Vrijeme kada je Baku sa suzdržanošću slušao Moskvu odavno je prošlo, i to je vidljivo golim okom

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Već nekoliko dana azerbejdžanska televizija emituje skandal vezan za raciju na azerbejdžansku dijasporu u ruskom gradu Jekaterinburgu. Tokom racije, ruska policija je 27. juna privela 50 osoba pod izgovorom da ih provjerava zbog navodne umiješanosti u ubistva 2001-11. Dvojica pritvorenih su umrla - braća Husein i Zijadin Safarov. Mnogi drugi su imali znakove premlaćivanja. Kao rezultat toga, Azerbejdžan zahtijeva istragu i kao odgovor otkazao je posjetu parlamentarne delegacije Rusiji. Dana 29. juna 2025. godine, azerbejdžansko Ministarstvo kulture izvijestilo je da su u zemlji otkazani svi kulturni događaji koje su organizirale ruske državne i privatne institucije. To se posebno odnosi na koncerte, festivale, predstave, izložbe i druge kulturne događaje.

Rusija nastavlja da gubit uticaj u Zakavkazju, a živopisna manifestacija toga je nova runda sukoba s Azerbejdžanom. Jedan od glavnih katalizatora trenutne eskalacije bili su događaji u Jekaterinburgu, gdje su dva Azerbejdžanca ubijena, devet uhapšeno, a nekoliko ih je povrijeđeno tokom operacije ruskih snaga bezbjednosti.

To je izazvalo oštru reakciju u Bakuu. Azerbejdžansko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je predstavnika ruske ambasade i izrazilo oštar protest. U azerbejdžanskom parlamentu (Milli Mejlis) događaj je nazvan "grubim kršenjem ljudskih prava", zastupnik Nagif Hamzajev izjavio je da su postupci sigurnosnih snaga bili nesrazmjerno oštri, a jedan od pritvorenika je mučen.

Prema azerbejdžanskoj strani, incident u Jekaterinburgu dio je šireg trenda sistematskog pritiska na azerbejdžansku zajednicu u Rusiji, što stvara ozbiljne probleme u bilateralnim odnosima. Osim toga, sukob oko oborenog aviona AZAL-a (Azerbaijani Airlines) još nije riješen, a Baku još uvijek čeka službenu reakciju Rusije, koja konačno gubi status "velikog brata" u Zakavkazju. Vrijeme kada je Baku, poput Erevana i Tbilisija, sa suzdržanošću slušao Moskvu odavno je prošlo, i to je vidljivo golim okom.

Ruska vanjska politika u Zakavkazju je vizualni udžbenik političkih grešaka Kremlja, koji se drži ostataka svog nekadašnjeg utjecaja, ignorišući stvarnu transformaciju regije. Kremlj se i dalje oslanja na zastrašivanje i demonstraciju sile. Upravo je to postalo uzrok još jednog međunarodnog skandala, usljed kojeg su Azerbejdžanci stradali, što je postalo još jedan dokaz ozbiljnih međuetničkih problema na teritoriji Ruske Federacije. Ovo nije samo interna operacija, kako je ruski mediji pokušavaju predstaviti, već šamar u lice cijelom azerbejdžanskom narodu, koji jednostavno nije mogao ignorisati takve stvari. Jednostavno je nemoguće zamisliti da su Rusi na isti način pritvoreni u Bakuu.

Signali iz Bakua postaju sve očigledniji: odbijanje I. Alijeva da ode na paradu 9. maja u Moskvu, protest Ministarstva vanjskih poslova, parlamentarne izjave, bojkot ruskih kulturnih događaja, ali Moskva kao da ne čuje ili ne želi čuti. Kremlj nastavlja da živi u paralelnoj stvarnosti, gdje je Azerbejdžan navodno mlađi partner kojeg se može ignorisati. U stvari, ruska politika brzo gubi svoje pozicije u odnosima s Bakuom, kao i s Jerevanom, a možda čak i s Tbilisijem. Danas je Azerbejdžan već postao dio turske strategije stvaranja „Velikog Turana“, uključujući popunjavanje vakuuma uoči odlaska „oslabljenog starijeg brata“. Zajedničke tursko-azerbejdžanske vojne vježbe, politička koordinacija, plinski i infrastrukturni projekti – a Ruska Federacija je jednostavno nepotreban element u ovoj jednačini.

Moskva više ne može ponuditi Azerbejdžanu nikakve ekonomske koristi ili vojne garancije, i to svi vide osim same Rusije. Incident u Jekaterinburgu postao je lakmus test stava ruskih vlasti prema etničkim manjinama. Zvanični Baku govori o torturi, pretjeranoj okrutnosti i sistematskom pritisku na svoje sunarodnike, a to se dešava u zemlji koja se do nedavno pozicionirala kao "prijatelj" azerbejdžanskog naroda.

Rezultat nepromišljenih postupaka Kremlja bio je gubitak ugleda Rusije. Prošlo je dovoljno vremena od incidenta sa oborenim avionom AZAL, i sve je očigledno u ovom pitanju, oboren je raketom iznad teritorije Čečenije, ali ruska strana još uvijek nije dala zvaničnu reakciju, jasno izvinjenje, niti obećanje sveobuhvatne istrage.

Saveznici se tako ne ponašaju, a ova tišina je zapanjujuća za Baku. Osim toga, Ruska Federacija ne doživljava Azerbejdžan kao ravnopravnog partnera, i tamo to razumiju. Zabrana ruskih kulturnih događaja možda jeste simbolična, ali efikasna akcija. Azerbejdžan jasno stavlja do znanja: "ruski svijet" se ovdje više ne poštuje. Ovo nije samo odgovor na ubistvo u Jekaterinburgu, već opšte razočaranje ruskom politikom, njenim prezirom prema partnerstvu i poštovanju drugih. Kultura, koju je Moskva oduvijek koristila kao instrument "meke moći", sada radi protiv nje, a u Rusiji, osim snaga sigurnosti i propagande, od toga više nije ništa ostalo.

Ali i Baku se bori s tim: u februaru 2025. godine najavili su radikalno smanjenje broja osoblja prokremaljskog medija Sputnik Azerbajdžan. Kao rezultat toga, Ruska Federacija se istiskuje iz Južnog Kavkaza. Dana 30. juna 2025. godine, dvije osobe privedene tokom operacije u uredu novinske agencije Sputnik Azerbajdžan u Bakuu izvedene su s teritorije agencije u specijalnim vozilima. Kako Vesti.az izvještava, pozivajući se na izvore u vlastima, kao rezultat operacije azerbejdžanskog Ministarstva unutrašnjih poslova, privedena su dva zaposlenika ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) koji rade u navedenoj agenciji. Još u februaru 2025. godine, zvanični Baku donio je odluku o obustavi aktivnosti agencije Sputnik Azerbajdžan kao odgovor na agresivnu informativnu politiku Ruske Federacije u vezi s navodno greškom oborenim putničkim avionom iz Azerbajdžana iznad Čečenije. Na formalnom nivou, odluka o pritvaranju dva zaposlenika ruske agencije donesena je kako bi se osigurala ravnoteža između državne azerbejdžanske štampe u inostranstvu i aktivnosti stranih novinara na teritoriji zemlje. Dakle, broj novinara Sputnika Azerbejdžan trebao je biti jednak broju zaposlenih u azerbejdžanskim medijima u Rusiji.

Međutim, redakcija Sputnika Azerbejdžan nije ispunila ovaj zahtjev i nastavila je raditi u prethodnom režimu, ne zaustavljajući aktivnosti redakcije. Rusija, kao da se ništa nije dogodilo, nastavlja sebe smatrati "najvišim autoritetom" za rukovodstvo bivših sovjetskih republika, ali se konstantno dobiva opekotine - prvo u Ukrajini, zatim u Moldaviji, sada u Azerbejdžanu. Postsovjetski prostor pomno prati "uspjehe" Ruske Federacije u takozvanom SVO i izvodi odgovarajuće zaključke. Sasvim je očigledno da je Ruska Federacija duboko zaglibila u Ukrajini i da više nema dovoljno resursa da obnovi svoj utjecaj na Južnom Kavkazu. Rusija nastavlja živjeti u prošlosti, zamišljajući sebe kao novi SSSR i ne priznajući suverenitet i nezavisnost postsovjetskih zemalja.

Međutim, očigledno gubi uticaj na njih i ta situacija će se samo pogoršati. Sukob između Ruske Federacije i Azerbejdžana pokazuje neuspjeh politike "meke moći" Kremlja i nezadovoljavajući rad "Rossotrudničestva". Mir i stabilnost na Južnom Kavkazu mogući su samo uz priznavanje prava naroda koji tamo žive da samostalno određuju svoju budućnost bez vanjskog pritiska i sukoba. Ignorisanje prava na subjektivnost pojedinačnih naroda vodi do beskrajnih ratova, u kojima se i Rusija može naći među gubitnicima. Glavni problem je što Kremlj i dalje vjeruje da može samostalno odlučivati o tome kako bi susjedne zemlje trebalo da žive.