Ovih dana, region priča o "Deklaraciji o zajedničkom jeziku", koja treba da ukine postojeće nacionalističke jezičke prakse u zemljama bivše Jugoslavije.
Tekst deklaracije koju su potpisale brojne poznate ličnosti biće poznat sjutra.
Ali dok se tekst predstavi, dok se dokument ratifikuje, nastane politička diskusija i tako dalje, ekipa Vice-a donosi šaljiv nacrt zajedničkog jezika.
Uzeli su najbolje riječi jedni od drugih i napravili mali lingvistički konsenzus.
Tako bi autor Uroš iz "stranih" jezika uzeo riječi poput bok.
"Kada bi me djevojka iskulirala i rekla "Bok!" trenutak prije nego što zauvijek nestane iz mog života, mnogo bih lakše to podnio nego da mi kaže "Ajde ćao" ili "Vidimo se". To je kao stigma da novac ne rješava ljubavne probleme, ali da je lakše plakati u ferariju. Takođe bih uzeo riječi poput fakat i doslovno, koje bih koristio striktno u biznis komunikaciji. Kada sam u restoranu ili u kafani, govorio bih isključivo dobar tek. To mi je baš nekako fensi."
Marijana Matulović iz Dubrovnika bi iz srpskog jezika uzela dosta praktičnije riječi. Šargarepu umjesto mrkve, pečurku umjesto gljive, sunđer kako ne bi koristila spužvu i minđušu, a ne naušnicu. Ove riječi smatra zvučnim i samim tim lako pamtljivim, iako većini govornika hrvatskog jezika one zvuče poprilično neobično.
"Ja ih čak nekad znam i koristiti u svakodnevnom govoru čisto zbog razloga kako zvuče", kaže Marijana za Vice.
Milica Odalović iz Kotora bi uvijek koristila gotivno, jer, kako sama kaže, predstavlja savršenu reč za iskazivanje pozitivnog odnosa prema nečemu, a izbjegneš glagol voljeti koji je prejak za neke blage osjećaje, pa i izlizan.
"Bedak je sjajna izvedenica! To je nešto što je paravan crnogorskom crnjak. Stojimo jako negativno u izrazima", kaže Milica.
Bosanci su autoru (ne)ponosno rekli da su sve njihove riječi zapravo srpske te da nemaju što da dodaju ili oduzmu.
"Ipak, jugonostalgija, kao dio kolektivnog nesvjesnog, mi očigledno nije dala mira, pa sam, iako ih zvanična deklaracija isključuje, kontaktirao ljude iz Makedonije i Slovenije, jer su to dvije države čiji jezik ne razumijem baš najbolje, dok me njeni stanovnici savršeno kapiraju. Pa ne bi trebalo onda ja da se prilagodim, zar ne? Mislim, lakše je ovako", kaže autor.
Klemen Šali iz Maribora previše koristi riječ očigledno, jer mu se jednostavno više sviđa od slovenskog očitno. Više preferira i riječ kum, a ne boter. Zaista, šta je to boter? Uređaj? Pa kum nije dugme, valjda.
Makedoncima treba da dođu do vazduha. Simona Veličkovska iz Skoplja više voli da koristi riječ kiseonik nego kislorod, kako se izgovara na makedonskom, jer lakše ide preko jezika. Vjeridba isto bolje, jer se na makedonskom kaže "da se svršiš". "Mislim da dodatno objašnjenje nije potrebno."
"Spavanje je isto bolje nego spijenje, jer u zadnje vrijeme jako slabo spavam, i bolje mi je da spavam nego spijem", pospano mi priča Simona.
I tako razgovorno, mirno, diplomatski, gotovo bratski i jedinstveno kao u dobra stara vremena, sastavili smo naš mini-rječnik. Dakle promjene slijede u: bok, fakat, doslovno, dobar tek, šargarepa, pečurka, sunđer, minđuša, gotivno, bedak, očigledno, kum, kiseonik, vjeridba i spavanje. Sve ostalo ostaje isto. Ekspresna i bezbolna reforma jezika.
Izvor: www.vice.rs
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR