Drugog dana 2BS foruma, tokom panela “Kognitivni bojišta: Preispitivanje strateške komunikacije i otpornosti u multivektorskom okruženju” stručnjaci iz Ukrajine, Švedske, Crne Gore i Ujedinjenog Kraljevstva upozorili su da u eri višeslojnih konflikata pobjeda ne zavisi samo od vojnih kapaciteta već i od sposobnosti država da efikasno komuniciraju, očuvaju jedinstvo društva i izgrade povjerenje građana u institucije.
Milan Jovanović, viši analitičar organizacije Debunk.org, upozorio je da je najveći izazov za Crnu Goru u suočavanju sa savremenim hibridnim prijetnjama, nedostatak jedinstva unutar institucija i društva, te snažan politički i društveni uticaj izvanjskih aktera, posebno kroz vjerske strukture.
„Jedna od ključnih poruka koju smo čuli na ovom forumu, i juče i danas, posebno iz iskustva Ukrajine, jeste da je za bolju odbranu od savremenih prijetnji neophodno imati jedinstvo – jedinstvo institucija i društva. Nažalost, kada govorimo o Crnoj Gori, bojim se da toga nema“, rekao je Jovanović.
Jovanović je istakao da u Crnoj Gori ne postoji konsenzus ni oko osnovnih pitanja, a kamoli oko spoljnopolitičkih prioriteta. „Kada kažem ‘mi’, mislim i na građane i na političke elite koje danas vode zemlju. Polarizacija je toliko duboka da otežava svaku zajedničku akciju u suočavanju s prijetnjama“, upozorio je.
Govoreći o hibridnim prijetnjama, Jovanović je podsjetio da je njihov intenzitet u Crnoj Gori porastao nakon pristupanja zemlje NATO-u, a dodatno je pojačan tokom posljednjih godina zbog približavanja Evropskoj uniji. „Ovo nije novo pitanje, ali posljednjih pet-šest godina bilježimo značajno intenziviranje aktivnosti malignih aktera“, dodao je.
Kao najdirektniji kanal spoljnih uticaja, Jovanović je naveo vjerski faktor, prije svega ulogu Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.
„To je posebno opasno jer je riječ o instituciji koja uživa najveće povjerenje građana. Djeluje kao svojevrsna krovna organizacija koja okuplja različite aktere i već godinama aktivno učestvuje u političkom životu. To smo vidjeli od 2020. godine, pa i ranije“, istakao je on.
Jovanović je upozorio da je teško zamisliti snažne institucije i jedinstvenu odbranu zemlje dok su, kako je rekao, glavni politički akteri duboko podijeljeni i neki od njih imaju bliske veze s autoritarnim strukturama u Rusiji i Srbiji.
„U zemlji imamo političke lidere koji su optuženi za pokušaj državnog udara 2016. godine, a danas su na vlasti. To ostavlja prostor za nastavak spoljnih uticaja čiji je cilj da Crnu Goru udalje od njenog evropskog puta“, rekao je Jovanović.
Alen Musaefendić, viši analitičar u Švedskoj agencija za psihološku odbranu kazao je da je ulazak Švedske u NATO mnogima izgledao kao brz i jednostavan proces, ali da iza te odluke stoji višedecenijska, često polarizujuća debata.
„Razumijem da spolja djeluje kao da je sve teklo glatko, ali uvjeravam vas da nije bilo tako. Ova rasprava traje još od pedesetih godina prošlog vijeka“, rekao je Musaefendić.
Musaefendić je podsjetio da je Švedska imala dugu tradiciju neutralnosti i da je posljednji rat vodila još 1814. godine protiv Norveške. „Od tada uživamo više od 200 godina mira. Mir u kombinaciji s neutralnošću oblikovali su naš identitet. Šveđani sebe vide kao mirotvorce, diplomate, one koji ne biraju strane i ne učestvuju u ratovima“, istakao je.
Takav identitet, dodao je Musaefentić, učinio je pitanje pristupanja NATO-u izuzetno političkim i polarizujućim. „Tradicionalno, oni koji su bili za članstvo u NATO-u dolazili su s desnog političkog spektra, a oni protiv uglavnom s lijevog. Bio je to veliki istorijski trenutak kada je odluka konačno donijeta“, rekao je on.
Kako je naglasio Musaefendić, ključnu promjenu izazvala je ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine.
“Kako je to ironično primijetio albanski premijer Edi Rama, sve ovo imamo zahvaljujući Vladimiru Vladimiroviču Putinu. On je preokrenuo tok decenijama vođene debate. Posebno su socijaldemokrate, koje su dugo kritički gledale na NATO, priznale da je došlo vrijeme da se napusti neutralnost i izabere strana“, objasnio je Musaefendić.
Govoreći o načinu na koji je Švedska uspjela da objasni građanima potrebu za članstvom u NATO-u, Musaefendić je istakao da je strategija bila zasnovana na „brutalnoj iskrenosti“.
„Živjeli smo u iluziji da ne biramo strane, ali istina je da smo se oslanjali na implicitno očekivanje da će nam Sjedinjene Američke Države i NATO priskočiti u pomoć ako zatreba. Godinama smo već sarađivali s NATO-om, tako da je to bila samo formalizacija odnosa“, rekao je.
„S desnice je poruka bila: hajde da ovo uradimo. S ljevice je bila: radimo ovo nevoljno, ali moramo. Možete kritikovati takav pristup kao polovičan, ali je izuzetno snažan kada iskusni političar javno kaže: boli me što ovo radimo, ali nemamo izbora“, dodao je.
Upitan da uporedi procese u Švedskoj i Crnoj Gori i rusko miješanje u procese, Musaefendić kaže da „ulazak u NATO danas gotovo da ima svoj predvidivi šablon”
“Očekuju se ruske smetnje, manipulacije informacijama, hibridno djelovanje. Oni ne napadaju samo državu koja pristupa, već koriste svaki narativ, svaku pukotinu i društvenu tenziju u svoju korist“, istakao je Musaefendić.
Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine označila je prelomni trenutak u razumijevanju kako se vodi savremeni rat u informacionoj eri, poručio je Kirilo Viktorov, šef Odsjeka za suzbijanje informacionih prijetnji po nacionalnu bezbjednost u Ukrajinskom centru za suzbijanje dezinformacija.
„Ako djelujemo samo reaktivno, uvijek ćemo kasniti za neprijateljem. U ratu u kojem se informacije šire za nekoliko sekundi, sporost znači poraz“, naglasio je Viktorov, predstavljajući nekoliko ključnih lekcija koje je Ukrajina naučila i ugradila u svoju višeslojnu odbrambenu strategiju.
Prema njegovim riječima, te lekcije su promijenile način na koji Ukrajina štiti državu, ne samo na bojnom polju, već i u svijesti građana, kako u zemlji, tako i izvan njenih granica.
Viktorov je podsjetio da je na početku ruske agresije 2014. godine informaciona odbrana Ukrajine bila mahom neformalna.
„Volonteri, novinari i organizacije civilnog društva uradili su ogroman posao, ali bez dovoljno sredstava i institucionalne podrške. Njihov rad bio je herojski, ali nedovoljan naspram državnog aparata ruske propagande koji je djelovao sistematski i neprekidno“, rekao je on.
Ključna promjena desila se 2021. godine, kada je, odlukom predsjednika Volodimira Zelenskog i Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu, osnovan Centar za suzbijanje dezinformacija. Te godine Ukrajina je modernizovala svoju bezbjednosnu arhitekturu, usvajajući Strategiju informacione bezbjednosti i Strategiju sajber bezbjednosti.
„Time je potvrđeno da je informaciona bezbjednost pitanje nacionalnog opstanka, a ne samo dio medijske kulture. Od tada smo prešli sa improvizovanih reakcija na koordinisanu državnu politiku“, kazao je Viktorov.
Jasmin Hafiz, direktorica komunikacija za Severnu Ameriku i bezbednost iz Ministarstva spoljnih poslova, Komonvelta i razvoja Ujedinjenog Kraljevstva kazala je da povjerenje građana u institucije i sposobnost vlasti da jasno i ciljano komunicira sa javnošću predstavljaju osnovne preduslove za uspješnu borbu protiv dezinformacija i kriznih situacija,.
Hafiz je istakla da je nisko povjerenje građana u institucije jedna od najvećih prepreka djelotvornoj komunikaciji.
„Vlade širom svijeta, pa i u Velikoj Britaniji, suočavaju se sa problemom nedostatka kredibiliteta. Građani često ne vjeruju zvaničnim institucijama, što otežava borbu protiv dezinformacija, posebno onih koje dolaze iz desničarskih ekstremističkih izvora“, kazala je ona.
Hafiz je podsjetila na iskustva iz perioda pandemije COVID-19, kada je vlada Ujedinjenog Kraljevstva morala da komunicira ključne poruke iz oblasti javnog zdravlja i mjere podrške privredi.
„Tokom pandemije pokušavali smo očajnički da dopremo do građana sa ključnim javnozdravstvenim porukama, ali i sa mjerama podrške privredi jer je kriza imala ogroman ekonomski uticaj. Suočavali smo se sa dezinformacijama koje su dodatno potkopavale povjerenje u institucije i otežavale proces donošenja odluka“, istakla je Hafiz.
Govoreći o principima strategijske komunikacije, Hafiz je naglasila da je najvažnije jasno definisati kome se institucije obraćaju i šta žele da postignu.
„Moramo biti izuzetno jasni u vezi sa tim ko je naša publika i šta želimo da oni misle, osjećaju i rade. Ako želimo promjenu ponašanja, moramo razumjeti demografske karakteristike građana, kome vjeruju, u koje institucije imaju povjerenje i gdje traže informacije. Ako to ne znamo, praktično govorimo u prazno“, rekla je.
Dodala je da je jednako važno imati jasno definisane ciljeve. „Primjer javnog zdravlja pokazuje da nije dovoljno samo tražiti veće stope vakcinacije – moramo razumjeti postoje li prepreke koje treba ukloniti prije nego što počnemo motivisati ljude.“
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR