O Neveni, budućem novinaru: Diktafon kao sredstvo i ostvarenje sna

Među najboljim je studentima novinarstva u svojoj generaciji, a još kao mala maštala je o sebi u radijskom studiju. U razgovoru za portal Antena M otkriva da je, kao osoba sa invaliditetom brojne prepreke savladala upravo zahvaljujući velikoj ljubavi prema novinarstvu.

 

 

“Osnovnu i srednju školu, sa diplomom Luča, sam završila u resursnom centru za osobe sa invaliditetom u Podgorici. Pošto je postojala mogućnost da upišemo trgovinski ili pravni smjer u srednjoj školi, odlučila sam da to bude pravni. Srednju školu sam završila 2012. nakon čega sam napravila pauzu i 2013. upisala sam novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Osnovne studije sam završila prošle godine, sa prosjekom 9.47. Sada sam na specijalističkim”, kaže Nevena. 

 

Nevena ima oštećenje vida, nastalo zbog boravka u inkubatoru, jer je rođena prije vremena. 

 

“Rođena sam bez oštećenja, ali je usljed boravka u inkubatoru došlo do nekih komplikacija i vid mi je ostećen. Imam minimalan ostatak vida, odnosno mogu da registrujem samo svjetlost, na oba oka i to je sve. Što se tiče snalaženja, potrebna mi je pomoć prilikom kretanja u nepoznatom prostoru, dok se u poznatom krećem sama. Kad je u pitanju učenje, pomaže mi personalna asistentkinja, s obzirom na to da ja ne mogu da čitam. Ona mi snima nophodno gradivo na diktafonu i tako učim, pošto nemamo prilagođenu literaturu u zvučnoj formi”. 

 

 

Društvene mreže koristi zahvaljujući specijalnim programima.

 

“Imam govorni program, na telefonu i na kompjuteru, koji funkcioniše po principu da čita sve što se pojavi na ekranu. Bukvalno sve sto piše on čita, tako da mogu da koristim telefon i kompjuter bez potrebe da mi neko pomaže u tome. 

 

Program za kompjutere se zove Anreader, odnosno čitač ekrana, a za telefone Mobilespeak. Ti programi su različiti u zavisnosti od operativnog sistema koji telefon podržava, pa shodno tome se i nazivi razlikuju. Na primjer, na telefonu Nokia, program se zove Mobilespeak, a na telefonu Samsung i android zove se Talkback. Uglavnom, sve su to čitači ekrana,koji su prilagođeni kako bi slabovide osobe mogle nesmetano da koriste kompjutere i telefone”, objašnjava Nevena. 

 

 

ANTENA M: Uprkos preprekama, postižete odlične rezultate i jedan ste od najboljih studenata na Fakultetu političkih nauka. Kako Vam to uspijeva?

 

 -Smatram da je ključ uspjeha koji sam postigla, prije svega ogromna ljubav prema novinarstvu kao profesiji, kao i velika upornost. Bilo je potrebno mnogo truda i ulaganja, kako bih prevazišla sve prepreke koje su mi znatno otežale čitav proces obrazovanja. Imala sam veliku podršku prije svega od porodice i prijatelja, koji su vjerovali u mene sve ove godine.  Takođe, veoma značajnu pomoć  su mi pružili Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao i Savez slijepih koji su mi kroz različite servise podrške u velikoj mjeri olakšali studiranje. Moram istaći da su me i kolege na fakultetu odlično prihvatile. Plašila sam se da ću biti izložena predrasudama zbog mog invaliditeta, ali nije bilo tako. Stekla sam mnogo novih prijatelja, kojima nije bilo važno to što ja imam invaliditet, već isključivo to kakva sam osoba. Ogromnu zahvalnost dugujem i profesorima, asistentima i čitavom osoblju Fakulteta političkih nauka, koji su tokom ove četiri godine pokazali ogromno razumijevanje i spremnost da pomognu u svemu što mi je bilo potrebno. Bez svega ovoga, ja sigurno ne bih bila ovo što danas jesam, jedan od dva najbolja studenta na novinarskom smjeru. 

 

 

 

ANTENA M: I sada koristite jedno od novinarskih „oružja“- diktafon, jer na taj način učite... Da li Vam to teško pada?

 

 -Ne. Još od osnovne škole učila sam uz pomoć drugih. U početku bi mi neko iz porodice čitao potrebno gradivo, a kasnije sam dobila diktafon, pa je učenje postalo mnogo jednostavnije, jer mi je gradivo snimano i samim tim ga je bilo lakše savladati. Sada učim uz pomoć personalne asistentkinje, koja mi snima na diktafonu svu neophodnu literaturu. Navikla sam na ovakav način učenja i mogu reći da je diktafon postao jedno od pomagala bez kojih ne bih mogla da funkcionišem, što je dobro, s obzirom na profesiju koju sam odabrala. 

 

ANTENA M: Šta je presudilo da izaberete baš novinarstvo?

 

 - Novinarstvo volim od malena. Na to je najviše uticao radio, budući da sam još kao mala stalno slušala radijske emisije i učestvovala u njima. Oduvijek sam maštala o tome da ću jednog dana biti novinarka i zamišljala sebe prvenstveno u radijskom studiju. Kada sam krenula u srednju školu, definitivno sam odlučila da ću nakon mature upisati novinarstvo. Znala sam da neće  biti lako, jer je posrijedi smjer na kome ima dosta prakse i da ću se suočiti sa brojnim preprekama. Bez obzira na sve to, bila sam uporna i odlučna u namjeri da ostvarim svoj san i postanem novinar.

 

ANTENA M: Šta Vas je privuklo u tom, čini se sve manje popularnom i vrlo zahtjevnom  pozivu?

 

 - Dopada mi se to što je novinarstvo veoma dinamičan posao, koji se razlikuje od svakodnevnog, kancelarijskog posla. Ovaj posao nam omogućava da putujemo, da upoznamo  mnoga zanimljiva mjesta, kao i ljude. Takođe, mislim da bi novinari, ukoliko to žele mogli biti pokretači velikih promjena i podstaći na rješavanje značajnih društvenih problema. Sve u svemu, smatram da je novinarstvo, iako zahtjevan, vrlo lijep posao,  koji nam omogućava sticanje velikog broja novih iskustava. 

 

 

ANTENA M: Kao studentu specijalističkih studija na tom smjeru, kako Vam izgleda medijska scena u Crnoj Gori? Poštuju li se pravila struke? 

 

 - Po mom mišljenju, kvalitet crnogorske medijske scene nije na zadovoljavajućem nivou. Nažalost, čini se da su mediji sve više pod uticajem uređivačke politike i da se i informacije kreiraju u skladu sa tim. Pravila struke se sve manje poštuju. Iz perspektive budućeg novinara, čini mi se da ova pravila polako postaju ideali, koje je teško dostići, posebno kada je riječ o objektivnosti, koje u našim medijima ima veoma malo.

 

ANTENA M: Kako izgleda jedan dan Nevene Kovačević?

 

 -Moj dan se ne razlikuje bitno od dana nekog ko nije osoba sa invaliditetom. Uglavnom se zasniva na ispunjavanju obaveza na fakultetu, što uključuje odlazak na predavanja i vježbe, učenje i slično i obavljanju nekih drugih, svakodnevnih aktivnosti. Slobodno vrijeme provodim u druženju sa porodicom i prijateljima, kroz izlazak u grad, posjetu nekom kulturnom, ili drugom događaju. 

 

 

 

ANTENA M: Koje su prepreke za osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori, kada je posrijedi studiranje? Šta bi moralo da bude drugačije?

 

 - Prepreka  je mnogo, ali su i dalje najveće nepristupačna literatura za osobe oštećenog vida i arhitektonske barijere. Ni na jednom fakultetu u Crnoj Gori ne postoji literatura u zvučnoj formi. Takođe, jedan broj fakulteta nema pristupne rampe, što predstavlja veliki problem za korisnike kolica. Mislim da su ovo dva ključna problema, čije je rješavanje neophodno, kako bi studenti sa invaliditetom imali ravnopravan položaj sa ostalim kolegama. U zvučnoj formi nemamo nikakvu literaturu. U okviru saveza Slijepih Crne Gore postoji volonterski servis pod nazivom Audio biblioteka, gdje se knjige prebacuju u elektronsku formu, kako bi se mogle čitati pomoću kompjutera. Na našem fakultetu je u vrijeme kada sam ja bila prva godina postojala ideja da sve knjige budu prevedene u zvučnu formu, tako što će ih studenti čitati i snimiti. Određeni djelovi knjiga su snimljeni, ali ova ideja nažalost nije realizovana do kraja.

 

ANTENA M: Aktivan ste korisnik društvenih mreža...preuzimaju li one prema Vašem mišljenju novinarsku palicu? (Čak i američki predsjednik preko Tvitera neumorno šalje poruke svjetskim liderima)

 

 - Možda društvene mreže još nijesu preuzele potpuni primat nad ostalim medijima, ali nema sumnje da su postale veoma važni kanali za slanje i primanje informacija. Svjedoci smo činjenice da se mediji sve više okreću prenošenju izjava zvaničnika, ili drugih ličnosti iz javnog života upravo sa društvenih mreža. Takođe, često se dešava da neka informacija,  objavljena na društvenim mrežama, bude plasirana u medijima, bez prethodne provjere. Ovo je posljedica promjene medijskih prioriteta, jer sve više preovladava težnja da se bude prvi u objavljivanju informacije, što dovodi do toga da se zanemaruju ključni novinarski principi, poput  istinitosti, tačnosti i principa dužne novinarske pažnje. 

 

 

ANTENA M: Jeste li imali priliku da radite u nekoj medijskoj kući? Je li novinarstvo jedno na fakultetu a drugo u praksi?

 

 - Imala sam priliku da kroz praksu na fakultetu posjetim dnevni list Pobjeda, Radio i Televiziju Crne Gore, kao i studentski radio Krš. Novinarstvo u praksi se bitno razlikuje od onoga što učimo na fakultetu. Svaka medijska kuća ima sopstvena pravila, kojima se novinari prilagođavaju. Samim tim,  teško je govoriti o nekim principima koji važe za sve medije i u tome je najveća razlika između teorije i prakse u novinarstvu. 

 

ANTENA M: Koju formu novinarstva priželjkujete, o čemu biste voljeli da pišete?

 

 - Moja želja je da budem radijski novinar, mada sam kroz fakultet zavoljela i ostale forme novinarstva. Najviše me zanimaju teme iz oblasti kulture, pa se nadam da ću imati priliku da pišem, ili pravim emisije o tome.

 

 

ANTENA M: Kojih tema je prema Vašem mišljenju malo u crnogorskim medijima, a čime smo „prezasićeni“? 

 

 - Naši mediji u posljednje vrijeme gube edukativnu funkciju. Nedostaje više edukativnih sadržaja, u vidu obrazovnih programa i sličnog, iz kojih bi prije svega djeca i omladina mogli naučiti dosta toga novog i usavršiti svoje znanje. Dominiraju zabavne teme. Smatram da se mediji previše bave senzacijama, informacijama iz privatnih života javnih ličnosti, koje obično nijesu nešto što je u javnom interesu. 

 

 

 

ANTENA M: Šta volite da čitate i imate li neki hobi?

 

 - Romane, kao i drugu, stručnu literaturu, koja doprinosi mom obrazovanju. Hobi mi je muzika. U slobodno vrijeme se bavim pjevanjem, što je moja druga ljubav, pored novinarstva. 

 

ANTENA M: Koja je Vaša poruka slabovidim osobama u Crnoj Gori i šta je vaš moto odnosno vodilja? 

 

 - Svima poručujem da nikada ne odustaju i da, uprkos svim preprekama urade sve kako bi ostvarili ono što žele. Ja se u životu vodim time da uvijek gledam naprijed i da vjerujem u svoje snove, koliko god oni izgledali nedostižni! Uz dobru volju i upornost, sve je moguće!