Crnogorsko društvo ekologa tokom dvije posljednje godine, zajedno sa Institutom za biologiju mora, sprovodi projekat istraživanja pelagijskih vrsta ajkula, odnosno onih koje naseljavaju otvoreno more.
Projekat finansira Fondacija “Rufford” iz Velike Britanije. Počelo je sa istraživanjem psa modrulja, dok se tokom protekle godine istraživanje proširilo na druge vrste. Cilj istraživanja je prikupljanje osnovnih podataka o rasprostranjenosti i biologiji ovih vrsta u našim vodama.
Član Crnogorskog društva ekologa biolog Ilija Ćetković za Radio Cetinje kaže da broj ajkula nije povećan u našem dijelu Jadrana, već naprotiv - smanjen.
"Ljudi nekad steknu misljenje da se njihova brojnost povećala, sto se obično događa tokom turističke sezone. To je lako objasniti, jer je u ovom dijelu godine na moru veliki broj ljudi u ribolovu, jedrenju, ronjenju i drugim aktivnostima. Samim tim je uvećan i broj susreta sa nekom od više vrsta ajkula koje naseljavaju Jadran. Danas, širenju ovog mišljenja doprinosi i činjenica da svako ima telefon kojim moze zabilježiti susret sa ajkulom, pa se te slike i snimci jako brzo šire posredstvom medija i društvenih mreža", kaže Ćetković.
U Jadranu su zabilježene 34 vrste ajkula, od kojih jedan dio samo povremeno zalazi u naše more. Najčešće, domaće vrste većih ajkula su pas modrulj, mako ajkula i ajkula lisica. One su oduvijek stanovnici Jadrana koje relativno često srijećemo, pa ipak nije zabilježen nijedan slučaj napada ovih vrsta na čovjeka. Pored njih, Jadran ima i više manjih vrsta ajkula, među kojima su morska mačka, pas pena, pešikan i druge.
Četković kaže da su u Crnoj Gori zakonom zaštićene velika bijela ajkula i golema psina, koja se hrani planktonom. Pored te zaštite postoji i naredba o trajnom lovostaju nekih vrsta riba, na kojoj se nalaze mako ajkula, atlantska ajkula, ajkule čekićare i neke od manjih vrsta. Te vrste smatraju se potencijano opasnim po čovjeka, zbog njihove veličine i predatorskih osobina, ali je u svijetu broj susreta sa njima mali.
Plan zaštite za ove vrste kod nas ne postoji. Takođe, za crnogorski dio Jadrana, ali i Jadran generalno, postoji malo podataka o ovoj grupi riba. Razlozi za to jesu teški uslovi rada na terenu, ali i veliki iznos potrebnih sredstava za istraživanje. Ljudi generalno imaju jako negativan stav o ajkulama, kako zbog straha tako i zbog neznanja. Javnost je slabo zna o njihovoj važnosti za morski ekosistem, koji one održavaju u normalnom stanju kao top predatori. U slučaju nestanka ovih vrsta, morski lanci ishrane bi se potpuno poremetili.
Iz tog razloga, većina ovih vrsta je zaštićena međunarodnim svjetskim i evropskim konvencijama i dokumentima – zaključuje Ćetković.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR