Razgovarala: Nina Redžepagić
Pod pokroviteljstvom Hipotekarne banke iz Podgorice i Podravske banke iz Hrtvatske, u Zagrebu je održan prvi edukativni sajam pod nazivom Career Paths Connects, čiji je glavni cilj usmjeravanje mladih iz region u pravom smjeru pri odabiru željene karijere i fakulteta. Nakon šest godina postojanja u Italiji, sada je i u Zagrebu zahvaljujući trima uspješnim poslovnim ženama: Dolly Predović,počasne konzulke Crne Gore u Milanu i dugogodišnje profesorice na Bokoniju, Jasmine Bagarić, uspješne hrvatske preduzetnica koja stoji iza brandova Magnolija i Clan store i Josipe Bagarić, stručnjakinje za ljudske resurse, koja je radila u Ralph Laurenu u Njujorku, Ženevi i Minhenu.
Ovaj sajam smo iskoristili da ekskluzivno za Antenu M razgovaramo sa Louise Tingstrom, jednom od najuspješnijih svjetskih stručnjakinja u sferi komunikacija i međunarodnom savjetnicom za strateške i finansijske komunikacije.
Poslovni put započela je kao menadžerski partner i osnivač firme Chandos Communications, a prije toga bila je partner u kompaniji CNC Communications, kojoj se pridružila nakon 11 godina u vodećoj međunarodnoj kompaniji M: Communications, gdje se bavila restrukturiranjem, kriznim komuniciranjem i praksom upravljanja krizama.
U svojoj bogatoj karijeri Louise je radila kao partner u Financial Dynamics-u, vodila je korporativne odnose u Visa International, sa sjedištem u SAD-u, te u međunarodnim komunikacijama British Airways-a. Također je osnovala i vodila firmu u vezi s finansijskim i korporativnim komunikacijama – AKKA, u Parizu – koje je postalo jedan od glavnih igrača na francuskom tržištu. Poslednjih 15 godina radila je na spajanjima vrijednim više od 200 milijardi eura, a od 2003. godine svrstana je među top 5 savjetnika za komunikaciju u području spajanja i akvizicija kompanija. U impresivnu listu klijenata ubrajaju se još Amundi, Credit Agricole, Generali, Monte dei Paschi di Siena, Poste Italiane, Telecom Italia i UniCredit.
1. Mediji su danas mnogo drugačiji nego prije samo 10-ak godina. Koje glavne promjene uočavate?
Mislim da bih se vratila čak i dalje u prošlost. Mislim da su se promjene zaista desile možda tokom posljednjih pet godina. Kada sam počela da radim, ciklus objavljivanja vijesti je bio mnogo sporiji. Tako, na primjer, ukoliko ste imali neku veoma bitnu vijest, pozvali biste novinsku agenciju, lokalnu novinsku agenciju države u kojoj ste radili i izdiktirali biste im vijest, kao što to danas, znate, radimo putem e-pošte. U to vrijeme, ukoliko biste željeli da objavite nešto kao privredni subjekat ili društvo, poslali biste saopštenje za štampu, kao što to i danas radimo, ali biste ovo obavještenje otkucali na pisaćoj mašini, jer nije bilo računara ili nečega sličnog njima. Otkucali biste saopštenje, a zatim biste ispisali koverte, stavili biste saopštenje u koverat, zalijepili poštansku markicu na njega, a zatim biste ga poslali. Zatim, u zavisnosti od pošte, to saopštenje bi došlo do novinara koji bi vam se možda javili, možda bi vas pozvali. Možda biste vi nakon dva dana pozvali njih i pitali: „Da li ste dobili naše saopštenje?“. Većina novina je radila na osnovu jednog ciklusa objavljivanja vijesti. Znali ste da novine obično završavaju svoje radno vrijeme oko 17:00 sati. Stoga, ukoliko ste željeli da objavite nešto u novinama, morali biste to da pošaljete novinaru prije kraja radnog vremena. A u vezi novinara, obično biste sarađivali sa novinarima koji su specijalizovani za svoje oblasti. Tako, ukoliko biste sarađivali sa nekim u vezi tema iz oblasti finansija, ta osoba bi zaista znala tu tematiku. Stoga, ono što ja mislim da se promijenilo, a nijesam sigurna da li je ta promjena na bolje, jeste da su danas novinari izloženi velikom pritisku, jer je ovaj ciklus objavljivanja vijesti neprekidan. Novinari su pod velikim pritiskom da objave neku ekskluzivnu vijest, da napišu svoje priče, da budu vidljivi, da što više čitalaca klikne da im se taj članak sviđa, tako da mislim da tačnost informacija dosta često bude zaboravljena. Prije možda 10, 15, 20 godina, duže ste radili na pričama, zaista ste ih provjeravali, kako biste se uvjerili da je sve tačno. Odvojili biste vremena za tu priču. Danas, mnogi novinari, pogotovo novinari na početku svoje karijere, mlađi novinari, osjećaju da nemaju vremena za sve ovo, iako je to zaista najbitnija stvar koja se mora uraditi. Preciznost, transparentnost i iskrenost su, kao što sam to pomenula ranije, ključni.
2. Koliko to utiče na vaš posao, koliko ste morali da mijenjate profesionalni pristup?
Pa, ne. Ono čime se ja bavim su finansijske i strateške komunikacije, koje predstavljaju dugoročna pitanja. Tu postavljate dugoročne ciljeve. Da, društveni mediji, kao i internet koji je postao sastavni dio mog posla jer ciklus objavljivanja vijesti je neprekidan. Morate da budete brzi u vezi toga čime se bavite, ali to znači da i dalje morate da budete još transparentniji, još usredsrjeđeniji i morate da se pripremite i da znate o čemu govorite. I dalje važi pravilo da provjerite gdje, šta, zašto, kada, ko i kako. Ne treba da komunicirate samo zato što mislite da morate da komunicirate, jer svi drugi komuniciraju. Oko nas se nalazi toliko mnogo informacija tako da morate da imate dobru disciplinu. To je veoma bitno, ali ono što takođe morate radite, zbog toga što postoji toliko mnogo glasina i toliko mnogo lažnih medija, jeste da morate da budete spremni na sve ove stvari i morate da budete spremni da sa njima izađete na kraj. Pored toga, neophodna je transparentnost i zalaganje za ono u šta vjerujete.
3. Koliki je danas uticaj društvenih medija, a koliko tradicionalnih, na kreiranje javnog mnjenja?
Mogu da se osvrnem na Veliku Britaniju gdje mislim da su neki mediji ostvarili veoma uspješnu tranziciju. Ukoliko pogledate Financial Times, na primjer, čiji odštampani primjerak moram da priznam nijesam pročitala dugo vremena ili Sunday Times koje su, znate, veoma bitne novine u Velikoj Britaniji, oni su veoma uspješno prešli na internet platformu i imaju sisteme za naplatu čitanja članaka, oni to podržavaju. Oni i dalje štampaju novine, jer ljudi i dalje vole da osjete papir, vole da osjete njegov miris. Meni je veoma drago što mogu da ih čitam na mom iPad-u ili na mom telefonu, jer mogu da uvećam tekst kako bih ga mogla vidjeti. Ali smatram da štampani mediji moraju da se prilagode. Mislim da to znači da neki tradicionalni ili kako smo ih u Velikoj Britaniji zvali kvalitetni mediji ponekad upadaju u taj krug iz kojega je veoma teško izaći „Moramo da objavimo vijest, moramo da objavimo vijest.“ Stoga, ponekad kvalitet nije na istom nivou i ne možete uvijek da imate detaljne informacije ili istraživačke priče koje ste možda imali prije nekoliko godina.
Mislim da to zavisi od toga šta podrazumijevate pod komunikacionim izazovima. Zavisi od toga gdje ste, u kojoj situaciji se nalazite i u kojem sektoru radite.
Danas, smatram, u vezi finansijskog sektora, da je veoma bitno da banke povrate povjerenje koje je izgubljeno prije 10 godina. Tokom globalne finansijske krize ljudi prije svega gube povjerenje. Mislim da je bitno da se ovo povjerenje ponovo izgradi. Mislim da je bitno informisati ljude da su banke u stvari motori, pokretači ekonomije, tj. ukoliko nemate snažne banke, ne možete da imate ni snažnu ekonomiju, ne možete da finansirate tu ekonomiju. Banke su odgovorne za davanje podrške ekonomiji, za pružanje podrške svojim klijentima. Ali i da im daju poštene uslove. Banke takođe moraju da ostvare zaradu, jer ukoliko one ne ostvaruju zaradu njihovi akcionari ih neće podržavati. Ukoliko ih akcionari ne podržavaju, banke neće imati dovoljno kapitala da podrže ekonomiju. Tako da je neophodno da imamo ovu uzajamnost. Takođe mislim da banke mogu, kroz načine na koje pozajmljuju novac i pružaju podršku klijentima, da naprave velike promjene u smislu našeg okruženja, u smislu održivosti. Ne radi se o tome da se zaustavi finansiranje ili ovaj motor, već da se pomogne bankama da postanu čistije, da ova promjena bude postepena, korak po korak. To je veoma bitno. Mislim da je to veoma bitno, ukoliko pogledate društvene inicijative banaka, gdje imate preduzetničke zajmove koji predstavljaju novac koji želite da povratite, a ne da na njemu ostvarite dobit.
4. Kako će se svijet izboriti s poplavom lažnih vijesti i hibridnim ratovanjem, o kome se sve više priča?
Mislim da je moja profesija, vaša profesija, naša profesija kao komunikatora od suštinskog značaja. Naša odgovornost je da govorimo istinu moćnicima i da se uvjerimo da je ono što podijelimo, ono što objavimo, ispravno, transparentno, iskreno, provjereno i tačno. Da upravo mi budemo proaktivni i dajemo tačne informacije.
Ukoliko internetski svijet nema vrlo strogu regulaciju biće vrlo teško iskorijeniti lažne vijesti, ali tada bi i to trpilo pravo na slobodu govora. Mišljenja sam da se GAFA-i, posebno Facebook i Google, moraju sami regulirati i postati mnogo proaktivniji u uklanjanju postova koji su očito lažni, ali i istražiti izvore iz kojih potiču sumnjive vijesti. Na nama je kao čitateljima i potrošačima internetskih vijesti da se poslužimo zdravim razumom, da nikako ne dijelimo ono što se čini lažnim, da provjerimo vijesti iz više izvora, a ne samo da se oslanjamo na male balone od pjene kojima nas upravo organizacije poput Facebooka mogu ograničiti. Svako jutro provjeravam tri ili četiri ugledna izdanja vijesti, uzimam ono što sam pročitala na Twitteru s velikom prstohvatom soli, a ako se nešto čini previše "fantastično", ili ću je pogledati i pokušati pronaći nezavisne izvore ili ću je odbaciti kao lažnu.
5. Koji komunikacijski izazovi nas očekuju u bliskoj budućnosti?
Mislim da da, mislim da se odnosi sa javnošću i dalje bore za svoje mjesto. Ponekad, kada govorim o rodnoj raznolikosti i o komunikacijama, obično zamišljam plavušu sa psom. Takva je bila percepcija odnosa sa javnošću. Znate, kitnjasto, organizovano na taj način. Ali, to nije slučaj. Imamo mjesto u odborima za sastanke. Sjedimo u izvršnim odborima. Tako da je to i dalje izazov. Vjerujem da kada radite sa međunarodnim akcionarskim društvima, oni razumiju šta je to strateško u finansijskim komunikacijama, što je zaista bitno ili kakvu percepciju imaju kod akcionara, regulatora, državnih organa, konkurencije i osoblja. Stoga, oni razumiju da je ovo rukovodstvena disciplina, kojom pomažete da se neka kompanija pozicionira, da pusti korijene. Zaista stvarate percepciju kompanije i pomažete rukovodstvu da napravi pravu stvar, znate, u vezi etike i poštovanja, da se uradi prava stvar. Na taj način činite vašu kompaniju uspješnom. Marketinški odnosi sa javnošću i korporativni odnosi sa javnošću u mnogome podržavaju razvoj poslovanja, podržavaju vas u ispunjavanju vaših ciljeva. Tako, na primjer, ako ste, vratimo se na bankarstvo, ako imate novi proizvod, ukoliko imate novi proizvod vezan za hipoteku, na primjer, veoma je bitno ne samo da li poslujete sa drugim kompanijama. Ukoliko se nalazite u državi gdje imate nezavisnog finansijskog savjetnika koji vam može reći, znate, odaberite vašu hipoteku i uvjerite se da klijenti ovu hipoteku ne biraju samo na osnovu kamatnih stopa, već i na osnovu, znate, podrške, zaštite, valjanosti banke i kako vam ona može pomoći, onda takođe želite da ovaj proizvod plasirate potrošačima, krajnjim potrošačima. Znate, morate da znate nešto o ljudima koji žele da kupe kuću, znate, koja je njihova starosna dob, da li po prvi put kupuju, da li po drugi put kupuju, a zatim je potrebno da plasirate informacije koje će doći do njih tako da oni budu obaviješteni i da mogu da donesu dobru odluku, a vi im, nadam se, možete pružiti najbolji izbor.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR