarstva.

Ideja je pola posla!

Završavao je praksu u fabrici “ Obod”  i kao srednjoškolac već je shvatio  da je to unosan posao i da bi to trebalo da se radi u svakom gradu.

“Zarada je solidna,” kaže on.

Priznaje međutim da je ranije bila mnogo veća.

Svjetska berza diktira pravila. Pala je cijena čelika i gvožđa.

Priznaje ipak da je odavno shvatio da ako želi da opstane mora da se prilagođava tržištu. To mu, čini se, dobro ide:
 
“Staro željezo, inače, košta 10 centi po kilogramu. Mi ga prodajemo za 12 centi. Cijene su u posljednje vrijeme duplo manje nego što je to ranije bilo,” ističe on.
 
U zavisnosti od posla, njegova radionica broji do pet, šest radnika:

“Zadovoljan sam jer i radnici koje uposlim uspiju da zarade mjesečnu naoknadu, oko 400 do 500 eura,” ističe Ugrenović i dodaje da je ponosan jer je sve postigao sopstvenim radom.

Ističe i da ga je od samog početka podržala Opština Bar i Javno komunalno preduzeće:

“ Država mi ne daje donacije ali opština Bar i komunalno su me podržali od starta, jer su shvatili da je to korisno i za cijeli grad,” kaže Ugrenović.

Mušterija ima dosta:

“Postoji 200-300 ljudi koji po dva, tri puta nedjeljno dođu da prodaju stvari i oni od toga zarade, ne mnogo, ali za stvari koje bi bacili, sasvim dovoljno”, zaključuje Ugrenović.

Razgovarala Milica Mandić