Priredio: V.J.
Svi manastiri, crkve i pripadajuća dobra su DRŽAVNA IMOVINA Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. To je potvrđeno i „financijalnom reformom” tj. odlukama crnogorske narodne skupštine koja je, po sazivu državnoga poglavara — Knjaza, održana na crkveni praznik Cvijeti, 24. marta/5. aprila 1868. godine na Cetinju.
Skupštinu su, osim Knjaza, sačinjavali svi drugi autoriteti ondašnje vlasti, državne i crkvene, bilježi se — „Gospoda Senatori, Gospoda Kapetani, Zastupnici naroda Crnogorskog”, poglavar-mitropolit Ilarion Roganović i „Duhovno Poglavarstvo” autokefalne Crkve.
Uzakonili su viševjekovnu normu običajnoga prava (consuetudo): svojinskoga statusa katedre Crkve, Cetinjskoga manastira, a posljedično i svih drugih manastira i crkava Crne Gore kao DRŽAVNE IMOVINE. Ta se imovina 24. marta/5. aprila 1868. godine na upravu predaje instituciji poglavara Crkve — Mitropolitu crnogorskome, a kontrola prihoda i „posljednja riječ” o taj imovini ostaje ingerencija isključivo državne vlasti. Odluka Cvijetinske skupštine glasi:
„da glava Crkve pod nikakvim izgovorom, bez znanja vlasti, ne može ništa kupiti, prodati, promijeniti ili darovati od onoga, što Crkvi prinadleži”.
Od tada, uz kontrolu države, veliki pośedi pod upravom Crkve (oranice, bašte, vinogradi, voćnjaci, livade, pašnjaci, šume, izvori, etc), narodu su davani pod arendu (zakup). Uvećani prihodi, dobijeni po osnovu arendi, osim za popravke hramova i izgradnju novih, za plate kliru te sufinansiranje Bogoslovije na Cetinju, najvećim dijelom se usmjeravaju na izdržavanje i razvoj osnovnih narodnih škola širom Crne Gore.
Crkva je, dakle, blagoslovila takvo rješenje, jer je to tradicija: autokefalna Crkva u Crnoj Gori, od kad joj je katedru 1485. osnovao državni poglavar, gospodar Ivan Crnojević, oduvijek je državna ustanova. Ništa se u tom smislu nije promijenilo ni razdvajanjem državne i crkvene vlasti 1851, tj. u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori: Crkva je imala vanjski međucrkveni status autokefalne, a unutrašnji „državne Crkve”, dok je istočno-pravoslavna vjera bila — državna. To je normirano i Ustavom iz 1905. godine:
„DRŽAVNA VJERA je u Crnoj Gori istočno-pravoslavna. Crnogorska je crkva AUTOKEFALNA” (čl. 40, st. 1 i 2). I, naravno da „državna Crkva” nije mogla u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori imati posebnu imovinu nezavisnu od državne.
Dakle, Crkvi je 1868. država priznala pravo upravljanja vjerskim objektima i pripadajućim dobrima, ali ne i svojinu na njima. Svojina ostaje državi, što se neporecivo ogleda u ključnoj činjenici da jedino država ima pravo raspolaganja nad tim objektima i pripadajućom im imovinom — to je esencija svojinskoga prava.
Rješenja o statusu crkvene imovine kao državne, samo predate na upravu Crkvi, a na temelju običajnoga prava i saglasna odlukama Cvijetinske skupštine, unijeta su 1888. i u Opšti imovinski zakonik (OIZ).
Pojedinačni manastiri i crkve, a ne Crkva kao cjelina, postaju juridička lica — titulari imovine; ali ni oni nemaju ključni elemenat svojinskoga prava, nego država, jer „nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se prodavati ili inače ustupati bez naročita dopuštenja DRŽAVNE VLASTI” (OIZ, čl. 719). Takođe, Ustav pravoslavnih konsistorija Knjaževine Crne Gore (1904) izričito u čl. 118 st. 2 (Glava VIII, „Manastiri i manastirska uprava”) navodi obaveznost nastojateljâ crnogorskih manastira da postupaju „shodno opštim u tome normama izdanim 1868. godine”, a u čl. 119:
„Nepokretna dobra ne mogu se prodavati, zamjenjivati ili ustupiti. Ako interes dotične crkve zahtijeva da bi trebalo kakvo dobro prodati ili promijeniti sa drugim u ovakvom slučaju Konsistorija će prethodno učiniti sve potrebne izviđaje i tada će podnijeti prijedlog Ministarstvu prosvjete i crkvenih djela. POSLJEDNJA RIJEČ o ovakvim stvarima pripada KNJ[AŽEVSKOJ] DRŽAVNOJ VLASTI".
Petnaest godina trajao je proces kodifikacije OIZ-a. Najveći južnoslovenski pravnik i 1893-1899. crnogorski ministar pravde, dr Valtazar Bogišić, otpočeo je 1873. sa anketama radi prikupljanja podataka o juridičkom nasljeđu i običajima Crnogoraca.
Prema prof. dr Zoranu Rašoviću, na Bogišićeva pitanja o „crkovnim odnošajima” najveći broj odgovora dao je VISARION LJUBIŠA, ondašnji arhimandrit, rektor i profesor crnogorske bogoslovije, docniji episkop (hirotonisan 1878. na Cetinju), pa 1882-1884. mitropolit-poglavar Crnogorske pravoslavne crkve (Crnogorske mitropolije); neke odgovore je dao i sveštenik Jovan Sundečić (autor teksta prve crnogorske himne „Ubavoj nam Crnoj Gori”).
Dr Tomica Nikčević je Bogišićeva pitanja i prikupljene odgovore publikovao u Titogradu 1984. kao zasebno izdanje, pod naslovom „Pravni običaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji: Anketa iz 1873. godine” (CANU). Iz te knjige predočio sam neke od njaznačajnijih pitanja i odgovore, najprije u vezi određivanja AUTOKEFALNOGA međucrkvenoga statusa, episkopskih hirotonija i mitropolitskih naznačenja, te teritorijalnoga opsega jurisdikcije Crnogorske pravoslavne crkve iz 1873. godine (vidi prvi nastavak, na linku dolje).
Slijedi još nekoliko karakterističnih nalaza iz Bogišićeve ankete na temelju kojih je kodifikovao OIZ. Od ukupno oko 2.000 pitanja i odogovora iz raznih oblasti života i običaja Crnogoraca, njih 131 se odnosi na autokefalnu Crkvu…
CRKOVNI ODNOŠAJI
9. Kakva je središnja uprava CRN[OGORSKE] CRKVE, tj. ima li Mitropolit uza se prezviteriju ili konsistoriju (episkopski savjet)?
- Ni jedno ni drugo, nego Episkop upravlja sâm [do 1904, kada su normirani Sv. Sinod, konsistorije i duhovni sudovi, prim]. To je bilo:
1) radi toga što je prije bila vlast crkovna i svjetska u jednim rukama, te mitropoliti-vladaoci imadijahu mnogo svjetskoga posla, za duhovni se malo ko brinuo, jer popove nije niko nadgledao, oni bijahu gotovo kao i drugi Crnogorci;
2) isto je i pošto VLADALAC poče biti mirjanin [od 1851. godine, prim], OPET KOD NJEGA OSTADE UPRAVNA CRKOVNA MATERIJALNA, a za duhovnu Mitropolit ne trebaše mnogo savjeta;
3) isti nije do sada (imao) bilo iz koga ni sastaviti takvi Savjet kod Mitropolita…
12. Razdjeljuje li se Mitropolija u protopopijate [arhijerejska namjesništva, prim] ili samo na parohije? Koliko je jednijeh, a koliko drugijeh?
- Prije bijahu samo parohije, pa i one s pomičnim, a ne stalnim granicama. Prije se kroz popovstvo lakše dolazilo do glavarstva i svaki otac u boljoj kući najšpretnijega i najunačkijega sina bi dao zapopiti…
Od nazad desetak godina uvede sadanji mitropolit Ilarion [Roganović] protopopijate tj. po jednoga protu u svaku nahiju. On nadzire i pregleda crkve i pazi da sveštenički red bude slijeđen. I proto biva iz te parohije u kojoj je, ali u materijalnom odnošaju on ima isto tako pomičnu parohiju…
18. Što su izvori materjalni i dohodci Mitropolije i u čemu [se] sastoje?
- Dok su bili mitropoliti-vladaoci, dohodci njihovi su bili oni koji pripadaju Manastiru cetinjskomu (jer plemenski manastiri imali su svoje jeromonahe koji su uživali njihove dohodke) i njegovim filijalama, dakle nepokretnine samoga Manastira…
Odkad nastupiše svjetski vladari, vladike imadijahu godišnju platu, prvi [Nikanor Ivanović] 1.000 talijera, a sadašnji 600 do 1868. godine, a tada mu umnožiše do 1.000 talijera, a DRŽAVA uzimaše dohodke manastirske u OPĆU KASU.
Pri financijalnoj reformi 1868. godine dadoše sva ta dobra u upravu Miropolitu pod uvjetom da dohodci i Manastira cetinjskoga i plemenski budu upotrebljivani na izdržavanje osnovnih škola u državi.
RAČUNE, ipak, DRŽI DRŽAVNA FINANCIJALNA UPRAVA, te ona izdava i plate učiteljima, ali se uprava još broji pod nadzorom Mitropolita.
19. Koji su glavni rashodi Mitropolije i u čemu se sastoje?
- Plata Mitropolita, izdržanije arhimandrita, monaha, kapelana (tri protopopa cetinjska jer nema druge crkve na Cetinju, Vlaška crkva je donjokrajska) i đakona mitropolitskog.
Popravka manastira, crkve, mlina, voska, fimgona, proskura [προσφορά — prosfora, liturgijski kvasni hljeb, prim] itd. i platu Mitropolita i arhimandrita itd. i svi drugi troškovi čine se iz DRŽAVNE KASE.
Neporedjeljene, kao izdržavanje crkve, manastira, voska itd. po prijedlogu Mitropolita.
20. Ko upravlja dobrima Mitropolije i pod čijom kontrolom?
- Za Vladiku i Vladaoca oni, zatim DRŽAVA i poslije financijalne reforme 1868. godine Mitropolit POD KONTROLOM FINANCIJALNE DRŽAVNE KOMISIJE.
21. Što su materijalni izvori i dohodci s jedne strane, a troškovi s druge strane pojedinijeh manastira i crkava?
- Svaki manastir plemenski i svaka ćelija ima svoje zemlje, neki manje neki više, ali nijedan nema koliko Cetinjski. Poslije Cetinjskoga, najviše zemlje ima Morača i Ostrog. Zemlje se daju u arendu. Neki manastiri imaju priloga i na mošti i to su: Ostrog, koji ima Sv. Vasilija, ima najviše; Cetinjski koji ima Sv. Petra, mnogo manje; Ždrebanik, koji ima Sv. Arsenija, još manje; a najmanje Ćelija Piperska koja ima Sv. Stefana.
U prijašnja vremena svi dohodci, i zemalja i priloga, išli su na izdržavanje nastojatelja i bratije, ali je neograničeno raspolagao nastojatelj. Sad daju nastojatelji RAČUN DRŽAVNOJ KASI I VAS DOHODAK, jer oni imaju opredijeljenu platu. Bratije nema, pa ne treba za njih ni troškova, a poprava manastira i potreba crkve prepodnese račun, pa dade troškove DRŽAVNA KASA…
23. Pomaga li država Crkvi kakvom godišnjom novčanom potporom ili ne? Uzimlje li danak s crkvenih dobara ili ne?
- Ne daje ništa. Pače, kad uzmemo sumu dohodaka (koji iznošahu do 7.000 f[ijorina], osim Ostroga) svijeh manastira i sumu toga što DRŽAVNA KASA daje Mitropoliji i nastojateljima manastirskim, naćićemo da DRŽAVA nekoliko više uzimlje nego li dava. Taj višak upotrebljuje se na IZDRŽAVANJE ŠKOLA NARODNIJEH. Bogoslovija se uzdrži sa 8.000 rub[alja] koje Rusija daje…
Prije su davale zemlje manastirske danak, kao i drugi, pa POŠTO DRŽAVA UZE UPRAVU I DOHODKE MANASTIRSKIH ZEMALJA, od tada ne…
66. Ima li kakav crkovni sud, kako je ustrojen i za koga je sastavljen?
- U Crkvi ima, ali CRNOGORSKA ga CRKVA nema, nego je sudija u svijem poslima de foro externo sâm Vladika. On može zazvati protoprezvitera ili arhimandrita, ili može od njega savjet pitati, ali to sve zavisi od njegove volje…
128. Koja prava ima DRŽAVA odnosno crkovne uprave? A koja se njezina iura circa sacra [pravâ koja se tiču svetoga]?
- Što se tiče administracije i discipline, DRŽAVA u Crnoj Gori ima VRHOVNI NADZOR vrhu nje [Crkve] i prima posljednju apelaciju u tak[v]im slučajevima, jer se Crkva drži PODLOŽNA DRŽAVI.
Ali u stvari vjere u unutrašnje službe to je najviše instancija sabor, gdje je jerarhija utvrđena i mnogobrojnija. U C[rnoj] G[ori] to biva Mitropolit.
129. Ima li patronat u CRNOG[ORSKOJ] CRKVI? Čime se različe ktitori od patrona?
- Nema patronat. Ktitor je isto što u katolika fabbriciore. U C[rnoj] G[ori] zovu ih prokaraduri, inače u crkvenom jeziku zovu se i tutori i nemaju ništa od nadgledanja dobara crkvenih.
130. Koji su odnošaji CRNOGORSKE CRKVE sa inovjernim crkvama?
- Nikakvi…
(Kraj)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR