Šampioni pepela

Za Antenu M piše: Vjera Mićović

Čujem da je algoritam Fejsbuka zatražio međunarodnu zaštitu nakon što je morao da proguta oglase Demokrata, u vrijednosti 211.000 eura.

“Molim vas, pomozite, jeste da sam samo program, ali i program ima dušu”, izjavio je napaćeni algoritam, dok se restartovao od traume.

Nema tog softvera, a kamoli čovjeka, koji može da u kontinuitetu vari to odsustvo smisla, obrazovno siromaštvo, retorički kič  i opsesivnu samohvalu.

Pogledajte samo epizodu sa požarima. U ozbiljnim državama, kada gori, bezbjednosni vrh postaje stožer – komanduje, informiše, uliva makar privid sigurnosti. U Crnoj Gori, kada gori pola zemlje, vrh bezbjednosnog sektora nestane, kao  Wi-Fi signal u nekoj nedođiji. I nakon masakra na Cetinju – da podsjetim - iščezli su  i bili u višemjesečnom dobrovoljnom izgnanstvu.

A onda – spektakularni povratak! Ne da gase požar, već da se “uslikaju” sa onima koji su ga stvarno gasili. Da ih pohvale, da im se zahvaljuju, kao gosti koji su banuli na večeru namijenjenu drugima.

Pojavili se da nas uvjere da je flota MUP-a “pojačana”. Podsjetimo: “šampionski arsenal šampiona u protivpožarnoj zaštiti” sastojao se od jednog helikoptera. Drugi je bio spreman tek kada su posljednje grane već pucketale u pepelu. 

Onda Aleksa, naš “lider zabrinutog lica”. Njegova najveća  akcija bila je objavljivanje selfija sa facijalnim izrazom koji izaziva konstipacija. I on se nekome zahvaljivao. Nijesam sigurna da je pomenuo Hrvatsku.

A posebna epizoda – ministar odbrane. Onaj koji je prelazak iz naroda u aristokratiju obilježio monogramom na manžetni, pa nam u Skupštini mahao rukama da se vide izvezeni inicijali, na konferenciji za medije, na kojoj je saopštio smrt vojnika, pojavio u -  majici. Znate onu koju navučete kad treba da otrčite po roštilj, pa brže-bolje kući, da se ne ohladi. 

To je valjda trebalo da bude neka Temu verzija Zelenskog – samo bez dostojanstva i empatije. Logično je što je toliki stres odmah morao da ublaži na prvoj liniji (water)fronta, ostvarujući svoje demokratsko pravo na sunčanje. Nezabilježen doprinos bezbjednosti, do dana današnjeg.

I tako, kad god je Crnoj Gori najteže, kada građani ginu, kada buktinje gutaju sve pred sobom – naši junaci ostaju vjerni svom književnom žanru: herojstvu u odsustvu. 

Zato kad god je Crnoj Gori teško, ne gledajte u pravcu Demokrata, ne tražite ih tamo đe gori. Naći ćete ih samo u saopštenjima. U sigurnoj sobi, za laptopom, gdje pišu novu bajku o tome kako nam se bez njih strva ne bi znalo i kako su nas, još jednom, spasili.