Piše: Vladimir Jovanović
Mitropolit Amfilohije duboko vjeruje u svoju misiju. I to je za primiti ka znanju. On je iz neke državno-bezbjednosne priče napravio karijeru, ali je na tom putu donekle počeo da vjeruje u hrišćansku priču – kako se meni čini – ali nikad dovoljno. Njegovi ciljevi su ovozemaljski i kult ličnosti u kome je učestvovao su proizveli jedno evdemonističko zadovoljstvo besmrtnošću kroz besmrtno ime – kaže protojerej dr Zoran Đurović u intervjuu za „Antenu M”.
Jedan od najuticajnijih i najobrazovanijih srpskih bogoslova, koji zbog svojih stavova ima veliki broj protivnika u SPC, ponajviše u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, između ostaloga, tvrdi da je u toj eparhiji „talibanizacija posljedica ‘promicanja ljubavi Božije’ koju sprovodi Mitropolit. Njegove kaluđerice kunu i mene i moju porodicu... E, to su duhovni plodovi Mitropolitovi”.
„Ima srpstava i srpstava. Ne prepoznajem se u srpstvu jednog Slobodana Miloševića, ili Amfilohijevog prijatelja Arkana. Oni su meni anti-Srbi, jer kao što je neko mogao postati Jevrejinom prihvativši judaističku paideju, tako i ovdje važi. Nacionalni identitet ne počiva samo na krvi, a nekad ga krv čak i isključuje”.
Najbliže Amfilohijevo okruženje je circulus vitiosus (začarani krug), kaže o. Zoran Đurović. Naistaknutiji su tu sveštenici Gojko Perović i Velibor Džomić.
„Jasno je da Mitropolit više nije autonoman. Ne vjerujem da može da se izvuče iz kola sve i da bi htio”.
Amfilohije je „u vrijeme predsjednika Izvršnog vijeća CG, Filipa Bajkovića, koji je, naravno, bio član Saveza komunista Crne Gore, dobio 1962. pasoš bez da je služio vojsku”.
„Samo neko ko je bio pri UDBI aktivno mogao ga je dobiti”, kaže naš sagovornik.
Kompletan intervju čitajte śutra na Anteni M!
ivann
To je svakom poznato. Neka neko iskoša njegov dosije.
MNE
AMFIZLOHIJE Čeka vatra naložena, gorivu se novom smije, a on kune sa stijena i stijena mu grudi grije. Sa Cetinja, svetog trona, Crnu Goru mrakom boji. Boga moli a sotona njegovom se riječju poji.