Žalba Ustavnom sudu: Mojkovčanin protivzakonito u pritvoru, bjelopoljski sud krši Ustav i Evropsku konvenciju?

Advokat Petar Drobnjak, branilac Mojkovčanina T.J. osumnjičenog od strane osnovnog državnog tužioca (ODT) Slavenka Smolovića iz Bijelog Polja da je 4. septembra telefonom prijetio zaposlenima u „Vijestima” i Demokratskoj CG, podnio je u ime svog branjenika juče žalbu Ustavnom sudu protiv rješenjâ Osnovnog suda u Bijelom Polju Kri.br.169/20 od 7. septembra i Kv.br.238/20  od 9. septembra – potvrđeno je „Anteni M”.

Osporena rješenja je donio sudija za istragu Radomir Kljajević. Mojkovčaninu je produžen pritvor do 30 dana. ODT je prethodno, 5. septembra, protiv T.J. odredio zadržavanje od 72 sata.

Rješenjima sudije za istragu Kljajevića, određen je pritvor zbog istih razloga navedenih u rješenju ODT-a o zadržavanju: kako se navodi, zbog uticaja na svjedoke i opasnosti da će izvršti krivično djelo kojim prijeti.

Prethodna žalba odbrane je odbijena, uz obrazloženje bjelopoljskog suda da „postoje posebne okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni boravkom na slobodi, mogao izvršti krivično djelo kojim prijeti", a u pogledu drugog pritvorskog osnova „da bi osumnjičeni mogao ometati dalje trajanje krivičnog postupka utucajem na svjedoke".

Međutim, kako piše u ustavnoj žalbi, „ovakvi razlozi za određivanje pritvora i njegovo trajanje su neprihvatljivi iz razloga što isti suštinski ne sadrži obrazloženje u pogledu mogućeg uticaja na svjedoke, niti bilo kakve okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni izvršti krivično djelo kojim prijeti, kako to navodi Sud”.

Naime, svi svjedoci, navedeni u rješenjima sudije Kljajevića, zaposleni u „Vijestima”, već su saslušani, do 11. septembra. I niko od njih se nije pridružio ODT-u u krivičnom gonjenju protiv T.J.-a!

A na podnesak branioca T.J. tri dana kasnije, od 14. septembra, da se Mojkovčaninu ukine pritvor – od Suda, do juče, nije ni dostavljen odgovor; time je Mojkovčaninu, prema ocjeni odbrane, uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, zagarantovano Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

ODT Slavenko Smolović sumnjiči T.J. i da je izvršio krivično djelo ugrožvanja sigurnosti protiv funkcionera Demokratske CG Alekse Bečića (DCG), tako što je 4. septembra navodno i njima uputio telefonske prijetnje. Kako piše u spisima predmeta protiv T.J., „u momentu dok su pristizale prijetnje sa gore navedenog telefona u prostorijama DCG nalazili su se Aleksa Bečić, B.R. i K.K.“.

Još niko od svjedokâ iz Bečićeve DCG nije saslušan pred tužilaštvom – iako je ta stranka objavila 5. septembra u listu „Dan” da je već tada podnijela krivičnu prijavu!

Nezvanično, navodno, nadležni organi nijesu uspjeli da u protekle tri nedjelje utvrde adrese prebivališta Bečića i njegovih sardnika i uruče im pozive da daju iskaze!

Inače, Sud u Bijelom Polju ne navodi u svojim rješenjima da je po osnovu eventualnog uticaja na svjedoke iz Bečićeve stranke T.J. još u pritvoru. Osnov za određivanje pritvora protiv T.J. koji je sudija za istragu Radomir Kljajević naveo u rješenjima 7. i 9. septembra odnosi se samo na svjedoke iz „Vijesti” – koji su, kako smo napomenuli, do 11. septembra već svi dali iskaze.

Bečićeva DCG je, takođe 5. septembra, oko 13 sati, kad je T.J. već bio u pritvoru, objavila i posebno saopštenje za javnost i dostavila medijima audio-snimak navodnih telefonskih prijetnji pripisujući ih imenom i prezimenom njegovom ocu – književniku B.J.!

U daljem postupku, ODT Bijelo Polje bi moralo, po službenoj dužnosti, da ispita da li u toj radnji objavljivanja audio-snimka, portreta i javnog prozivanja za izvršenje krivičnog djela B.J. od strane odgovornih lica u Demokratskoj CG postoje bitna obilježja bića krivičnih djela i da povode protiv njih krivični postupak: zbog NEOVLAŠĆENOG OBJAVLJIVANJA I PRIKAZIVANJA TUĐEG SPISA, PORTRETA I SNIMKA (čl. 175 st. 1 Krivičnog zkonika) i LAŽNOG PRIJAVLJIVANJA (čl. 388 st. 1 Krivičnog zakonika).

Bečićeva stranka do danas nije opovrgla te svoje tvrdnje protiv B.J.-a. Javnim saopštenjem od 5. septembra, ta stranka je posredno prozvala i Vladimira Jovanovića (stariji brat T.J.) i dovela i njega posrednu u vezu sa krivičnim dijelom ugrožavanje sigurnosti. Uprava policije je saopštila da je istragom utvrđeno da ni on ni B.J. nemaju apsolutno nikakve veze s navodnim prijetnjama.

U difamiranje se, uz asistenciju Bečića, uključila i TV „Pink” iz Beograda. Bečić je 6. septembra gostovao u programu Novo jutro uključenjem uživo. Voditelji su na račun Vladimira Jovanovića tvrdili (dva puta) da je on upućivao telefonske prijetnje Bečićevoj partiji! Voditelje TV „Pinka” Bečić nije opovrgao ili korigovao. Drugim riječima – saglasio se. Ustvrdio je Bečić da je „posao, to konkretno, o čemu ste govorili, za nadležne državne organe”.

I kako je prekjuče pisala „Antena M”, Bečić i njegovi saradnici su trebali tog dana (24. septembra) da budu u svojstvu svjedoka saslušani pred „državnim organima” – ODT Bijelo Polje. Međutim, ODT je saopštio da se Bečić i ostali svjedoci nijesu pojavili u Bijelom Polju, što je bila njihova zakonska obaveza, navodno, zbog „poslovnih obaveza”!

Takođe, ODT je nezavnično naveo i „da će oni biti saslušani u što kraćem roku”. Nije precizirano – kada tačno?

Za to vrijeme T.J.  je u bjelopoljskom pritvoru. U ustavnoj žalbi, advokat Petar Drobnjak navodi da Sud u Bijelom Polju protiv njegovog branjenika „narušava pretpostavku nevinosti kao jednu od fundamentalnih načela krivičnog postupka”.

„Određivanje pritvora po ovom osnovu mora biti zasnovano na konkretnim činjenicama iz kojih se zaključuje da će okrivljeni ponoviti, dovršiti pokušano krivično djelo ili učiniti djelo kojim prijeti, kao i činjenicama koje tretiraju ličnost okrivljenog i njegovu prošlost – ranije osude za ista ili istovrsna krivična djela. Podnosilac ustavne žalbe (T.J.) je neosuđivano lice i lice protiv koga se nikada nije vodio čak ni prekršajni a kamoli krivični postupak.

Pored toga, ODT u Bijelom Polju, ni Osnovni sud u rješenjima u kojima je određeno zadržavanje, a zatim pritvor po ovom osnovu, nijesu razmatrali ni obrazlagali mogućnost primjene mjera nadzora čija se primjena, u slučaju postojanja rizika od ponavljanja ili izvršenja krivičnog djela, preporučuje“.

„Radnja Osnovnog suda (protiv koje se podnosi ustavna žalba), koja se ogleda u nečinjenju, tačnije neodlučivanje po prijedlogu za ukidanje pritvora, dovodi do povrede prava na pritvor sadržan u čl. 30 Ustava Crne Gore, a koji propisuje da lice može biti pritvoreno ili zadržano u pritvoru samo ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka, što nije bilo u konkretnom slučaju, obzirom da se pritvor može odrediti samo u slučajevima ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, a neophodan je radi nesmetanog vođenja postupka.

Kako je podnosiocu žalbe jedan od pritvorskih osnova bio i zbog uticaja na svjedoke to je bila dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da postupaju sa posebnom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. Ovo posebno sa razloga što Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) u čl. 174 st. 3 propisuje da će se pritvor u toku cijelog postupka ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen.

Pored toga, u pogledu drugog pritvorskog osnova, ‘izvršenja krivičnog djela kojim prijeti’ u prijedlogu za ukidanje su navedeni dataljni razlozi zbog čega na osnovu samo tog pritvorskog osnova podnosilac ustavne žalbe ne može i dalje biti u pritvoru ali neodlučivanjem po istom i u slučaju odbijanja prijedloga za ukidanje pritvora okirlvjenom je uskraćeno i pravo na djelotvoran pravni lijek a koje pravo je zagarantovano Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, kako se ne odlučuje po njegovom prijedlogu i istom se uskraćuje i mogućnost žalbe na eventualno odbijanje istog“.

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u čl. 5 st. 4 propisuje da svako ko je lišen slobode ima pravo da pokrene postupak u kome će Sud HITNO ispitati zakonitost lišenja slobode i naložiti puštanje na slobodu ako je lišenje slobode nezakonito.

Prema čl. 15 st. 3 ZKP-a, „trajanje pritvora, odnosno drugih ograničenja slobode mora biti svedeno na NAJKRAĆE POTREBNO VRIJEME“, dok je prema čl. 174 st. 2 ZKP-a „dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa POSEBNOM HITNOŠĆU ako se okrivljeni nalazi u pritvoru“.