Pogledajte snimke iz arhive Novaka Abramovića: Kako je sve počelo na Petrovdan - 1991. godine

Cetinje, Petrovdan - 1991: Šta će ti slavski kolač kad nema ko da ga jede, Risto, jadan?

Snimajući noviju crnogorsku istoriju Novak Abramović i sam je postao dio nje. Poznati Cetinjanin, tihi patriota - nenametljiv, ali nepokolebljiv. Čovjek sa arhivom neprocjenljive vrijednosti - koja se i dalje uvećava snimcima i fotografijama što svjedoče o teškim decenijama borbe za opstanak Crne Gore - borbe koja, nažalost, i dalje traje. 

Krajem osamdesetih Novak Abramović vratio se u Crnu Goru iz Londona. Nije morao, imao je i kasnije dosta prilika da ode, ali nije. Cetinje je, kaže u intervjuu za Antenu M, njegov grad. Tu je rođen, tu će se i ukopati. Tu su mu porodica, prijatelji, posao, tu su mu i svetinje - Crna Gora i Cetinje.

Devedesetih je osnovao profesionalni studio "Sirius", prvi takve vrste u Crnoj Gori. Snimio je sve najvažnije crnogorske događaje od devedesetih do danas. Bio je tu i srcem - nepokolebljiv patriota, jedan od "nesalomljivih".

U razgovoru za Antenu M, podijelio je događaje koji su na njega ostavili najjači utisak - i tim povodom prvi put objavio snimke koji su decenijama bili u njegovoj arhivi.

Ovaj put, izdvojio je crnogorska okupljanja iz perioda devedesetih. Sljedeći intervju biće posvećen onima iz našeg vijeka.

Sve je počelo na Petrovdan - 1991.

Najupečatljiviji događaj tog perioda mu je okupljanje na Cetinju 1991. godine - na Petrovdan. Tada su u Cetinjskom manastiru napadnuti Božina Čavor i Ivan Poček. Došlo je i do pucnjave - ranjena su braća Jabučanin. Momenti su, kaže naš sagovornik, tada presudili da ne dođe do haosa. 

"Sve je počelo 1991. godine - na Petrovdan. Cetinje je toga dana bilo puno, došli su ljudi iz cijele Crne Gore. Naša dva čovjeka, Cetinjani Božina Čavor i Ivan Poček, ušla su da se poklone Svetom Petru. Isprovocirani su od velike grupe ljudi koja je bila u manastitu, napadnuti - preko 100 ljudi se tuklo sa njima.

Tog dana su bile na Cetinju i naoružane strukture, mafija, gađali su naše ljude, onda su ovi uzvratili. Tada su ranjeni Pajo i Vesko Jabučanin. Srećom, nijesu bili životno ugroženi. Poslije toga bio je protest, nakon čega su se građani razišli. To je bio početak - taj događaj je za mene početak svega onoga što je uslijedilo i što je obilježilo devedesete u Crnoj Gori", priča Abramović.

Još jedan značajan događaj te '91. bilo je paljenje prvog badnjaka na Cetinju - uz neviđeni pritisak i velike kordone policije, priśeća se naš sagovornik.

"I pored zabrane, zapaljen je prvi badnjak na Cetinju. Policija je to bila strogo zabranila, blokirala je prilaze trgu. Ali, dan ranije donešen je badnjak u kuću Mika Iličkovića, jer je njegova kuća bila na korzou i samo se iznio badnjak. Nadmudrili smo tada kordone policije. Iako pod neviđenim pritiskom, te '91. zapaljen je prvi badnjak na Cetinju - to je bila možda mala pobjeda, ali nama važna. Utrli smo put za sve ono kasnije".

Narednu godinu obilježili su mitinzi i izborna kampanja. Abramović izdvaja mitinge LSCG na Cetinju, u Podgorici i Nikšiću. Podijeljenost među ljudima, kao i danas, bila je velika. "Organizovani su i kontramitinzi, ljudi su dolazili sa vilama i lopatama. Na drugoj strani smo bili mi - sa zastavama".

Te godine su, smatra Abramović, promijenile put Crne Gore.

"Ta energija...To je bio trans. Ljudi nijesu imali nikakve koristi od toga, nijesu bili plaćeni - jednostavno, proradio im je inat. To je bila mladost koja se nije nikog bojala, koja je pokretala. Śećam se, tada su bili aktuelne naljepnice, đeca su ih uzimala i dolazila su na skupove oblijepljena njima - sa crnogorskim obilježjima. Provokacje, podmetanja, prijetnje - ništa nas to nije moglo pokolebati", kaže sagovornik Antene M.

Dolazak vladike Antonija u Crnu Goru

Godinu 1993. Novak Abramović pamti po dolasku vladike CPC Antonija Abramovića. Te godine obnovljena je na cetinjskom trgu CPC. Manastiru ni tada nijesu mogli prići.

"Na Petrovdan te godine (mi Petrovdan zovemo Lučindan jer je tada umro Sv. Petar) došao je u Crnu Goru vladika Antonije i obnovljena je CPC na trgu, pred deset hiljada ljudi. Manastiru, naravno, nijesmo mogli prići - kao ni dan danas.

Za nas, Cetinjanje, vladika Antonije je sveti čovjek. Njegova hrabrost bila je nevjerovatna. Svašta su mu podmetali, propaganda protiv njega bila je nezapamćena, ali njega to nije pokolebalo. Nije ni nas. Tridesetak naoružanih momaka ga je čuvalo i svi su bili spremni da poginu za njega. Bio je Katunjanin, Crnogorac, nevjerovatan čovjek. Ima jedna zanimljiva priča o tome kako je spasio manastir u Prizrenu, a srpska crkva mu je baš "lijepo" na tome zahvalila. 

Kažem ti, slavimo ga kao svetog čovjeka. Umro je na Cetinju '96. Često se pitamo da li bi sve bilo drugačije da je poživio?"

Lijep doček vladici Antoniju priređen je na Njegušima. Nakon toga počeli su da se dešavaju incidenti u mjesnim crkvama u okolini Cetinja. 

"Ljudi nijesu željeli da crkve koje su gradili njihovi preci predaju u ruke SPC. To su crkve koje su ljudi gradili odvajajući od usta, a koje su i tada, a i sad ne meti tuđe crkve. Tih godina je SPC slala svoje popove u njih, ali to nije moglo proći. Jedne godine se pop Stanišić bio zabarikadirao i nije htio da izađe iz crkve u Ćeklićima. Nije puštao nikog da uđe. Bili smo u nezgodoj situaciji jer Crnogorci nijesu takvi da uđu, uhvate popa i izbace ga - iako je to naša crkva.

Tada je došao Gašo Gvozdenović, iako nije direktni potomak Anta Gvozdenovića, iz Beograda i rekao mu: 'Je li, pope, znate li da moj deda leži u ovoj crkvi? Izađite iz moje crkve!' Opet je bila policija, kordoni, čuda...Tako je bilo i u drugim crkvama - Čevo, Bjelice, Tomići, Bajice...Svaki put je to bilo povuci - potegni", priśeća se Novak Abramović.

Te je godine skinuta trobojka sa zgrade Bogoslovije.

Na snimku koji nam je Abramović ustupio vidi se "okršaj" Cetinjana sa popovima SPC, među kojima je bio i pokojni mitropolit Amfilohije. On ih je tada optužio da su gađali slavski kolač, a oni su mu uzvratili: "Šta će ti slavski kolač kad nema ko da ga jede, Risto, jadan?"

Tih godina, kaže Abramović, svi su na Cetinju uglas pjevali: "Mi imamo svoga Boga - Svetog Petra Cetinjskoga" - to se čuje i na ovom snimku.

"To je pokazivalo koliko smo mi, Crnogorci, a osobito Cetinjani, zakleti Svetom Petru Cetinjskome, koji je i zaštitnik nas Crnogoraca. I, zaista, vjerovali smo, a i sad vjerujemo da nas je tih godina upravo on sačuvao".

Nastaviće se: Kako je protekao skup o Njegošu 1993. i kako je policija "kidnapovala" Boba Bogdanovića 1999. godine.