Piše: Arhimandrit Romanos Anastasiadis
Porfirije od razočarenja do razočarenja... Ne znam da li je razlog to što je novi patrijarh Crkve Srbije (Εκκλησίας της Σερβίας) pod otrovnim uticajem „sivoga kardinala“, episkopa bačkoga Irineja Bulovića. Ali to bi bio jeftin izgovor i ja bih mu se protivio.
Nažalost, sâm Porfirije, od trenutka kada je stupio na novu dužnost, nije potražio bolje uzore.
To pokazuje kako svojim pogledima na Ukrajince, osporavajući sveštene privilegije i jedinstvenu sveštenu misiju prvoprijestolne Vaseljenske Majke-Crkve — a upravo na njima se zasniva i postojanje Autokefalne crkve Srbije! — tako i svojim mlakim stavovima protiv zločinačke ruske invazije na Ukrajinu i genocida koji su Rusi počinili nad ukrajinskim narodom.
Mislim da se čaša sada prelila, jer Porfirije i jerarhija Crkve Srbije slave 100 godina od dodjele patrijaršijskoga tomosa bez imalo pomena zahvalnosti svojoj Majci-Crkvi Carigradskoj, od koje su i dobili autokefalnu vrijednost i čast!!!
Ali Srbi ne mogu da se oslanjaju na izgovore i NE MOGU DA FALSIFIKUJU ISTORIJSKE DOGAĐAJE, kao Rusi, jer je njihova istorija mnogo novija i izvori su jasniji i dostupni na mnogim mjestima i na mnogim jezicima...
Dakle, nema zahvalnosti od patrijarha Porfirija Vaseljenskoj Majci-Crkvi za patrijaršijski i sinodalni tomos na temelju kojih danas postoji Crkva Srbije. Sramota za patrijarha...
Ono što se Porfirije potrudio da istakne — i proširi — kao centralnu poruku svečanosti u Sremskim Karlovcima 15. maja, jeste da je „Srpska patrijaršija bila i ostala simbol nacionalnoga jedinstva“!!!
Čijeg jedinstva? Srba? Dobro, nema prigovora. Ali što je posao Patrijaršije Srbije u bilo kojoj zemlji osim u Srbiji? Šta joj je posao u Śevernoj Makedoniji, Crnoj Gori…
Da li su to nezavisne i suverene države ili ne? Po kojem pravu Crkva Srbije služi „nacionalnome jedinstvu“ Srba na račun statusâ drugih nezavisnih država i nacija?
Zar onda ove druge države i nacije nemaju APSOLUTNO PRAVO DA TRAŽE NEZAVISNOST SVOJIH CRKAVA i njihovo oslobođenje od nacionalističke kontrole Crkve Srbije, koja je izabrala da služi „srpstvu“, a ne hrišćanstvu? I uz to, podražava nepravoslavni obrazac Ruske crkve, poslušnice fašističkoga „rusizma“ na račun Crkve Hristove!...
Nacionalno jedinstvo Srba unutar Srbije nije ugroženo. Pa, što onda znači Porfirijeva poruka, nije li to optiranje za „veliku Srbiju“, „sakralizacija“ pokušaja pripajanja teritorija ili čak čitavih država sa srpskim manjinama?
Moramo veoma pažljivo da posmatramo stvar. Nadam se da je ovo svršetak pada Crkve Srbije; jer ako dno još nijesmo viđeli, avaj...
(Autor je sveštenomonah Vaseljenske patrijaršije na Kritu, Republika Grčka)
Zhika Kuzmanovski
Cuj: "Vaseljenska patrijaršija, a ne Crkva Srbije, kanonski nadležna za svaku novu državu na području bivše Jugoslavije" Da se ne lazemo niti vi, Vaseljenska crkva niti Srbska crkva pa niti Ruska crkva nemate nekakvo si kanonsko pravo takozvanog priznavanja. Ako gresim, neka me neko ispravi.
Morska
Eto kako se niotkuda otvorila povoljna situacija za Crnu Goru u pravoslavlju. Istorijska. I umjesto da smo sad upali s Makedoncima pod Vaseljenu, mi gdje smo? Bolno. Crkva treba da nam bude prioritet, br. 1. Ako to ne shvate vlasti, gotovi smo.
nenad_mne
Dakle, sve je jasno kada se poštuju činjenice! Srbi i dalje misle da su i drugi nepismeni i da nemaju saznanja o istorijskim događajima i da se sve svodi na "narodnu tradiciju", koju svakodnevno stvraju!