U drugoj polovini prošlog vijeka malo koji grad na sjeveru Crne Gore se mogao pohvaliti razvijenom privredom, kao što je to mogao Mojkovac.
Brojna preduzeća, koja su zapošljavala na stotine radnika, predstavljala su društveno bogatstvo, bila su ponos zaposlenih, jer to nijesu bile klasične firme - za zaposlene su predstavljale način življenja.
Nakon drugog svjetskog rata, Mojkovac je doživio ekonomski bum. Srećni jer je loše vrijeme za njima, u želji da ga što prije zaborave i stvore svijetlu budućnost, Mojkovčani su pokazivali važnost rada i stvaranja, slogu u preduzećima, posvećenost i odgovornost.
Jedan od privrednih giganata u tom gradu je bio Kombinat industrije drveta “Vukman Kruščić” koji je otvoren 1951. i u tom periodu je predstavljao centar drvne industrije Crne Gore.
Zapošljavao je do 1000 radnika, imao ogroman vozni park i svoj restoran.
Kako su godine prolazile, poslovanje je slabilo a radnika bivalo sve manje.
Kombinat je prodat 2006, kao firma u stečaju. Nakon toga je sva imovina Kombinata rasprodata a zgrade porušene.
Na koncu je srušen i dimnjak kao njegov najveći simbol, a rušenje je za mnoge građane predstavljalo uništavanje posljednjeg podsjetnika na nekadašnju industriju Mojkovca.
U tu industriju je spadao i Rudnik olova i cinka “Brskovo” koji je počeo redovnu proizvodnju 1976. a na platnom spisku je imao do 700 radnika.
Oni nijesu bili tu samo da rade već i da se druže, organizuju razne akcije, sportske igre, održavaju zborove…
1/2
2/2
Nakon dva stečaja 1987. i 1992, i on je zatvoren 1993.
Ali to nije sve. Prema podacima Udruženja ekonomista Mojkovca, Poljoprivredno trgovačko preduzeće „Bojna Njiva“ osnovano 1954, zapošljavalo je do 380 radnika, šumsko preduzeće „Cer“ otvoreno 1957. imalo je do 60 zaposlenih.
Zemljoradnička zadruga „Podbišće“ osnovana 1984. brojala je čak 350 ljudi, konfekcija „Kom“ iz 1986. zapošljavala je do 90 radnika.
Ugostiteljsko-turističko preduzeće „Sinjavina“ otvoreno 1948, imalo je do 50 radnika.
Rade Vujičić iz Udruženja ekonomista Mojkovca kaže za portal Antena M da je nesporna činjenica da je taj grad od kraja Drugog svjetskog rata pa do kraja 80-tih doživio buran razvoj i snažnu ekspanziju kako u ekonomskom tako i u kulturnom, sportskom i svakom drugom pogledu.
Objašnjava međutim zašto brojna preduzeća nijesu uspjela da opstanu.
„Zbog političkih promjena krajem 80-tih i promjene društveno političkog sistema u našoj zemlji neminovno je moralo doći do propadanja tadašnjih preduzeća. Ovo iz razloga što novouspostavljeni poredak nije poznavao društvenu svojinu nad sredstvima za proizvodnju koja je postojala u samoupravnom socijalizmu. Glavni razlozi zbog kojih ta preduzeća nijesu uspjela da opstanu su prezaduženost, veliki tehnološki viškovi radnika, niska produktivnost, neadekvatna organizacija preduzeća, tehničko-tehnološka i fizička zastarjelost sredstava za rad, opterećenost privrede glomaznim službeničkim aparatom, neopravdane investicije...“, navodi Vujičić.
Dodaje da svaki društveni poredak ima svoje dobre i loše strane.
„Samoupravni socijalizam je obezbjeđivao određenu socijalnu sigurnost i zato se stariji ljudi sa nostalgijom sjećaju tog vremena. Po završetku školovanja svi su, manje-više, imali obezbijeđeno radno mjesto. Međutim, to je imalo i svoje mane jer su se preduzeća suočavala sa viškom zaposlenih i niskom produktivnošću. Zbog uranilovki i zakonskih barijera, sposobni i talentovani radnici i stručnjaci su gubili motivaciju i volju za rad, što je između ostalog dovelo i do krize u društvu“, objašnjava on.
Predsjednik opštine Ranko Mišnić kaže za naš portal da je glavni razlog propadanja preduzeća tranzicija kroz koju prolazi Crna Gora, Balkan i cijela Jugoistočna Evropa.
„Osnovni razlog zbog čega tranzicija jeste nepopularna je taj što je potrebno vrijeme dok se stari sistem razgradi i novi sistem izgradi, odnosno dok ne počnu da rade drugačije strukturirana preduzeća, i dok se zaposleni ne profilišu za takav drugačiji rad“, navodi Mišnić.
Jedno od preduzeća koje je uspjelo da se održi od 1983. je fabrika namjenske proizvodnje "4 Novembar“"današnja "Tara", koja je nekada zapošljavala do 350 radnika. Uprkos brojnim poteškoćama fabrika je prije nekoliko godina privatizovana, i sada, kako kažu u menadžmentu, uspješno posluje.
„Jačanje privrednog sektora je evidentno u Mojkovcu. Kao što sam pomenuo, proces tranzicije iziskuje određeno vrijeme za izgradnju novog sistema u razvoju privrede, ali zajedničkim kreiranjem politika kako na loklanom tako i na državnom nivou siguran sam da ćemo stvoriti dobre preduslove za razvoj modernog društva koje nam donose svjetski trendovi“, kaže Mišnić.
Ugašena preduzeća, loša ekonomska situacija, razočarani ljudi... sve je to dovelo da Mojkovac, nekada industrijski grad, danas bude mjesto iz koga se sve više odlazi.
O tome šta podaci govore, koliko se stanovnika iselilo, koliko je natalitet opao, te kakvi su planovi nadležnih da ekonomski osnaže grad i spriječe iseljavanje građana govorimo u sljedećem tekstu...
Autor: Nikoleta Rakočević
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR