Piše: Françoise Thom, istoričarka
OVIH dana "magli rata" pridružila se i "magla diplomatije". Besmisleno je pokušavati razmrsiti nejasne porive Trumpove administracije. Moramo se osloniti na jedino čvrsto tlo koje nam stoji na raspolaganju: ruske ciljeve, tim više što se američki predsjednik uvijek preteže na tu stranu. Tu su stvari jasne. Ruska ekonomija tone ubrzanim ritmom.
Kremlj preferira manipulaciju i subverziju
Rusija napreduje na bojištu, ali ne dovoljno brzo da dobije trku s ekonomskim potonućem. U Moskvi dugo pamte. Sjećaju se da je većina teritorijalnih proširenja Ruskoga Carstva ostvarena uz pomoć jedne ili više stranih sila, na primjer Pruske i Austrije prilikom podjele Poljske 1772. ili u dogovoru s Turskom za ponovno osvajanje kavkaskih država 1920./1921. godine, oslanjajući se na Njemačku za ponovno osvajanje baltičkih država i aneksiju Galicije (pakt Ribbentrop–Molotov, potpisan 1939.).
Zašto se ne poslužiti Donaldom Trumpom kako bi se pokorila Ukrajina?
Vojno sredstvo u očima ljudi iz Kremlja uvijek je tek nužno zlo. Daleko više preferiraju manipulaciju i subverziju. I u tome briljiraju, zbog zapadnog neznanja o ruskim metodama projetovanja moći, koje su uvijek iste.
Osim uvlačenja stranog sudionika, druga je karakteristika ruskog širenja "taktika salame". Rusija svoju žrtvu reže na kriške (vidjeli smo to na primjeru Ukrajine: najprije Krim, zatim Donbas...), kad prisvoji prvu krišku, prelazi na drugu, potom na treću. Nedavni ruski prijedlozi upućeni Steveu Witkoffu - posebnom izaslaniku američkog predsjednika - ilustriraju taj postupak. Vladimir Putin zahtijeva od SAD-a da, kao preduslov za pregovore, prisile Ukrajince da evakuišu dijelove Donjecke regije koje još uvijek kontrolišu, a koji su najbolje utvrđene crte ukrajinske bojišnice. Sve to u zamjenu za komadić teritorije u regiji Sumi.
Moskva računa na taštinu, neznanje i glupost Donalda Trumpa
Ako Donald Trump pristane na ovaj manevar, Rusija dobija na svim poljima. Bez truda dobija strateške uporišne tačke za osvajanje središta i juga Ukrajine. Demorališe Ukrajince tako što prikazuje Amerikance kao da su stali uz zahtjeve Kremlja. Diskredituje prozapadnu stranu u Ukrajini, pripremajući teren za postavljanje na vlast u Kijevu oligarha kojeg u šaci drži Moskva, koji bi vodio kampanju na politici "mira" (kao što čini Bidzina Ivanišvili u Gruziji).
Kako bi postigla to usklađivanje, Moskva računa na taštinu, neznanje i glupost Donalda Trumpa. Ali ne samo na to. Mišolovka je ispunjena primamljivim komadom sira. Rusija nudi Trumpu sjajan "deal": u zamjenu za pomoć u Ukrajini, ukidanje sankcija i obnovljen pristup zapadnoj tehnologiji, povjerila bi upravljanje i preprodaju svojeg plina namijenjenog Evropi jednoj američkoj kompaniji.
Može se pretpostaviti da bi Donald Trump imao pravo na dio te basnoslovne rente. I tu je istorija poučna. Ona nas uči kakva je sudbina tih koncesija koje daje Kremlj kad je ruska privreda u škripcu: čim Zapadnjaci ulože i pokrenu proizvodnju, ruska vlada operuša stranog partnera, koji može biti sretan ako spasi poneko pero. Rusija koristi obećanje poslova u svrhe moći. Danas joj treba oporavak gospodarstva, trebaju joj krave muzare, a to joj neće osigurati Kina, grabežljivac poput nje same. Kremlj je u Donaldu Trumpu pronašao partnera iz snova koji svodi vanjsku politiku na reket i iznudu.
Ostaje vidjeti hoće li se predsjednik Trump usuditi suprotstaviti američkom javnom mnjenju tako što će počiniti nečuvenu sramotu, izdaju saveznika, prepuštenog neprijatelju koji se zakleo na njegovu propast?
Mješavina brutalnosti i đavolskog makijavelizma
Šta Evropa može učiniti suočena s rusko-američkom osovinom? Prije svega, ostati pribrana. Trebaće neprestano imati na umu upornost s kojom je Rusija desetljećima razarala Ukrajinu, mješavinu brutalnosti i đavolskog makijavelizma koju je pokazala kako bi slomila moral Ukrajinaca. Kako bi razbila ujedinjeni zapadni front, razdvojila SAD od Evrope, potkopala Evropsku uniju...
I sve to uništavajući vlastiti prosperitet radi pukog užitka u gaženju susjeda koji je htio biti slobodan. Rusija je golemi stroj za uništavanje koji će se, nakon porobljavanja Ukrajine, sručiti na Evropu, ne nužno u obliku vojne invazije, nego putem demoralizacije i širenja mržnje, gluposti, samoubilačkog nacionalnog egoizma i nihilizma.
Evropa se mora jasno distancirati od američke izdaje. Treba zahtijevati sigurnosna jamstva za Kijev, insistirati na raspoređivanju evropskih snaga u Ukrajini, ne ostaviti zemlju samu. Evropa mora postati svjesna da ima adute u rukama.
Trumpova Amerika neće biti dovoljna da izvuče ruska ekonomija na površinu. Evropljani se nalaze se u poziciji moći, a da toga nijesu svjesni. Istorijski gledano, Rusko Carstvo održavalo se samo zahvaljujući Evropljanima koje je ruska vlast kooptirala. Danas, nakon svojeg pogubnog iskustva s autarhijom i zaokretom prema Kini, Rusi su bolno svjesni svoje zavisnosti od Evrope.
Nema kupovine plina bez povlačenja iz Ukrajine
Evropljani moraju već danas dati do znanja da se poslovi (uključujući kupovinu plina) s Rusijom neće nastaviti dok ona ne oslobodi okupirane teritorije. Trumpova administracija upravos provodi spašavanje Putinovog režima koji joj je potreban kako bi reketarila Evropu.
Interes Evrope, naprotiv, jeste da se Rusija riješi autokratije. Ne dajmo ruskom režimu sredstva da potkupljuje svoje stanovništvo i održava golem vojni i policijski aparat usmjeren protiv nas. Bilo bi pogubno da se teško stečena ekonomska nezavisnost u odnosu na Rusiju žrtvuje kratkovidnim interesima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR