Srećan Dan pobjede! Smrt fašizmu!

Piše: Nikola Radunović (preuzeto sa fejsbuk profila)

Na današnji dan, u Nikšiću, par sekundi prije nego što se ugasio ovaj život, rodio se ovaj osmijeh.

Na današnji dan, to čedo 13. jula godine prije, sva ona viševjekovna borba za slobodu, koju je krasila hrabrost, prkos i doživljaj smrti za ideale kao obavezu i ideal za sebe, dobila je svoje novo ruho, novu dimenziju - ovaj osmjeh.

Niko se, čini se, nikada prkosno nije nasmijao smrti kao tada Ljubo. Svaka crta njegovog lica nosi jednu epohu naše istorije. Ovo lice, iako nastalo tek nešto više od 20 godina unazad, staro je mnogo više. Staro je skoro pa tačno 900 godina, kada ga je rodila bitka na Tuđemilu, a onda ga oblikovali redom, Carev Laz, Martinići, Krusi, Grahovac, Fundina, Vučji do, Mojkovac, Bajice, Belveder, 13. jul, Košćele. Sve je tu.

Malo kojem narodu su preci dali tu privilegiju da se mogu predstaviti kao braća, sestre, unučad, praunučad, snahe, onih koji su ustali prvi i onih koji su nepravednoj smrti uzvrtaili osmjehom. Malo koga zapa'ne da je potomak onih bez čije žrtve ne bi bilo ni 9. maja 1945. godine.

Tako da je na nama oćemo li čuvati slavu naših predaka. Oćemo li biti ponosni na osmijeh ili na pomagače onih koji su ovaj osmijeh izazvali.

Srećan Dan pobjede! Smrt fašizmu!