Piše: Shaun Walker
U proljeće 1968. godine, kako je revolucionarno raspoloženje počelo da raste u komunističkoj Čehoslovačkoj, grupa prijateljski nastrojenih stranaca pristizala je u Prag, letovima iz Helsinkija i Istočnoga Berlina ili automobilima iz Zapadne Njemačke.
Među njima 11 muškaraca iz Zapadne Evrope, te Švajcarka Marija Veber i libanski trgovac tepisima Oganes Saradžijan. Nastoje da se približe vodećim osobama pokreta, nudeći podršku u borbi za reformu komunističke vlasti. Svi tvrde da su pristaše onoga što će postati poznato kao Praško proljeće - na kraju neuspjelog pokušaja izgradnje liberalnije i slobodnije verzije socijalizma i bijega iz gušećega zagrljaja Moskve.
Ali ovi pośetioci nijesu ono za što su se predstavljali.
Bili su to špijuni iz KGB programa „ilegalci” - sovjetski građani koji su godinama trenirali kako bi se mogli uvjerljivo predstavljati kao zapadnjaci.
Prije toga, ilegalne osobe su korišćene za infiltriranje u zapadna društva i otkrivanje tajni za Moskvu. No, KGB se sada, užasnut da bi praški pokret mogao okončati sovjetski uticaj u zemlji, prvi put odlučuje da rasporedi svoje najcjenjenije špijune unutar istočnoga bloka - u misiji nazvanoj Operacija Progres. Do danas, ruske obavještajne službe nikada nijesu priznale da se to dogodilo.
Neobjavljeni dokumenti o misiji, zajedno s intervjuima sa akterima, bačaju novo svjetlo na to kako je Moskva koristila svoje špijune da bi pratila reformatore u Pragu:
- Informisanje o vođama; - podmetanje lažnih dokaza; - a u jednom slučaju i privođenje čovjeka koji je planirao dramatično samospaljivanje kao protest u psihijatrijsku ustanovu prije nego što je mogao izvršiti djelo.
Praško proljeće — koje je na kraju ugušila masovna sovjetska invazija u avgustu 1968. — bilo je odraz ogromne želje za promjenama u čehoslovačkome društvu. Pokret reformi podržao je lokalni vođa Komunističke partije Aleksandar Dubček, koji je skovao izraz „socijalizam s ljudskim licem”.
Prag postaje najživlji grad u istočnome bloku. „Farmerke i duga kosa su posvuda”, pisao je jedan američki dopisnik u to vrijeme. Studenti iz zapadne Evrope putovali su u Prag, tamo pjevali, svirali gitare i pušili „travu” sa svojim novim prijateljima.
Otvorenost užasava sovjetskoga vođu Leonida Brežnjeva i šefa KGB-a Jurija Andropova. Ali u toj otvorenosti Andropov takođe vidi priliku za infiltraciju svojih špijuna. Mogli su lako proći kroz liberalni čehoslovački granični režim sa svojim lažnim zapadnim pasošima.
Petorici novopridošlih rečeno je da pośete restorane, muzeje, galerije i hotele te pronađu Čehe koji su opoziciono nastrojeni. Ako je bilo potrebno, mogli su platiti za korisne političke informacije, blago nagovještavajući da bi novac mogao dolaziti od zapadnih obavještajnih službi.
Neki su imali zadatak da se sprijatelje s urednicima čeških novina i podstaknu ih na objavljivanje antisovjetskih izjava - kako bi dodatno eskalirali napetosti. Drugi su zakopali lažno skrovište američkoga oružja kako bi „dokazali” da reformski pokret podržavaju SAD.
Godine 1969. dok je Sovjetski Savez nastavio suzbijati reformski pokret nakon invazije, uspjela je infiltriracija više ilegalaca. Jedan od njih, Jurij Linov, otputovao je u Prag predstavljajući se kao austrijski poslovni čovjek Karl-Bernd Motl.
Ubrzo se družio u kafanama sa studentskim vođama i progresivnim novinarima državne televizije - priśećao se decenijama kasnije. Noću je s opozicionarima pio „rijeku jeftinoga crnog vina"; a iźutra pisao izvještaje o njihovim planovima i predavao ih svom nadređenom.
Stvari na terenu rješavao Dmitrij Vetrov, nezgrapni div od čovjeka u svojim ranim pedesetima, koji je odbačio sve sumnje koje su ilegalci KGB-a mogli imati o doušnicima - idealističkim mladim ljudima koji su jednostavno željeli reformisati komunizam. Ukorio bi Linova i druge ilegalce zbog previše razmišljanja.
Vetrov se volio priśećati operacije u kojoj je očito učestvovao: neutralisanju disidenta u Berlinu. U stan disidenta ušao prerušen u selidbenog radnika, onesvijestio metu, pa je zamotao u tepih i poslao natrag u Sovjetski Savez. „Tepih. Avion. Sibir!” - naglasio bi uz dodatak da vjeruje kako s disidentima u Čehoslovačkoj treba postupati na isti način.
Među Linovljevim novim krugom prijatelja bio je Jan Križek, visoki pijanac od 25 godina s neurednom plavom kosom. Križek je opśednut Janom Palahom, studentom koji se ubio samospaljivanjem i postao heroj otpora. I Križek pričao Linovu o planu da se zapali 21. avgusta 1969. kako bi obilježio prvu godišnjicu sovjetske invazije. „Palah je sada češki heroj, svi znaju njegovo ime, a uskoro će svi znati i Křižeka”, pohvalio se. Linov planove prijavio Vetrovu, koji mu je kasnije rekao: Křížek pritvoren i smješten u psihijatrijsku ustanovu.
Operacija Progres prvi je put otkrivena 1999. godine, kada je istoričar Kristofer Endrju objavio knjigu temeljenu na kopijama KGB-ovih dosjea koje je napravio disidentski arhivista Vasilij Mitrohin - prebjegao u Britaniju 1992. godine. Ali Mitrohinovi originalni dosijei, sada otvoreni za javnost u Kambridžu, sadrže mnogo više otkrića o Praškome proljeću i docnijem korišćenju ilegalaca u sovjetskome bloku.
Andropov je bio toliko zadovoljan kako je Operacija Progres pomogla Sovjetima u upravljanju opozicijom u Pragu da je proširio na cijeli socijalistički blok - đe su kratkoročne misije nastavljene sljedeće dvije decenije.
U Mađarskoj je KGB bio opśednut navodnim „cionističkim” uticajem među partijskom i intelektualnom elitom. U Jugoslaviji su ilegalci putovali na Kosovo kako bi istražili napetosti između Srba i Albanaca. U Poljskoj su se zainteresirali za Katoličku crkvu, pokušavajući se približiti nekolicini uticajnih vjerskih osoba, uključujući krug Karola Vojtila, nadbiskupa Krakova, koji će docnije postati papa Jovvan Pavle II.
Na kraju je KGB čak počeo koristiti ilegalce unutar Sovjetskoga Saveza, predstavljajući se kao zapadne provokatore kako bi testirao odanost osumnjičenih disidenata.
Rusija koristi ilegalce od najranijih dana sovjetske vlasti prije jednog stoljeća i nastavlja ih infiltrirati na Zapad i danas.
Vladimir Putin je u brojnim prilikama govorio o njihovim velikim postignućima tokom decenija; ali u tom narativu nema mjesta za njihov rad protiv disidenata unutar sovjetskoga bloka. Umjesto toga, prikazani su kao herojski ratnici koji otkrivaju tajne na Zapadu kako bi pomogli domovini.
„Ilegalci su od posebnog kova, s jakim moralom i čvrstim karakterom”, reče Putin 2017. godine. „Ponosni smo na njih”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR