Uništene privrede, oslabljene ekonomije, turizam bez turista, rast nezaposlenosti i siromaštva, urušavanje biznisa i profesija - konsekvence su Kovida 19 širom svijeta.
U prethodnom tekstu o ekonomskom uticaju pokazali smo da ni, već prilično krhko, novinarstvo nije ostalo imuno, te da se “antitijelima” nakon ove krize teško možemo nadati.
Naše istraživanje je objelodanilo sve neprilike koje su zadesile sedmu silu, od opalih tiraža preko opalih prihoda medija, do na kraju opalih zarada novinara. Sa tendencijom pada kvaliteta.
Otežani su uslovi rada, povećan obim posla, a do informacije se mukotrpno dolazi, iako crnogorski novinari ni prije epidemije nijesu bili impresionirani slobodom pristupa informacijama u našoj zemlji. A Kovid 19 je sada institucijama samo poslužio kao paravan.
Ni društveno-politički rascjep u zemlji, kao i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama koje vise u vazduhu, zasigurno ne doprinose situaciji.
Ipak, komunikaciju određenih zdravstvenih organa sa javnostima u doba epidemije mnogi ocjenjuju pozitivno, sve dok im ne tražite podatke o nabavci medicinske opreme ili ih pitate kako se troši državni novac.
Svijetla tačka je, prema mišljenju mnogih - Institut za javno zdravlje.
Zatvorene i birokratizovane institucije
Glavni i odgovorni urednik Pobjede Draško Đuranović kaže za Antenu M da su institucije u Crnoj Gori prilično zatvorene i birokratizovane.
“Osim nekoliko institucija, koriste svaku priliku, čak i kada nemaju razloga da kriju, da odugovlače ili opstruiraju dostavu informacija”, ističe on.
Tokom epidemije, navodi, najbolje je funkcionisao Institut za javno zdravlje, sa preciznim i pravovremenim podacima.
“Za razliku od IJZ, često su se isuviše dugo čekala saopštenja NKT-a. Pobjeda je sa Upravom policije imala zaista vrlo dobru saradnju i obavještavali su o svim akcijama. Vladine službe, mislim na informacije iz direktorata, agencija, uprava nijesu bile na potrebnom nivou: netransparentne i bez adekvatne komunikacije“, pojašnjava Đuranović.
Kako dodaje, crnogorsko društvo, izvršna vlast prije svega, nije imala dobru komunikaciju ni tokom protestnih litija koje je organizovala SPC na kojima su se drastično kršile mjere NKT-a i preporuke IJZ.
I zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista Dan Nikola Marković ocjenjuje da su tokom pandemije institucije bile zatvorene.
„Najteže je bilo doći do podataka ko, kako i pod kojim uslovima posluje sa državom oko nabavke medicinskih komponenti”, ističe Marković.
Je li Kovid 19 jedini krivac za to - teško je procijeniti, s obzirom na društveno-političku situaciju u zemlji, održane parlamentarne izbore, promjenu vlasti.
Novinar Portala RTCG Igor Pejović, mišljenja je tako da je rad institucija više usporio proces društveno-političkih promjena, a ne toliko kovid kriza. Ipak, koronavirus je dodaje, bar zdravstvene institucije, držao više budnim nego što je to bio slučaj u nekim redovnim okolnostima.
„Institucije zdravstvenog sistema (IJZ, NKT), koje su bile na prvoj liniji fronta u borbi protiv koronavirusa, smatram da su bile i transparentne i dostupne. Prije svega na društvenim mrežama, koje su inače postale sve češći kanal komunikacije s medijima, ali su dostupne bile i putem tradicionalnih kanala komunikacije. Kad je riječ o ostalim institucijama sistema, one su uobičajeno funkcionisale, zavisno od teme koja se obrađuje i aktuelnosti iste“, objašnjava Pejović.
Dostupnosti zdravstvenog sistema za sve informacije, svjedoče, kaže, redovne pres konferencije, brojna gostovanja i intervjui, ali i svakodnevna oglašavanja na društvenim mrežama.
Šta pokazuje iskustvo nevladinog sektora?
Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac u razgovoru za naš portal ocjenjuje da su u periodu epidemije institucije u Crnoj Gori usporeno odgovarale na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, te da je dio toga bio i opravdan zbog kompletne situacije. Ipak pandemija je kaže nekima služila kao izgovor da se određeni zahtjevi ignorišu, odnosno da se dosta sporije odgovara na njih.
MANS je, navodi, veliki broj zahtjeva uputio Ministarstvu zdravlja, u vezi sa mjerama, medicinskom opremom, nabavkom testova za koronu, respiratorima, donacijama iz inostranstva i generalno u vezi transparentnosti odluka koje donose.
„MANS je u kontinuitetu tražio od Nacionalnog koordinacionog tijela da građanima na uvid stavi zapisnike sa sjednica tog tijela upravo zbog detaljnog obrazloženja pojedinih mjera. I mi ćemo istrajati da sve što se dešavalo, dođe do javnosti, na koji način su se donosile odluke i na koji način se trošio novac“, poručuje on.
Smatra da su Nacionalno koordinaciono tijelo i Ministarstvo zdravlja izgubili veliki dio povjerenja građana koje su imali na početku epidemije, jer su kaže i neki zdravstveni radnici i članovi NKT-a kršili mjere. Smanjena je i količina informacija koja se pruža građanima, što je otvorilo prostor za špekulacije, pad povjerenja i eksploziju zaraze.
Strugar: Problem kod onih koji donose odluke
Komunikolog Miodrag Strugar nadležnim zdravstvenim institucijama dao bi visoku ocjenu za komunikaciju.
„Jasno je da su mediji u prvom talasu koristili samo zvanične izvore, a već negdje od maja, tada su počeli da problematizuju mnoge odluke što jeste posao svakog medija, i onda možemo da vidimo da Institut za javno zdravlje, Krizni medicinski štab, sve bolnice, svakodnevno komuniciraju i da su otvorene prema javnostima. Ono gdje vidim da je bio problem, odnosno šum u komunikaciji novinara i onih koji donose odluke je taj politički aspekt svega što se događalo i nijesam uspio da vidim da je taj nivo transparentnosti bio sve vrijeme prisutan i kod donosilaca odluka, kao što je to bio kod zdravstvenog sistema“, navodi Strugar.
Pojašnjava i da nije bio isti način komuniciranja u oba talasa.
„Mi smo imali izbore 30. avgusta. Jedan dio komunikacije je bio upravo uslovljen izborima i onima koji su napadali tadašnju vlast, pa i zdravstveni sistem da bi osvojili glasove, kao i onih koji su bili tada na vlasti a danas u u opoziciji koji su na jedan neadekvatan način komunicirali kompletnu situaciju u vezi sa pandemijom. Imamo situaciju da je jedan od najboljih portala ikada napravljenih u Crnoj Gori, coronainfocg.me, u jednom trenutku prestao da postoji i to usred epidemije, a to se događa prije izbora. Ali ono što je bilo dobro je da zdravstveni sistem nije prestao da komunicira, i to na pravi način. Ono što se događa poslije izbora u Crnoj Gori, podjele koje mi imamo reflektovale su se na sve, došli smo na to da niko ne sluša zdravstvene radnike, da su im važnije političke poruke raznih političkih aktera na našoj sceni, tako da su recimo svi znali sve o opasnosti od masovnog okupljanja, bili su edukovani, ali su im neki drugi ciljevi bili važniji pa je bilo raznoraznih okupljanja“, ističe Strugar.
U svijetu, naglašava, generalno postoji zasićenje temom koronavirusa.
„I komunikolozi širom svijeta traže načine kako da poruke koje šalju dopru do građana i da shvate ozbiljnost situacije“, pojašnjava Strugar.
U nastavku možete pogledati njegovu kompletnu izjavu.
Ombudsman: Vlasti moraju iskazati veću otvorenost i transparentnost
Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda do 20.novembra ove godine primila je tri pritužbe koje su se odnosile na ostvarivanje prava na slobodan pristup informacijama.
Prethodnih godina taj broj je bio mnogo veći, pa su tako na primjer 2013. na adresu Ombudsmana stigle 103 pritužbe.
Zaštitnik ljudskih prava mišljenja je da organi javne vlasti moraju iskazati veću otvorenost i transparentnost.
Kako se navodi u odgovorima dostavljenim Anteni M iz te institucije i pored toga što je na polju dostupnosti informacija ostvaren određeni napredak i dalje su prisutni problemi.
“Pojava pandemije Covid-19 uslovila je ograničavanje funkcionisanja svih oblasti društvenog života, samim tim i funkcionisanje institucija javne vlasti kako na državnom tako i na lokalnom nivou, a samim tim uticalo i na pravo građana da pravovremeno dođu u posjed informacija koje su od značaja za ostvarivanje njihovih prava i sloboda”, navodi se u odgovorima Zaštitnika.
Iako smo, kako kažu, suočeni sa specifičnom situacijom neophodno je obezbijediti što veću transparentnost i na taj način umanjiti nejasnoće u mnogim oblastima.
“Odluke koje donose državne i lokalne vlasti i u uslovima borbe sa pandemijom moraju biti transparentne i podložne nadzoru i odgovornosti u smislu jednakosti pristupa.
Potreba za redovnim i pouzdanim informacijama organa javne vlasti od suštinskog je značaja u ovakvoj situaciji, prije svega zbog rizika od širenja pandemije”, navodi se u odgovorima.
Situacija u BIH ništa bolja: Usporen rad institucija, epidemija izgovor
Stručnjak u oblasti medijskog prava, bivši ombudsman za medije i dugogodišnji novinar iz BiH Mehmed Halilović, kaže za Antenu M da stanje u toj zemlji, kada je posrijedi pravo na slobodan pristup informacijama, nije ni blizu nivoa koji bi željeli, ali je, dodaje, bolje nego na početku.
„Naravno ova ocjena je nedovoljna i ne daje pravu sliku za sve javne vlasti i sve prakse koje se primjenuju. Ali,opet, generalno govoreći, mnoge su institucije postale neuporedivo transparentnije nego što su ikad bile, gotovo sve objavljuju većinu bitnih informacija na svojim web stranicama i pružaju odgovore i bez postavljenih zahtjeva... Na kraju, zahvaljujući tome nastali su neki novi mediji (CIN, BIRN itd) i nove online platforme i napisane mnoge istraživačke priče. Bez oslonca na ove zakone ti mediji vjerovatno ne bi ni postojali. To još ne znači da sve javne institucije rade na zakonit način i ne znači da su u potpunosti otvorene“, pojašnjava on.
Pitali smo ga i koje su to informacije do kojih se u BiH najteže dolazi:
„Na osnovu mojeg iskustva i uvida, vlasti su najčešće izbjegavale da omoguće pristup informacijama koje se odnose na finansijska pitanja (plate javnih dužnosnika, trošenje budžeta i slično) ili su u vezi s imenovanjima i drugim personalnim pitanjima. Toga je danas puno manje. Ali, nastala je nova praksa državne Agencije za zaštitu ličnih podataka koja pod izgovorom takve zaštite često onemogućava da budu objavljene lične informacije koje mogu biti, ili su već, povezane s raznim nezakonitostima i čak kriminalom. Takva je praksa naravno u suprotnosti s javnim interesom“, pojašnjava Halilović.
U prilog tome da nije sve onako kako bi željeli govori i nedavno istraživanje organizacije Transparency International o uticaju Kovida 19 na pristup informacijama od javnog značaja. Analitičar Uglješa Vuković kaže za naš portal da je došlo do značajnog usporavanja u radu institucija, a to, kako dodaje, s obzirom na okolnosti epidemije je očekivano.
“Ipak, ono što nas zabrinjava jesu slučajevi kada su institucije epidemiju koristile samo kao izgovor za odugovlačenje postupaka. Ili za nedostavljanje informacija o svom radu. Ničim se ne može opravdati da se jedan zahtjev za pristup informacijama obrađuje šest mjeseci”, ističe on.
Njihovo iskustvo, dodaje, pokazuje da je najteže bilo doći do informacija koje su bile u posjedu zdravstvenih vlasti i koje se odnose na nabavku medicinske opreme.
“Tu su postojale sumnje na korupciju i ovim informacijama je po pravilu bilo najteže pristupiti. Pristup informacijama u posjedu tužilaštava je inače otežan, pa se to nije mijenjalo ni sada”, pojašnjava Vuković.
Razlozi zbog kojih se odbija pristup informacijama, navodi, slični su onima iz doba prije izbijanja epidemije.
“To su najčešće razlozi kao što su zaštita ličnih podataka ili povjerljivih komercijalnih interesa trećih lica koji se pojavljuju kao ugovorna strana u poslovima sa državom. U najvećem broju slučajeva data obrazloženja za primjenu ovih izuzetaka nisu uvjerljiva, i lako se mogu pobijati u daljnjem postupku pravne zaštite”, kaže Vuković.
Ono što brine je, dodaje, što javni organi u BiH kada odbijaju pristup informacijama obično ne daju nikakva obrazloženja, već se samo pozovu na izuzetak koji oni smatraju primjerenim.
“To je protivno našem Zakonu o slobodi pristupa informacijama koji zahtijeva da javni organ uvijek kod primjene izuzetka mora sprovesti test javnog interesa i odvagati da li je veći interes javnosti da sazna neku informaciju ili preteže zaštita izuzetka zbog štete koja bi mogla nastati. Da bi test javnog interesa zaista bio sproveden, institucije moraju dati obrazloženje i dokazati da su s pravom primijenile izuzetak. To izostaje. Nije dopušteno samo nastupiti sa pozicije autoriteta vlasti i odbiti pristup informacijama. U okolnostima epidemije smo se još suočili sa zabrinjavajućom neefikasnošću u radu institucija”, ističe on.
Zakonodavni okvir iz te oblasti u BiH je izgrađen odavno, a dobili su ih među prvima u regionu, pa i u Evropi, kaže Mehmed Halilović. Na pitanje sprovode li se zakoni adekvatno te djeluju li institucije afirmativno, Halilović odgovara - “u velikom broju slučajeva – da”.
“Neke javne vlasti su dobro organizirane i omogućavaju pristup informacijama u znatno kraćim rokovima od onih koji su propisani, Uz to, zakoni ih obavezuju da i onda kad je predviđena mogućnost ograničenja pristupa određenim informacijama provedu test javnog interesa i ukoliko postoji javni interes - omoguće pristup i takvim informacijama. Ali, činjenica je da ipak sve javne vlasti ne postupaju u svim slučajevima na ovaj zakoniti način i nerijetko postupaju suprotno tome”, zaključuje on.
Čekajući novi zakon u Crnoj Gori: Postojeći “katastrofalan”, nova vlast hitno da se pozabavi izmjenama
Problem dostupnosti informacija u Crnoj Gori ne tiče se samo slabe primjene Zakona, već i propusta u samom tekstu dokumenta, zbog čega je u proceduri njegova izmjena.
Nikola Marković postojeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama ocjenjuje kao “katastrofalan”, posebno, kako kaže, od izmjena i dopuna koje je Demokratska partija socijalista usvojila dok je opozicija bojkotovala rad Skupštine.
“Njima su još više ograničeni alati koje koriste novinari i NVO. Umjesto da afirmiše slobodan pristup država ga je ovakvim izmjenama dodatno otežala. Nova vlast mora, ukoliko zaista teži demokratskim vrijednostima da ovaj zakon hitno izmijeni i ja vjerujem da će se to desiti u naredna nekolika mjeseca”, kaže Marković.
I Draško Đuranović saglasan da nova vlast treba što hitnije da se pozabavi tim pitanjem.
“Proglašenje gotovo svake informacije za tajnu ili internu tajnu ne doprinosi ozdravljenju društva niti jačanju povjerenja između institucija, medijske zajednice i građana. Povećava se tako i mogućnost manipulacije.
Ne vjerujem da će većina političara nove vlasti imati drugačiji aršin i ponašanje u odnosu na dosadašnje ,,vlastodršce””, ističe Đuranović.
A čim nova vlast zauzme pozicije jedna od prvih stvari koju će MANS pokušati da iskomunicira upravo je Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
Dejan Milovac kaže da je jedna od njihovih najvećih zamjerki na pripremljene izmjene uspostavljanje diskrecionog prava rukovodilaca državnih institucija da mnogo lakše nego što je to bilo do sada, mogu da informacije proglase tajnom.
„To im je otvorilo jedan ogroman prostor da upravo one informacije koje mogu da ukažu na netransparentnost institucija, na kršenje određenih propisa i zakona i konačno na korupciju, budu proglašene tajnom i time javnost bude spriječena da zna šta se zapravo dešava u toj državnoj instituciji“, ističe Milovac, a kompletan razgovor sa njim možete poslušati na linku.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je po ovom pitanju jasan - novim zakonom se ne smije dati diskreciono ovlašćenje organima javne vlasti, da bez jasnih, objektivnih i unaprijed zadatih kriterijuma odbiju da objave informacije od javnog značaja.
“Zakon zbog toga treba preciznije odrediti pravne i faktičke situacije, kada se i u kojoj mjeri isključuje pristup informacijama, a samo u potrebnoj i neophodnoj mjeri ograničiti pravo na pristup informacijama u određenoj oblasti”, naglašava Zaštitnik.
Takođe je, dodaju, neophodno urediti jasne procedure za proglašavanje informacija tajnim i za ograničavanje pristupa takvim informacijama.
“Ono što je takođe važno jeste da se mora obezbijediti i urediti puna kontrola i nadzor u ovoj oblasti”, naglašava Zaštitnik.
Tijelo koje je u Crnoj Gori zaduženo da kontroliše primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama je Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, koja prati stanje u toj oblasti, vodi informacioni sistem i podnosi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka ukoliko dođe do povrede zakona.
Prema njihovim podacima u Crnoj Gori postoji 1327 obveznika primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Od prvog januara do 31. oktobra ove godine Agenciji je izjavljeno 2712 žalbi po osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama.
Od početka godine do 30. septembra je izvršeno 40 inspekcijskih nadzora nad primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali nije podnijet nijedan zahtjev za pokretanje prekšajne odgovornosti.
Iz Agencije nijesu komentarisali stanje u oblasti pristupa informacijama u Crnoj Gori od početka epidemije Kovid 19, ali su napomenuli da ocjenu o stanju u toj oblasti daju u svojim godišnjim izvještajima.
Za kraj, naši sagovornici su saglasni - temelj svakog demokratskog društva i uslov njegovog napretka je transparentnost i otvorenost njene vlasti. Informacije od značaja za javnost se ne smiju skrivati, jer one predstavljaju ključni mehanizam za kontrolu odgovornosti državnih organa.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR