Objavljeno u Srbiji: Imaju dosijee svih vladika

„U drugoj deceniji 21. vijeka uklonjeni sa svojih katedara: - episkop raško-prizrenski Artemije; - episkop kanadski Georgije; - episkop zapadnoevropski Konstantin: - episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije; episkop mileševski Filaret: - i episkop niški Jovan”.

- „Nikome krivice nijesu dokazane” — tvrdi „Борба за веру”, svetosavski portal, opozicioni prema aktuelnoj postavi Patrijaršije Srbije (SPC).

Umjesto njih „dovođeni, kao glasačka mašinerija, Bulovićevi i Perićevi poslušni”.

A to su - „Koviljci”, novoproizvedeni episkopi iz bratije manastira Kovilj kod Novoga Sada, kojem je nastojatelj onomadnji bio Porfirije Perić - „duhovno čado” Irineja Bulovića. „’Koviljci’, koji, đegod dođu, razaraju predanjski red i poredak SPC” — ocjenjuje „Борба за веру”.

Portal u komentaru osporava vjerodostojnost tvrdnji iz kominikea Patrijaršije Srbije o prije par dana svršenom zasijedanju arhijerejskoga sabora, kako pišu: „Perića i drugova: to jest Bulovića i Bulovića, samo Bulovića”.

Arhijerejski sabor Crkve Srbije nije se odredio prema tamošnjim aktuelnim zbivanjima, sa obrazloženjem: „moramo svjedočiti da jedinstvo Crkve prevazilazi sve zemaljske podjele; to jedinstvo se čuva - ne pojačanim bavljenjem niti poistovjećenjem sa svjetovnim pitanjima i nedoumicama nego proročkom distancom od svih ovozemaljskih ‘sotiriologija’”.

Komentari „Борбе за веру”:

- „Pod ‘proročkom distancom’ tu se podrazumijeva slugeranjstvo zemaljskim vlastima, jer oni daju pare i imaju i DOSIJEE SVIH VLADIKA koji bi śutra, ako su neposlušni, mogli da završe na naslovnim stranama tabloida”.

- „Proroci se nijesu distancirali od aktuelnih problema, nego su ih Bogom i vjerom obasijavali. A episkopi BG patrijaršije se distanciraju, jer, da su proroci, ne bi se kupali u đakuzi kadama i vozili najskuplja kola i pili najbolja vina i silovita pića i jeli ono što srpska siriotinja ne može ni da zamisli. Mnogi od njih su džet set, pa svako pominjanje proroštva u tom kontekstu djeluje kao bogohuljenje”.

- „Da li bi neki od naših ‘proroka distanciranih’ otišao da razobličava ‘Beograđane na vodi’ i ministre koji po 250 hiljada eura plaćaju školovanje svoje đece, a narod nema ljeba da jede? Naravno da ne bi”.

„Борба за веру” izdvaja primjere:

- „nesrećni vladika Stefan, Cecin duhovnik, koga su oćerali u Moskvu da ovđe ne bi bio povod za sablazan”

- i „kako njegovi moralni skandali ne bi izašli u javnost”.

- „nesrećnike poput upropastitelja Šumadije, Jovana ofarbanog i kolmovanog, koji snima narodnjake u svoju čast i kači ih na sajt eparhije kao najveći prostak?”

Na tvrdnje Patrijaršije Srbije kako će „sabranjima, kao i naučnim skupovima, prigodnim akademijama, konferencijama, okruglim stolovima i izložbama u Beogradu i u eparhijama” biti slavljena „dva velika jubileja - 1700 godina od Prvoga Vaseljenskog Sabora u Nikeji i 850 godina od rođenja Svetoga Save” — komentar je sljedeći:

- „Umjesto da se Prvi Vaseljenski Sabor i Sveti Sava slave pravom vjerom i djelima, mi ćemo imati samo jela i pića, kao i uvijek. A naroda - niđe. Kao što sad izbjegava da dolazi na saborske liturgije, i bježi tamo đe nema vladika”.

O tome da je arhijerejski sabor Crkve Srbije „ustanovio i jedno novo odlikovanje - orden sv. kneza Lazara”:

- „Veliki broj nosilaca orden Sv. Save dobio je zato što su dali pare pa su neki već završili i u zatvoru ili su pod istragom - tako će biti i sa ordenom kneza Lazara”.

Kako Patrijaršija Srbije objavljuje svoje nove svetitelje?

- „Treba da se kanonizuju nesrećni modernisti Amfilohije i Atanasije, kojima tropare pjevaju i ikone slikaju, a sprema se, koliko smo čuli, i kanonizacija živog Bulovića”.

- „A možda već sada treba kanonizovati i Perića, pošto njegovi postavljenici, kao što je mlađani vladika Petar, kao obavezni uslov za spasenje navode zabranu kritike dotičnoga u bilo kojoj prilici, bez obzira što radi i šta priča, a prota Velibor Džomić preti prokletstvom kritičarima Perića”.

Na temu da je, na primjer, „ustanovljen i datum praznovanja obretenja moštiju prepodobnog Jakova Tumanskog koje će se obiljeležavati 21/8. oktobra svake godine” – „Борба за веру” tumači kako je to „bogohulno i svetogrdno”.

- „Služi tumanskoj bratiji da mu presvlače mošti svakih petnaet dana - i bogate se”.

- „I to se slavi, a zarade se očekuju. Kao da neko želi da pravi novi, komercijalni Ostrog”.