FOTO: Zašto dižemo ruke od nikšićkog "čuda neviđenog": Hidroelektrana kroz koju nije protekla ni kap vode!

Jedna od većih propalih investicija u Crnoj Gori, a o kojoj se malo zna je hidroelektrana izgrađena sredinom prošlog vijeka u naselju Ozrinići, nadomak Nikšića. Riječ je o hidroelektrani kroz koju nije protekla ni kap vode. 

Hidroelektrana “Ozrinići” bila je u to doba najveća investicija u gradu pod Trebjesom. Istovremeno, to je bila i prva visoka lučna brana u Crnoj Gori.

Tokom 1952. na rijeci Gračanica započeta je izgradnja brane "Liverovići", koja je završena 1957., a paralelno sa njom u toku 1956. izgrađena je i mašinska zgrada hidroelektrane "Ozrinići", kao i čitav kompeks tunela za dovodne i odvodne vode, kaže za portal Antena M mr Slavko Hrvačević, inženjer za hidrološka istraživanja.

“To je taj poslijeratni period kada nije bilo dovoljno podataka, dovoljno istraživanja. Paralelno su se izvodili radovi i ispitivala hidrološka situacija. Dakle, tada nije bilo vremena, kao što je praksa danas da se prvo rade istraživanja, a potom izvode radovi, već su oni to radili uporedo – rađena je sama akumulacija, zatim radovi na vodoodrživosti, tzv. injekcioni radovi, zatim tunel, potom kanal za Željezaru, a nakon toga, kako je mještani zovu izgrađena je strojara- mašinska hala i kanal koji je odvodio vodu do mjesta Norin, to je najnizvodnija tačka od polja Ozrinići. U početku se računalo da će tu biti 10 kubika vode u sekundi. A, onda se prilikom istraživanja ispostavilo da te količine vode nema", kazao je Hrvačević. 

Posao je završen - podignuta je zgrada hidrocentrale, u njoj postavljena vrijedna oprema, izgrađen odvodni kanal sve do Slivlja, desetak kilometara dalje, kojim je voda iz ove HE trebalo da nastavi put kanalom do hidroelektrane "Perućica”. I, onda se desilo nešto neočekivano!

“Došlo se do konstatacije da nema potrebne količine vode za hidrolektranu koja je projektovana na osam megavata. Stalo se sa svim radovima, a trebalo ih je nastaviti, jer urađen je jedan odličan objekat. To je akumulacija devet miliona kubika ukupne zapremine i sedam miliona kubika korisne količine vode. Želim da naglasim da nije tačno ono što se u narodu može čuti da je problem bio pad vode! Naprotiv, ima ga dovoljno, vode nije bilo dovoljno i u tom momentu nije bilo više interesantno da se radi hidroelektrana sa manjom snagom”, kaže Hrvačević.

Ozrinićko "čudo neviđeno" i dalje stoji u podnožju brda Žirovnica! Voda koju je trebalo da koristi hidroelektrana dobila je drugu namjenu. 

“Prošle su silne godine, a hidroelektrana je samo opsluživala sa jednom određenom količinom vode Željezaru, koja je tada imala oko sedam osam hiljada radnika, razne pogone gdje se ta voda koristila za industrijske potrebe, odnosno za hlađenje mašina...Vrijeme je prolazilo, Željezara više nije funkcionisala sa takvim kapacitetima. Kao što znamo promijenjen je program mnogih pogona za koje je bila potrebna ta količina vode, preciznije potrebna im je bila mala količina koju su mogli da obezbijede sa sopstvenog izvorišta. 1992. formirana je jedna komisija koja je sav taj sistem dala Željazari na upravljanje i čuvanje. Od tada do dana današnjeg Željezara je jedini korisnik HE “Ozrinići“, iako joj ne treba ta količina vode, a vlasnik je EPCG”, objašnjava za naš portal Hrvačević.

Za šest decenija, iz HE “Ozrinići” odnijeti su vrata i prozori, nestali su kablovi, dio turbina, a neki su djelovi razmontirani.

Mještani Ozrinića bi voljeli, kako su nam kazali da se nešto promijeni. To zdanje, kažu postaje ruglo – u kome obitavaju zmije, a nerijetko ljeti i stoka tu pronađe hlad.

Da li će objekat u Ozrinićima ostati samo podsjećanje na nepromišljene investicije ili se može nešto uraditi?

Odgovor bi mogao dati, upravo Slavko Hrvačević koji je, inače autor projekta "Revitalizacija HE Ozrinići“.

Deset godina je Hrvačević istraživao, obilazio objekte i prikupljao hidrološke podatke – a sve kako bi konačno kroz HE ”Ozrinići” protekao prvi megavat struje. Kako sada stvari stoje, taj trud je uzaludan!

“Postoje nepobitne činjenice da je to dobar objekat, sa jednom izuzetnom infrastrukturom, koja je koštala milione i milione eura. Mnogi inženjeri su, neko manje, a neko više uvijek stavljali akcenat da se ta akumulacija iskoristi. To je u korist grada Nikšića, Crne Gore, a najviše EPCG. Znamo da su privilegovani investitori za male hidroelektrane, građani putem računa dotiraju njihovu izgradnju", kaže Hrvačević.

Svi su digli ruke od HE "Ozrinići", a ne bi trebalo, tako bar smatra Hrvačević.

"Za taj objekat ne bi bile potrebne velike pare, on bi radio sa malom snagom. Od toga bi, tvrdim, svi imali koristi. Kada se sve sabere, možda bi najmanja korist bila na pragu same HE "Ozrinići“, ali velika bi korist bila, jer bi se te vode sprovodile do ulazne građevine u mjestu Norin, a onda bi se sva ta voda ponovo prerađivala na HE "Peručica“. I ne bi se samo na HE "Ozrinići“ proizvodila električna energija, nego koristeći pad i hidromašinsku opremu, koja je zaista napredovala, može na samom ulivu, u kanal Zeta da se postavi još jedna mala elektrana i da ima značajnu proizvodnju”, ideja je koju je Hrvačević iznio u projektu “Revitalizacija HE Ozrinići“.

Hrvačević tvrdi i kada bi se revitalizovala HE "Ozrinići", ona bi bila jedna od najboljih malih elektrana u Crnoj Gori.

Inače, Hrvačević je jedan od onih koji je dokazao da imamo podzemne doticaje 2,2 kubika u najsušnijim hidrološkim uslovima, preciznije u najnepovoljnim klimatskim uslovima.

„Imamo doticaje, sa jednim dobrim istraživanjem koje bi radili u hodu, desni oparac akumulacije bi mogao da se nastavi, odnosno da se nastave radovi na injekiranju, tj. na pobojšanju vodoodrživosti, jer je vrijeme učinilo svoje. Tu su bili Boksiti koji su imali svoj kamenolom, bilo je dosta miniranja, oštetilo je postojeću zavjesu, a to nijesu velika ulaganja s obzirom na to koliko dobijamo”, objašnjava Hrvačević.

Za početak, što očekuje i Hrvačević neko treba samo da pogleda projekat, koji je radio godinama!

“Naravno da bi se moj projekat tokom istraživanja poboljšao, mnogo toga bi se iskoristilo i što je jednako važno da ne zaboravimo ovaj revitalizovani objekat bi donio nova radna mjesta. Taj objekat služi nam sada kao opomena za nešto, a ja ističem da to nijesu bile ljudske greške, da sad osuđujemo kolege. Ipak, to su bila vremena kada se radilo udarnički, postajala je volja, ali je nedostajalo kvalitenih podataka. Ne treba da se pomirimo s tim i da taj objekat ostane kao spomenik koji će nas podsjećati na loša istraživanja”, smatra Hrvačević i dodaje da je interes svih da se ovo pokrene sa mrtve tačke.

“Neka bar kažu stručne institucije koje se bave tom problematikom - da li moj projekat valja ili ne. U razgovoru s ljudima koji su upućeni u tu problematiku, rekli su mi da je projeket dobro zamišljen. Slao sam projekt na mnoge adrese i svi su govorili: To je to! Ali, to treba da pogledaju oni koji odlučuju. Bio bih neizmjerno srećan kada bi se ova moja ideja realizovala. Hoću da vjerujem da će nadležni, ipak imati sluha i reći da je to dobro i da treba da zaživi, da se čuju mašine u tzv. strojari i da će početi da se proizvode prvi megavati struje”, poručuje Hrvačević.

O hidrolektrani u Ozrinićima snimljen je i dokumentarac - "Biljeg" Živka Nikolića, poznatog crnogorskog režisera, koji je i rođen u tom mjestu.

Glavni junak filma je čuvar hidroelektrane u kršu, predstavljene kao simbol nečije gluposti i obijesti.

Antena M nastaviće priču o ozrinićkom “čudu neviđenom”.

Jelena Ćetković