Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Koncept kupovine i naknadnog plaćanja nekada je bio vezan za sisteme otplate u robnim kućama i kataloge za naručivanje poštom, a u digitalnom dobu doživio je potpuni preporod, sa neviđenim obimom, praktičnošću i složenošću. Nazvan „kupi sada, plati kasnije“ (buy now, pay later – BNPL) ovaj način plaćanja danas nije samo opcija za potrošačko finansiranje, već osnova moderne strategije e-trgovine, finansijski instrument, ali i predmet sve veće pažnje regulatora.
Početak i evolucija
Počeci BNPL-a vezuju se za period od prije više od jednog vijeka i sistem otplate na rate. Programi layaway iz 1930-ih omogućavali su potrošačima da rezervišu proizvode i plaćaju ih tokom vremena prije nego što ih preuzmu, što je bila opcija prilagođena domaćinstvima sa ograničenim finansijama tokom Velike depresije. Moderni BNPL promijenio je ovaj obrazac, pa su potrošači dobili mogućnost da robu preuzmu odmah i plaćaju kasnije, često u ratama bez kamate.
Digitalna transformacija BNPL-a pojavila se početkom 2010-ih, stičući ključnu popularnost u vremenu porasta zastupljenosti e-trgovine i mobilnih plaćanja. Pionirske firme tog vremena iskoristile su potrošačku bazu koja je tražila fleksibilnije i transparentnije alternative tradicionalnim kreditnim karticama. Korišćenjem principa bihevioralne ekonomije i besprijekornog dizajna korisničkog iskustva, pružaoci BNPL opcija su pretvorili staru kreditnu ideju u besprijekorno fintech rješenje.
Kako BNPL funkcioniše
U suštini, BNPL je kratkoročna opcija finansiranja na mjestu kupovine. Proces obično izgleda tako da potrošač odabere BNPL opciju pri plaćanju, prihvata raspored plaćanja—obično podijeljen u četiri jednake rate bez kamate—i odmah prima proizvod. BNPL pružalac plaća trgovcu u cjelosti (umanjeno za naknadu za transakciju), preuzima kreditni rizik i prikuplja uplate od potrošača tokom vremena.
Ova transakcija počiva na vezi triju strana – potrošača, trgovca i BNPL provajdera. Profitabilnost provajdera temelji se na naknadama trgovcima (obično u rasponu od 2% do 8% transakcije, što je više od naknada za korišćenje kreditnih kartica), naknadama za kašnjenje od strane potrošača, a u nekim slučajevima i kamatama na dugoročne planove otplate.
Za razliku od kreditnih kartica, koje nude revolving kreditne linije, BNPL funkcioniše po principu pojedinačne kupovine. Ova detaljna kontrola privlači potrošače koji nijesu skloni podizanju tradicionalnih kredita, ali može dovesti do učestalije upotrebe, ponekad bez punog razumijevanja ukupnog duga.
Čini se da je BNPL iskustvo jednostavno zahvaljujući sofisticiranoj tehnologiji koja stoji iza njega. API (interfejsi za aplikacijske programe) omogućavaju BNPL provajderima da se besprijekorno integrišu u sisteme za plaćanje kod trgovaca, omogućavajući odobrenje u realnom vremenu sa minimalnim otporom. Iza scene, posebni modeli rizika procjenjuju podatke o transakcijama, bihevioralne obrasce i alternativne pokazatelje kredibiliteta kako bi odobrili ili odbili aplikacije u nekoliko sekundi.
Ovi algoritmi često zaobilaze tradicionalne sisteme ocjenjivanja kredita, birajući alternativne izvore podataka kao što su istorija kupovine, otisak uređaja i brzina transakcija, a takav pristup omogućava dostupnost kredita za populacije koje nisu dovoljno bankarizovane, ali takođe uvodi nove izazove u procjeni rizika i detekciji prevara.
Cloud arhitektura i mašinsko učenje omogućavaju pružaocima usluga da kontinuirano usavršavaju ove modele, prilagođavajući ih novim ponašanjima potrošača i makroekonomskim promjenama. Donošenje odluka u realnom vremenu, omogućeno ovim tehnologijama, od ključne je važnosti za vrijednost BNPL usluge, koja se temelji na praktičnosti i brzini.
Upravljanje rizicima
Sa finansijskog i računovodstvenog stanovišta, BNPL provajderi funkcionišu kao spoj kredita i olakšavanja transakcija. Prihodi se ostvaruju i kroz naknade trgovaca i naplate od potrošača, ali najveća računovodstvena složenost nastaje prilikom pravljenja rezervacija za kredite. Provajderi moraju da procijene i računati očekivane gubitke na osnovu kredita (ECL), naročito u skladu sa IFRS 9 ili CECL standardima, zavisno od jurisdikcije.
Priznavanje prihoda mora pažljivo odvojiti kamate, naknade za usluge i kazne za kašnjenje u plaćanju, jer svaki od ovih elemenata podliježe različitim računovodstvenim tretmanima. Takođe, BNPL provajderi moraju održavati dovoljno likvidnosti ili imati pristup tržištima kapitala kako bi isplatili unaprijed plaćene iznose trgovcima, dok čekaju da lotrošači plate rate.
Kreditni rizik, stope neplaćanja i troškovi sticanja kupaca su ključni pokazatelji. Provajderi se suočavaju sa delikatnom ravnotežom: odobravati dovoljno korisnika za ostvarivanje volumena, dok upravljaju rizikom od neplaćanja, posebno u nesigurnim ekonomskim uslovima. Mnoge BNPL kompanije takođe sekuritizuju svoja potraživanja, spajajući kredite u hartije od vrijednosti sa obezbjeđenjem – što dodaje još jedan sloj finansijske složenosti, koji zahtijeva robusno modeliranje kredita i izvještavanje za investitore.
Tokom početnog perioda rasta, BNPL je funkcionišao u regulatornoj sivoj zoni. S obzirom na to da mnogi BNPL proizvodi ne naplaćuju kamate niti se kvalifikuju kao revolving krediti, često su izbjegavali tradicionalni nadzor koji je primijenjen na banke i izdavaoce kreditnih kartica. Ovakav minimalan regulatorni nadzor omogućio je brzo širenje, ali je takođe podigao zabrinutost u vezi sa zaštitom potrošača, transparentnošću i sistemskim rizikom.
Regulatorna tijela širom svijeta preduzela su tokom proteklih godina korake kako bi uvela strožije smjernice, koje uključuju obavezno jasno saopštavanje uslova, fer postupanje prema potrošačima koji kasne sa plaćanjem, i nadzor nad marketinškim praksama.
Ključna pravna pitanja odnose se na to da li BNPL treba da se tretira kao kreditni proizvod, i ukoliko da, koje obaveze imaju provajderi u vezi sa provjerama sposobnosti otplate, izvještavanjem o kreditima i rješavanjem sporova. Neke jurisdikcije sada zahtijevaju da BNPL provajderi dobiju licence za obavljanje kreditnih usluga i da izvještavaju kreditnim biroima – što može izjednačiti uslove sa tradicionalnim zajmodavcima, ali takođe povećati operativne troškove.
Društvene i ekonomske implikacije
Uspon BNPL-a izazvao je intenzivne debate o njegovom uticaju na ponašanje potrošača. Sa pozitivne strane, omogućava lakši pristup robi i uslugama, čineći kupovinu mogućom bez troškova kamata, dok s druge strane, kritičari tvrde da podstiče impulsivnu potrošnju i može dovesti potrošače u začarani krug duga.
Istraživanja pokazuju da značajan broj korisnika BNPL-a čine milenijalci i generacija Z – generacije koje su digitalno spretne, ali često manje finansijski pismene, pa nedostatak tradicionalnih provjera kredita može biti i prednost i rizik, u zavisnosti od od discipline korisnika i njihove finansijske svijesti.
S makroekonomske tačke gledišta, BNPL je doprinio odvajanju od tradicionalnih kreditnih proizvoda, signalizirajući širu promjenu u industriji potrošačkog finansiranja, pri čemu tradicionalne banke odgovaraju pokretanjem sopstvenih BNPL usluga ili akvizicijom fintech startapa, što pokazuje da dolazi do konvergencije, a ne sukoba.
--------------------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR