ISTRAŽIVALI SMO: Koliko je PELET isplativ za crnogorska domaćinstva?

Iako je grijanje na pelet u svijetu sve popularnije, kod nas je počelo tek prije nekoliko godina. Kao jedna od prednosti navodi se komfor, jer ne morate da cijepate i slažete drva. Zagovornici grijanja na pelet još će reći da se štedi prostor (potrebno vam je manje skladište u odnosu na recimo drva) i novac. Sa tim se, pak, ne bi saglasili neki koji su se možda i pokajali što su prešli sa grijanja na drva na palet.

Naime, našoj redakciji obratio se čitalac koji tvrdi da ima problem sa nabavkom peleta. Kaže da je prije nekoliko godina, kada su davani krediti građanima da sa grijanja na drva pređu na pelet, i on to uradio, ali da je sada u velikom problemu- usred sezone grijanja nije mogao da nađe pelet!? Pa, još, umjesto ranijih 120 do 150 eura za tonu, sada mora da plati i do 200 eura, te mu je potrebno preko 1000 eura za sezonu!

Tvrdi da su svi koji su uzeli kredite, a kaže da ih poznaje dosta „dovedeni u zabludu, jer se ne kontroliše tržište, pa pelet teško mogu da nađu, jer je proizvođačima isplativije da ga izvoze“.

Šta država može da uradi kako bi ih zaštitila i može li na neki način da stimuliše proizvođače peleta u Crnoj Gori kako bi ga prodavali ovdje i jeftinije, bilo je njegovo, a i naše pitanje ministarstvima?

ME: Nema informacija o poremećajima na tržištu

Iz Ministarstva ekonomije nam je saopšteno da su realizovali dva projekta, kako bi obezbijedili građanima da nabave i ugrade sistem za grijanje kotlova i peći na moderne oblike biomase, kao što su briket i pelet, na kredit do sedam godina, bez kamate.

„Troškove kamate je umjesto građana obezbijedilo Ministarstvo ekonomije i to u iznosu od 130.000 eura u projetku ENERGY WOOD i 240.000 eura u projektu ENERGY WOOD II. Dakle, Ministarstvo je građanima uštedjelo 370.000 eura uz mogućnost otplate kredita na sedam godina. Kroz ova dva projekta ugrađeno je 775 sistema u domaćinstvima širom Crne Gore, a kakvo je iskustvo govori i činjenica da se građani gotovo na dnevnoj bazi interesuju za nastavak projekta.

Sredstva za implementaciju ENERGY WOOD programa, u iznosu od 130.000 eura, obezbijeđena su u okviru FODEMO projekta (Razvoj šumarstva u Crnoj Gori), koji se finansira Vlada Velikog Vojvodstva Luksemburga, dok su sredstva za realizaciju ENERGY WOOD II projekta u iznosu od 240.000 eura grant Vlade Kraljevine Norveške“, pojašnjeno je iz tog resora.

Kako dalje navode, što se tiče nabavke i cijene briketa i peleta, Ministartvo ekonomije nije nadležno za utvrđivanje cijena na tržištu, niti je to u mogućnosti, posebno ako se ima u vidu da je Crna Gora tržišno orjentisana ekonomija.

„Takođe, Ministarstvo ima komunikaciju sa građanima o ovom projektu, ali upravo u cilju njegovog nastavljanja, jer su inputi iz javnosti, a na bazi iskustva iz prethodna dva projekta, upravo da se nastavi sa ovakvim inicijativama. Osim toga, Ministarstvo ekonomije nije dobilo informaciju da ima bilo kakvih poremećaja na tržištu po ovom osnovu“, odgovorili su nam iz tog resora.

MPRR: Zaliha ima, cijenu reguliše tržište 

Obratili smo se i Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja. 

Podsjećaju da u Crnoj Gori postoji šest proizvođača peleta od kojih su tri većih kapaciteta: „Vektra – Jakić“ Pljevlja, „Pelengić“ Bijelo Polje i „Biotel“ Andrijevica.

„Intenzivnija proizvodnja peleta u Crnoj Gori pokrenuta je prije skoro pet godina, jer su drvoprerađivači prepoznali rastuću tražnju za ovim ekološkim energentom, ali i dostupnost sirovine, odnosno određene količine drvne mase koja je iz naših šuma nije koristila na racionalan način. Prema informacijama Ministarstva, zaliha peleta ima u ponudi, a cijenu tog, kao i svakog drugog proizvoda, reguliše tržište.

Što se tiče podrške, osim velikog broja podsticajnih mjera države za razvoj preduzetništva u dijelu prerađivačke, konkretno drvne industrije, posljednje mjere Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja na zaustavljanju prekomjernog izvoza trupaca i ogrijevnog drveta iz Crne Gore dale su pozitivne efekte po razvoj drvne industrije, sa aspekta dostupnosti sirovine.
Sirovina je u tom pravcu dostupnija i proizvođačima peleta, tako da se očekuje i rast proizvodnje peleta. Prema zakonima tržišta, rast proizvodnje i ponude na tržištu, donosi i regulisanje cijena“, navode iz Ministarstva poljoprivrede.

Riječ proizvođača: Cijene realne, smanjiti PDV na pelet zbog građana

Kontaktirali smo više proizvođača peleta u Crnoj Gori, kako one veće tako i manje. 

Suvlasnik Biotela iz Andrijevice Vesko Miajlović kazao nam je da fabrika peleta radi tokom cijele godine.

„Od februara do septembra nastojimo da prodamo pelet i nalazimo kupce koji će da kupe veće količine. Za crnogorsko tržište mi pelet prodajemo KIPS-u, orjentaciono između dvije i po i tri hiljade tona, ostatak prodajemo na inostranom tržištu. Proizvodimo oko 15 hiljada tona. Što se tiče nestašice kod građana, tu postoji problem što bi građani htjeli da kupuju pelet bez plaćanja PDV-a, jer smatraju to opterećenjem. Opsjedaju nas da kupuju direktno u farbrici. Nema niže cijene nego što je kod KIPS-a, samo što, kad mi prodamo KIPS-u, mora se platiti PDV.

Na izvoru fabrike trenutno je cijena oko 140 eura bez PDV-a. I u ovom momentu cijena peleta sa PDV-om je oko 180 eura, u zimskom periodu je oko 200 eura sa plaćenim PDV-om. Cijene koje se pojavljuju na crnogorskom tržištu od 140-150 eura za mene su špekulativne i to je bez PDV-a, možda neko nabavlja na taj način, ali to je varijanta gdje sigurno PDV nije plaćen“, objašnjava Miajlović.

Miajlović dodaje da je cijena od 180 eura po toni realna, jer je u to uključen PDV i transport do kupaca. Pelet izvoze na Kosovo, u Makedoniju i u Italiju.

„Crna Gora u ovom momentu troši šest do sedam hiljada tona, a postoje tri fabrike peleta, tako da je to predimenzionirano za naše tržiste i mora se izvoziti. Što se tiče nestašice, moguće da se desila u januaru zbog obaveza prema inostranstvu, zato ga je bolje kupiti sada, ali je najvažnije navići se da se mora platiti PDV za proizvod koji kupuješ“, dodaje Miajlović uz napomenu da dopremanje peleta iz drugih zemalja ne može biti jeftinije nego što je u Crnoj Gori.

Napominje da je u zemljama bivše Jugoslavije snižena stopa PDV-a.

„U Crnoj Gori niko nije pokrenuo takvu inicijativu, niti je snižena. Lako je kontrolisati da li se plaća PDV. Ako neko plati pelet 120 eura samo ga treba pitati gdje ga je kupio i lako je utvrditi da nije plaćen PDV. Znaju građani da je grijanje na struju skuplje od peleta, kao i na lož ulje, jedino su drva jeftinija, ali pelet se dobija od drveta, a to je viši stepen obrade“, objašnjava on.

U "Vektri Jakić" u Pljevljima pelet košta 160 eura, plus PDV tokom cijele godine. 

Proizvode ga i u Šekularu u Andrijevici. Tamo je izvozna cijena 145 eura po toni, a u Crnoj Gori pelet košta isto toliko, plus PDV, bez transporta, a preko zime cijena je veća. Cijele godine proizvode pelet, a izvoze u Italiju.

Iz fabrike peleta na Vučju, koja radi gotovo dvije godine rekli su nam da proizvode visokokvalitetni pelet samo za crnogorsko tržište.

„Ovo je sto posto bukovi pelet. Puno nam je veća prodaja nego prošle godine, jer su stalne mušterije zadovoljne i preporučuju nas kod drugih kupaca. Pelet ne izvozimo nigdje, sve je za domaće tržište. Trenutna je cijena 180 eura po paleti, na koju stane oko 67 džakova, to je 1005 kilograma i besplatna je dostava bilo gdje po Crnoj Gori. Cijena tokom zime sigurno će biti veća“, kazao nam je izvršni direktor Vidoje Perović.

Ratko Pelengić, direktor firme "Pelengić" iz Bijelog Polja rekao nam je da trenutno imaju preko dvije hiljade tona peleta na lageru, jer pretpostavlja da svi žele da ga kupe na jesen ili zimu.

„A ja ga nemam gdje i moram ga onda izvozit. Počeli smo prošle godine da radimo pelet, izvozimo ga, jer nam ga niko ne traži ovdje u Crnoj Gori. Prodali smo jednu količinu sad Mikromontu, on ga kupio jeftinije, trgovci to prodaju skuplje i mi za to nijesmo krivi“, kaže on.

Manji PDV put do niže cijene za krajnje kupce 

Takođe ukazuje na još jedan problem.

„ U Srbiji je deset posto PDV na pelet, u Makedoniji pet posto a kod nas 19. Zato bi Ministarstvo trebalo da donese odluku da se smanji PDV krajnjem kupcu, jer to bi smanjilo cijenu kad bi bilo pet umjesto gotovo 20 posto. Građanin mora da izvdoji po toni 140 eura, plus PDV, u sezoni je kod trgovaca malo skuplje“, navodi Pelengić.

Njegova firma izvozi u Makedoniju, Kosovo i u Srbiju.

„Kod nas krajnji kupac na PDV treba da izdvoji 30 eura, a u Makedoniji sedam i po. Država treba da smanji PDV na pelet zbog građana, kao što su svi uradili u našem okruženju“, kaže Pelengić.

"Veneta Plamen", preduzeće sa sjedištem u Podgorici, koje se bavi prodajom i ugradnjom peći i kamina na pelet, takođe distribuira pelet do krajnih kupaca. Srđan Đuretić iz te kompanije rekao nam je da su cijene peleta kao i prošle sezone, 160-170-180 eura, u zavisnosti od kvaliteta peleta. 

„To može da varira, 20 eura gore-dolje, to su neke cijene u ovom periodu. Sad je pelet i najdostupniji i najbolji. Po nekom ranijem iskustvu dešavalo se da cijena kasnije, tokom zime varira još nekih 20 eura. Desila se prošle sezone u januaru jedna kratka nestašica peleta, desetak dana, kad su bile ekstremno niske temperature, pa fabrike nijesu bile u mogućnosti da proizvode. To je bila jedna kratka nestašica, ali u principu peleta je bilo tokom cijele sezone, samo što je cijena malo varirala“, kaže Đuretić.

"Problem nastaje i zbog nesavjesti kupaca"

On ipak dodaje da problem može nastati zbog nesavjesti kupaca koji dozvoljavaju da ostanu bez peleta usred zime.

„Prema grijanju na pelet se mora ophoditi kao prema grijanju na drva. Sad je pravo vrijeme za nabavku. Ima ga u dovoljnim količinama, ljudi se možda malo opuste, pa onda ostanu na jednu dvije vreće i ako ga nema onda su u problemu. Ja se grijem na pelet i već u ovom periodu ga nabavljam. Za te cijene od 120 eura po toni, iskren da budem, ne znam“, rekao nam je Đuretić.

Pelet je inače, visokokalorično bio-gorivo proizvedeno presovanjem piljevine i strugotina suvog drveta, bez dodavanja vezivnih sredstava. Nakon sagorijevanja, nastaje samo 0,8% do 1 % pepela. Pelet spada u obnovljive izvore energije.