Vartolomej: Crkvu napadaju jeresi etnofiletizama i zloupotrebe Svete Evharistije

Priredio: V.J.

Nažalost, u pravoslavnome svijetu postoje jeresi etnofiletizama. Uprkos saborskoj osudi (Pomjesni sabor u Carigradu, 1872. godine), etnofiletizam i dalje predstavlja iskušenje i „trn“ u odnosima pravoslavnih crkava — kazao je vaseljenski patrijarh Vartolomej.

Otvarajući u Halkidonu međunarodnu bogoslovsku konferenciju „Sveti Genadije Sholaris – između Istoka i Zapada“, Vartolomej je ocijenio da postoje „trvenja između autokefalnih crkava, nerješivi problemi pravoslavne dijaspore; a u posljednje vrijeme instrumentalizacija Svete Evharistije od strane Ruske crkve — i njezino pretvaranje u sredstvo politike”.

Njegova Svesvetost, između ostaloga, ističe da je „Vaseljenska patrijaršija platila visoku cijenu za svoj odlučujući doprinos pravoslavlju, a da se ovaj doprinos i ova cijena često zaboravljaju”.

„Uprkos tome, Vaseljenska patrijaršija je ostala i ostaje nadnacionalna. Ona nikada nije služila nacionalizmu, koji smatra otuđenjem od univerzalnosti Crkve”, rekao je Vartolomej.

„Ni teološki minimalizam ni sinkretizam nemaju mjesta u međureligijskome dijalogu. Danas smo suočeni sa takozvanim ‘međuvjerskim izazovom’. Religiozno različiti ljudi nijesu daleko od nas, mi njima koegzistiramo, sarađujemo i vodimo svakodnevni ‘životni dijalog’”.

Vartolomej je poručio da „u autentičnome dijalogu nema gubitnika; opasnosti nijesu dijalog i otvorenost, već njihovo poricanje, jalova introverzija i fobična zatvorenost”, prenosi „Orthodox Times”.

Skupu se obratio i mitropolit halkidonski Emanuil Adamakis, Vartolomejeva „desna ruka”. Emanuil je 8. juna o.g. na Fanaru prisustvovao razgovoru Vaseljenskoga Patrijarha i šefa crnogorske države Mila Đukanovića.

Mitropolit halkidonski etnofiletizam karakteriše kao „najvecu prijetnju za jedinstvo Istočno-pravoslavne Crkve“.

„Bez Vaseljenske Patrijaršije, pravoslavlje pasti u vrtlog nacionalizama, hvalisanja prošlošću, zatvorenosti u samodovoljnost, prezira savremenoga svijeta”.

„Vaseljenska patrijaršija je dokazala da može da transformiše prošlost u sadašnjost, sadašnjost u budućnost, juče i danas u śutra. To je zato što je nosilac otvorenoga mentaliteta, univerzalnosti i ośetljivosti za svako ljudsko biće svake epohe”, zaključio je Emanuil.

Napominjemo, Pomjesni sabor 1872. u Carigradu kojim je rukovodila Vaseljenska Majka-Crkva osudio je etnofiletizam kao jeretičko učenje neprihvatljivo za Istočno-pravoslavnu Crkvu:

„Odbačujemo i osuđujemo plemensku podjelu, odnosno plemenske razlike, nacionalne svađe i nesuglasice u Crkvi Hristovoj, kao protivne jevanđelskom učenju i svetim zakonima blaženih Otaca naših, na kojima je utemeljena Sveta Crkva i koja, ukrašavajući ljudsku zajednicu, dovodi do Božanske blagočestivosti. One koji prihvataju takvu podjelu na plemena i usuđuju se da na njoj zasnivaju do sada nebivale plemenske sabore, proglašavamo, u skladu sa svetim kanonima, tuđima Jednoj, Sabornoj (Katoličanskoj) i Apostolskoj Crkvi i pravim raskolnicima”.

U maju o.g. Arhijerejski sabor Pravoslavne crkve Ukrajine se obratio Vaseljenskom Patrijarhu i predstojateljima pomjesnih crkava, između ostaloga radi „pozivanja ruskoga patrijarha Kirila na kanonsku odgovornost i lišavanje patrijaršijskog trona zbog širenja jeretičkih etnofiletističkih učenja na osnovu ideologije ‘ruskoga svijeta“.

Ruski epigon – Crkva Srbije (SPC), pod uplivom sekularnih vlasti u Beogradu, od 1930-ih propovijeda etnofiletističku jeres „svetosavlja”, a u novije vrijeme de facto slijedi i doktrinu „srpski svet”.