Zmija na klupi u Baru u parku, zmija na zelenilu u kvartu Delta City, zmija na balkonu kuće u Zagoriču… Slučajevi koji su, samo u posljednjih mjesec, došli do šire javnosti kroz medije i izazvali strah kod ljudi i osjećaj da je zmija sve više, a i da su ljudima sve bliže…
Zbog toga smo razgovarali sa profesorom biologije Tomislavom Tomovićem o zmijama u Crnoj Gori.
Koje vrste zmija postoje u Crnoj Gori
U našoj zemlji ima 15 vrsta zmija, od kojih su tri otrovne. Poskok, šarka i šargan su crnogorske otrovnice koje su duge od 50-70 cm.
’’Sve tri vrste imaju na gornjoj strani tijela izraženu cik-cak šaru. Sve zmije koje su duže od 70cm kod nas nijesu otrovnice, samim tim su i bezopasne bez obzira na njihov izgled i dužinu. Najčešće se susrijećemo sa smukovima koji mogu narasti i do tri metra’’, kaže u razgovoru za naš portal profesor Tomović.
Bjelouška je zastupljena u barama, močvarama, a najlakše je prepoznati po žućkastim mrljama s obje strane glave po čemu je i dobila ime.
Bjelouška
’’Ona veoma dobro pliva u vodi gdje i nalazi hranu. Ona nije otrovna kao ni smuk, kojeg najčešće možemo sresti u blizini kuća’’, kaže Tomović i dodaje da upravo zbog ove vrste zmije važi u narodu ono pravilo ’’ne valja ubijati zmiju koju nađeš u blizini kuće, jer je to čuvarkuća’’.
Smuk
’’Upravo smuk živi najbliže ljudima, ali to je ujedno i naša najduža zmija, može da naraste i do tri metra. Ona se hrani glodarima, miševima i svim onim od čega se u domovima zapravo čuvamo i protiv čegas e borimo. Ova vrsta zmije nam zapravo pomaže i zato ih ljudi obično ne diraju’’, kaže Tomović.
Od otrovnica najopasniji poskok
Od tri otrovnice, najotrovniji i najopasniji je poskok. Na njega mogu naići stanovnici svih krajeva Crne Gore koji žive na nadmorskim visinama do 1500 metara. Najzastupljeniji je, kaže Tomović, u području južne i centralne Crne Gore.
Poskok(Vipera ammodytes)
’’Od ostalih vrsta jasno se razlikuje po rogolikom izraštaju na vrhu glave. Ono što je velika zabluda u društvu je da ova vrsta zmije skače, ili poskakuje. Takođe, bilo je i izjava nekih ljudi koje je ujeo da navodno ima i noge. To nije tačno.
Poskok ne skače i nema noge. Taj primjerak, koji je ujeo tu osobu je bio mužjak sa dvokrakim polnim organom’’, objašnjava Tomović i dodaje da je poskok zmija koja je najbliža našim naseljima, za razliku od šargana i šarke, koji nastanjuju visočije predjele.
Šarka(Vipera berus)
’’Šarka je zastupljena na visinama iznad 1200 metara nadmorske visine. Najviše je ima u visokoplaninskim predjelima sjevernog dijela Crne Gore. Ona je nešto kraća od poskoka, a duža od šargana’’, kaže Tomović.
Šargan je naša najmanja otrovnica koja čak ne može da odraslom čovjeku ubrizga otrov zbog kratkih otrovnih zuba.
’’Ovu vrstu zmije možemo naći na nadmorskim visinama iznad 1200 metara. Prostor njegovog rasprostiranja u Crnoj Gori je slabo izražen. Za sada je poznato da se može naći na svega nekoliko lokaliteta- Lovćenu, Bjelasici i Durmitoru’’, kaže profesor u razgovoru za naš portal.
Šargan(Vipera ursinii)
Sve tri vrste zmija u zemljama regiona zaštićene su zakonom, dok kod nas još nemaju nikakav stepen zaštite bez obzira na ugroženost.
Da li se zmije ponašaju drugačije u posljednje vrijeme?
Svjedoci smo sve češćeg pojavljivanja zmija u nastanjenim područjima, gradskim naseljima… Tomović objašnjava da nije posrijedi najezda, već samo potreba za hranom
’’Zmije nastanjuju suva i sunčana staništa i takva mjesta lako nalaze u gradskim i prigradskim sredinama. Zmijama odgovaraju vinogradi, šipražja, parkovi, ruševine kuća…
Može se na njih naići i na deponijama, u kontejnerima, na područjima gdje ima dosta insekata i miševa. Tu pojavu zmija u naseljenim područjima ne smijemo i ne treba da posmatramo kao neku vrstu najezde, već je posrijedi jednostavno potreba zmija za preživljavanjem. Kada temperature tako porastu, jednostavno se mijenjaju pravila življenja za sve, pa i za zmije. Tako je vrlo moguće vidjeti zmiju, posebno poskoka, u potrazi za hranom, kako se spušta u parkove i naseljena mjesta.
Slika poskoka u City kvartu u Podgorici
Raste broj zmija u Crnoj Gori
Tomović u razgovoru za naš portal kaže da se broj zmija u našoj zemlji povećava, a više je razloga za to.
’’Broj zmija kod nas u Crnoj Gori se povećava jer imamo varijabilne klimatske uslove i to česte kiše, a visoke dnevne temperature, što omogućava porast populacije mišolikih glodara, a to omogućava porast broja zmija.
Takođe, smanjen je broj ptica grabljivica, što smanjuje regulaciju broja zmija, što je takođe pogodno za porast broja zmija’’, kaže Tomović, ali dodaje da to ne treba povezati sa pojavom zmija u nastanjenim područjima.
’’Vremenske prilike utiču na to da zmije ranije izađu iz zimskog sna i zato su sve zastupljenije kod nas. Porastom temperature tokom ljeta, one se ranije nego inače sklanjaju na mjesta koja nijesu direktno izložena suncu.
Ukoliko klimatske promjene utiču na izmjene fizičkih i hemijskih karakteristika staništa, onda to stanište može da postane poželjno ili nepoželjno za zmije.
Zmije se, dakle, najčešće pojavljuju u podrumima, tavanima zapuštenih kuća, smetlištima i sl. Pojava zmija u pojedinim naseljima nikako se ne treba posmatrati kao najezda i ne odražava stvarno stanje’’, napominje Tomović.
Zmija na klupi u Baru koju su ubili vatrogasci
Kako izbjeći ujed
Zmije danju miruju uglavnom na nekim skrovitim mjestima.
Zato, ukoliko krenete na izlet ili u područja u kojima bi mogli da sretnete neku od tri otrovne vrste, preporučuje se da obujete dublju obuću, nikako ne idete bosi po travi, savjetuje profesor biologije.
’’Ukoliko idete kroz takve predjele, uvijek sa sobom ponesite neki štap kojim ćete udarati ispred sebe u zemlju kako biste uplašili zmiju. Takođe, ponesite sa sobom, ukoliko nemate serum, onda šibicu i nož. Vodite računa jer, otrovnice mogu ujesti i u vodi, a osim toga i veoma mlade otrovnice su jako opasne’’, kaže Tomović.
Prva pomoć
Poslije ujeda zmije ostaju dvije rupice na tijelu od uboda zuba, razmaka sedam do osam milimetara. Te ranice odmah krvare, osjeća se bol, ubrzo se javlja I otok. Jedan od glavnih sastojaka otrova je hemoragin, koji izaziva rastvaranje crvenih krvnih zrnacai razjeda kapilare sudova uslijed čega krv iz sudova izlazi u tkivo.
’’Ukoliko do ujeda ipak dođe, neophodno je što prije, na što efikasniji način, spriječiti otrov da dospije u krv i do drugih organa. Zato je neophodno rasjeći mjesto uboda odmah sterilisanim nožem(sterilizaciju je moguće uraditi plamenom iz upaljača), isisati ranu i kažiprstom i palcem stisnuti kožu da što više krvi, a s njom i otrova, izađe. Iznad rane staviti povez koji je neophodno dobro stegnuti, a na svakih desetak minuta spuštati povez kako bi krv cirkulisala’’, savjetuje Tomović.
Prevencija
Zmije kod ljudi često izazivaju strah, pa susret čovjeka i zmije završava najčešće tako što čovjek ubije zmiju, želeći da na taj način pokaže neku vrstu herojstva, kaže Tomović.
’’Moram da naglasim da je zmije strah od ljudi. One imaju veoma važnu ulogu u prirodi, regulatori su brojnosti miševa, pacova i raznih vrsta insekata koji su prenosioci infektivnih bolesti, ili nanose veliku štetu poljopprivrednim proizvodima.
Najbolja prevencija je redovno čišćenje dvorišta, košenje trave, sanacija deponija. Na taj način smanjujemo mogućnost da se u našoj blizini pojave glodari, a samim tim i zmije’’, zaključio je Tomović u razgovoru za naš portal.
Razgovarala: Mirjana Dragaš
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR