Milenko Perović je rođen u Vojvodini, u kolonizovanoj crnogorskoj familji koja se poslije Drugog svjetskog rata iz bezvodnog dinarskog krša doselila u bogatu panonsku ravnicu. U ovoj biografskoj činjenici i Perovićevim duhovnim i intelektualnim stremljenjima mogla bi se naslutiti jedna naizgledna kontradikcija. Njegova ljubav prema filozofiji, težnja da spozna univerzalna znanja o čovjeku i prirodi, nekima može izgledati nespojiva sa strasnom i upornom, bukvalno do posljednjeg daha, borbom za prava i slobodu jedne male zemlje, u kojoj sticajem okolnosti nije rođen.
No, čini se da je upravo ovaj biografski splet slučajnosti ili sudbina, na neki način odredilanjegovu antejsku povezanost s Crnom Gorom. Jer je iz distance jednog tradicionalnog srednjoevroskog miljea, izmaknut iz ovdašnjih sporenja i nadgornjavanja, jasnije mogao vidjeti veličanstvenost borbe za opstanak, duhovnu vitalnost i strvaralački genij ove male ljudske zajednice, za koju je Volter rekao da liči na mravinjak. Fascinacija borbom neprestanom Milenka Perović nije napustila ni u zrelim godinama:nedavno je u kontekstu aktuelnih pokušaja asimilacije Crnogoraca i prijetnji crnogorskoj državnosti, kazao da je Crna Gora neuništiva. Još je rekao da je njenoj hiljadugodišnjoj istoriji barem pedeset puta bila na ivici nestanka, u mnogo saloženiijm istorijskim prilikama nego što je to nakon 30. avgusta 2020. godine.
No, da bi razumjeli ukupnost života i djela profesora Perovića treba ponešto reći o njegovom naučnom djelu iprofesionalnom statusu. Milenko Perović je prevashodno jedan od najplodnijih i najreferentnijih jugoslovenskih filozofa njegove generacije – i svakako najznačajniji crnogorski moderni mislilac, uz Slobodana Tomovića i Jovana Džona Plamenca – o čemu svjedoče dvadeset tri knjige i oko sto pedeset tekstova i studija. O naučnim postignućima profesora Perovića najbolje govore prijevodi njegovih studija na njemački jezik, što je u modernoj filozofiji jedna od važnih referenci. U prilog razumijevanja njegove jedinstvene filozofske erudicije govori i činjenica da je bio profesor etike, filozofije njemačkog idealizma, praktičke filozofije, antičke filozofije, filozofije prava, filozofije politike i filozofije ekonomije.
No Milenko Perović nije bio samo filozof mislilac nego i čovjek praktične pameti, vrstan organizator, što je tako rijetko među onima koji imaju sklonost da stvarnost transcendiraju. On je, između ostaloga, bio utemeljitelj Katedre i Odsjeka za filozofiju na novosadskom univerzitetu, magistarskih i doktorskih studija, osnivač filozofskih časopisa i strukovnog udruženja filozofa.
Na početku sam nagovijestio da su se u spoznajnom i emotivnom svijetu ovog hegelijanskog duha trajno urezale bajkovite priče koje je u djetinjstvu, u vojvođanskoj ravnici, slušao od starijih Crnogoraca: o mitskoj bezvodnoj zemlji krilatih junaka, nagorkinja vila i zduhača, iz koje su se doselili njegovi roditelji. Stoga je Milenko Perović, i kao profesor univerziteta, životom i djelom, stalno potvrđivao svoju privrženost Crnoj Gori, onim Mažuranićevim distihom: „ Dobar pastir, jer što kaže inom/ i sam svojijem potvrđujem činom.“Jer, odbrana prava ovemale zemlje i naroda, za koju Njegoš kaže da svijet nijeupoznao takvu borbu među nejednakosti kao što je crnogorska borba za slobodu, za Perovića je bilo najprije etičko pitanje.
Upravo moralni principi, sklonost apstraktnom mišljenju i impresivno filozofsko obrazovanje pomoglo mu je da dublje razumije etos, specifičnu moralnu tradiciju koja se u borbi neprestanoj imenovana kao crnogorsko čojstvo, koje je etimološki i semantički povezano s najdubljom evropskom tradicijom latinskim humanitas, čiji je pridjevski oblik humanus, ljudski, čovječji, čovjekov.U kojemu je čovjek svrha samome sebi, ali i drugima. I na ovoj paradigmi je Milenko Perović izgradio svoju postojanost i ostao nepomjerljiv u uvjerenjima – bez obzira visoku egzistencijalnu i profesionalnu cijenu – iu intelektualnoj i političkoj sredini koja nije imala prijateljske stavove prema njegovim političkim i nacionalnim opredjeljenjima.
Doprinos Milenka Perovića za emancipaciju i borbu za slobodu Crne Gore i Crnogoraca trajan je i nemjerljiv. Zato vjerujem da će njegovo djelo imati pravednu recepciju kad se jednoga dana bude pisala istorija intelektualnih pregnuća u borbi za opstanak Crne Gore i Crnogoraca. Bitke perom i znanjem u zemlji čiju su povjesnicu dominantno oblikovali stalni ratovi i endemsko siromaštvo kudikamo su teže od onih koje su se vodile na bojnom polju. Jer, nikad nijesmo uspjeli nadoknaditi veliko kašnjenje u izgradnji institucija kulture i prosvjete, što je uzrokovalo da i danas tradiciju veličanstvene borbe neprestane, iz koje izviru Gorski vijenac, Poslanice Petra Prvog, Ženidba Maksima Crnojevića, Imovinski zakonik, prisvajaju drugi, teritorijalno i jezički bliski narodi.
Posebno će ostati zapisana Perovićeva uloga u procesu standardizacije crnogorskog jezika, kao predsjednika Komisije koja je utvrdila normiranje jezika, čije su izražajne osobine, leksičko i semantičko bogatstvo, iskazane i u veličanstvenoj epskoj poeziji, djelima Petra Prvog, Njegoša, Bogišićevom Imovinskom zakoniku, te Marka Miljanova, Radovana Zogovića, Mihaila Lalića. Intelektualni autoritet, iskustvo i praktične vještine profesora Perovića dali su veliki doprinos i da se utemelje Institut za crnogorski jezik i književnost i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Milenko Perovićnikad nije uzmicao, bez obzira na relativno visoke godine, pa ni nakon ponovne duhovne i nacionalne okupacije Crne Gore 2020. godine, i demonizacije svih njenih autohtonih istorijskih i kulturnih vrijednosti. Tako je prihvatio je da ga kandidujemo i izaberemo za predsjednika Crnogorskog PEN kluba.
Smrt Milenka Perovića je veliki gubitak za Crnu Goru, crnogorsku kulturu i naciju. Pogotovo za one koji se danas bore za prava, čast i slobodu Crne Gore.Kao i za njegove prijatelje i saradnike, koji su izgubili mudrog saborca, intelektualca evropskih obzora, na kojega su se u svakom časumogli pouzdati.
Neka je vječna slava i hvala profesoru Milenku Peroviću.
Cetinje, 28. decembra 2023. godine
Milorad Popović
Čedo
Sjajan tekst i govor koji je g.din Milorad Popović održao juče na komemoraciji prof.Milenku Peroviću. Hvala mu.