Zoran Gašović osumnjičen za zločin protiv čovječnosti u Hadžićima 1992. negirao krivicu

Pred Višim sudom u Podgorici počelo suđenje Zoranu Gašoviću, policijskom službeniku iz Crne Gore, optuženom za zločin protiv čovječnosti počinjen u BiH 1992. 

Prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, Gašović je kao pripadnik civilne policije bosanskih Srba, tokom nemeđunarodnog oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske i Armije Republike BiH, u periodu od početka maja do sredine decembra 1992. godine na području opštine Hadžići, učestvovao u širokom i sistematskom napadu usmjerenom protiv civilnog stanovništva.

Ne priznajem krivicu. Nemam ni od čega da se branim – kazao je Gašović, a potom dodao da ga je rat u Bosni i Hercegovini zatekao kao mladića od 22 godine i da stane u odbranu svog naroda.

Optužnicu zastupa specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić, pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Simo Rašović (predsjedavajući) i sudije Ana Delić i Dragan Babović.

Gašoviću se na teret stavlja učešće u ubistvima, porobljavanjima, prinudnim preseljenjima, mučenju, silovanju, proganjanju na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, protivpravnom zatvaranju civila i drugim nehumanim djelima kojima su žrtvama nanesene teške patnje i ozbiljno ugrožavano zdravlje.

Predmet je rezultat saradnje Crne Gore i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koji je, pored stručne podrške u pripremi optužnice, dostavio i oko 5.000 stranica dokaznog materijala.

Optužnica obuhvata događaje u zgradi opštine, sportskoj dvorani i objektu „Garaža“ u Hadžićima gdje su civili – Muslimani/Bošnjaci i Hrvati, protivpravno zatvarani i izloženi različitim oblicima zlostavljanja i nečovječnog postupanja, pri čemu se navodi i postojanje dodatnog broja nepreciziranih slučajeva sličnog karaktera.

Gašović se tereti i za učešće u prinudnom preseljenju oko 280 civila muslimanske nacionalnosti iz Hadžića u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici, te za pomaganje u ubistvu 48 civila iz te grupe tako što je zaokružio imena žrtava na spisku zatvorenika koji je prethodno sastavio.

Na teret mu se stavlja i silovanje trudne žene, koja je prethodno dodatno mučena i koja je zbog posljedica zlostavljanja pretrpjela pobačaj.

Optužnica opisuje i druga porobljavanja u Planjinoj kući i Kazneno-popravnom domu “Butmir”, kao i brojna pojedinačna zastrašivanja, zlostavljanja i druge oblike nečovječnog postupanja, pri čemu ukupan broj osoba prema kojima je, prema navodima tužilaštva, postupano na takav način prelazi 500.

U iznošenju odbrane, Gašović je negirao krivicu i izjavio da će tokom postupka odgovarati samo na pitanja svog branioca Danila Mićovića. Na pitanja Suda, Tužilaštva i oštećenih neće odgovarati.

Gašović je negirao krivicu. 

- Došlo je do raspada države. Kao vojno sposoban angažovan sam u srpskoj policiji BiH. Raspoređen sam u kriminalističku policiju, koja nije imala neku značajnu funkciju – ispričao je Gašović.

On je pojasnio pred sudom da je bio u rezervnom sastavu policije, a od 1994. godine dobio je rješenje za stalno.

- Zna se koliko je bilo moje učešće u ratnim dešavanjima. Znatno manje nego što se prezentuje u optužnici. Malo me dotaklo što je pročitala uvažena tužiteljka – rekao je Gašović.

On je naveo da mu se 5. maja 1992. godine, kada se tereti da je počeo sa učešćem u zločinima, porodila supruga.

- Od početka maja isključivo sam se nalazio u stanu kod supruge i na dva-tri sata sam odlazio u stanicu policije u zgradi opštine Hadžići. Tužiteljka je navela u optužnici da sam saslušao 200, 300, 500 ili 1.000 lica, a što nije tačno – kazao je Gašović.

On je ustvrdio da je te 1992. saslušao jako mali broj lica, najviše devet.

- Saslušavao sam i lica srpske i hrvatske nacionalnosti. Sva moja zaduženja su se ogledala kao pomoć svojim kolegama iz kriminalističke službe – kazao je Gašović i dodao da će imati mnogo toga da iznese u odbrani na suđenju do kojeg nikada nije trebalo ni da dođe.

- Nakon 1995. godine došao sam u Crnu Goru, gdje sam nastavio da radim kao policajac – kazao je Gašović.

Naveo je da je u relevantnom periodu bio u rezervnom sastavu policije u Hadžićima, da je u objektu „Garaža“ boravio najviše sat do dva dnevno zbog porodičnih prilika, te da je te 1992. saslušao svega nekoliko osoba (od 4 do 9), a ne nebrojano koliko mu se stavlja na teret, negirajući bilo kakvo učešće u zločinima. Dodao je da će se o dokazima izjašnjavati tokom postupka, kada će iznostiti sva svoja saznanja i izrazio nadu da će pred sudom dokazati svoju nevinost.

Na današnjem ročištu pojavilo se i 16 svjedoka i svjedoka oštećenih iz BiH. Međutim, u sudnici je bilo očigledno da ih niko nije prethodno upoznao sa tokom postupka, načinom saslušavanja, niti s tim da li mogu da prisustvuju čitanju optužnice. Sve se to rješavalo tek za vrijeme ročišta, što je unijelo dozu nemira i nezadovoljstva. Ovakva situacija jasno ukazuje na urgentnu potrebu da Viši sud u Podgorici hitno uspostavi službu koja će pružati podršku svjedocima i oštećenima, da bi se obezbijedilo da postupci za njih budu što manje opterećujući.

Nastavak suđenja zakazan je za 26. februar, a ročišta će se održati i 9, 13. i 25. marta, kada se očekuju saslušanja svjedoka i svjedoka oštećenih.