Privođenje onih koji se ne odupiru ne treba da bude javni čin već po zakonu profesionalno obavljena dužnost policije. Objavljivanje u medijima o privođenju treba da se dogodi nakon odluke istražnog sudije i tako izbjegne senzacionalizam u javnom prostoru, a istovremeno zaštiti profesionalnost policije i tužilaštva - poručio je u intervjuu Pobjedi politikolog i profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić.
– Ljude ne treba fizički, emocionalno i duševno ponižavati i zlostavljati prilikom privođenja jer je to samo početak dokazivanja nečije krivice, odnosno sumnjičenja da je počinio krivično djelo – kazao je Čupić.
Profesor Čupić je bio član Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Republike Srbije od 2001. do 2003. godine i prvi predsjednik Odbora Agencije za borbu protiv korupcije od 2009. do 2011. godine.
On smatra da su privođenja uz TV kamere tužna i ružna i da kod ljudi izazivaju loša osjećanja i na njih javnost različito reaguje – osvetoljubivi u tim lošim činovima uživaju, što je svojevrsna patologija.
– Oduševljavati se tuđom nesrećom je sopstveni nesrećni čin. To je poraz čovječnosti u nama. Zadovoljiti pravdu je odgovorno, ali u zadovoljavanju uživati je bolesno. Kada nas pogodi i opravdana mržnja zbog lošeg ili zla koje nam je počinjeno ili nepravde koje su nam nanijete, ona počinje da nas zarobljava. Svaka mržnja truje ljudsku dušu i duh. Zato je ne treba upražnjavati. Oni koji se privode, nikada ne mogu zaboraviti nečiju radost zbog tog čina. U njihovoj duši ostaju trajni ožiljci. A šta se tek dešava kada je osumnjičeni bez valjanih dokaza priveden? Da li se to ikada može zaboraviti – pita Čupić.
Prema njegovim riječima, nema te materijalne nadoknade koja može da nadomjesti njihovu bol, patnju, stresove, povrijeđeno dostojanstvo, ugled i osramoćenost. Ovo su, ističe profesor Čupić, dovoljni razlozi da zakonodavci u Crnoj Gori dobro razmisle i činove privođenja precizno regulišu da bi se izbjegle posljedice na koje je ukazao.
Upitan da prokomentariše način hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, on navodi da treba razlikovati hapšenje i privođenje osumnjičenih.
– Hapse se bjegunci i oni koji se aktivno odupiru privođenju po nalogu Specijalnog tužilaštva. Ako se neko policijski privodi a ne odupire se tom činu, onda bi trebalo zakonski propisati da mu se ne stavljaju lisice. Sumnja u neko počinjeno nelegalno djelo nije osuda. Ona se tek treba u sudskom postupku dokazati i na osnovu zakona odrediti sankciju, odnosno kaznu – objasnio je Čupić.
Privođenje uz pojačane policijske snage opravdano je u slučajevima kada su osumnjičeni bili u bjekstvu ili ukoliko pružaju otpor. Profesor Čupić navodi i da se pojačane policijske snage koriste ukoliko se procijeni da su u pitanju naoružani pojedinci ili grupe. Ni tada se ne obavještava javnost da se ne bi uznemirila ili da ne dođe do panike.
On ističe da je to u drugim okolnostima nepotrebno, posebno ako osumnjičeni dobrovoljno prihvataju privođenje ili su spremni da sami dođu na poziv tužioca.
– Što je razvijenija politička kultura građana i zaposlenih u pravosudnom sistemu to su i načini privođenja kultivisaniji, odnosno bez lisica i prisustva medija. Dobar primjer daju skandinavske države. Tamo policija upotrebljava silu kada su u pitanju opasni i naoružani kriminalci ili oni koji se odupiru privođenju i dolasku na poziv pravosudnih institucija – navodi Čupić.
Ističe da bi zakonom trebalo regulisati da tužioci i policajci koji su naredili akciju ili je izvode ne smiju javljati medijima da će nekoga privoditi. Za to, prema njegovim riječima, treba odrediti oštre kazne od četiri do pet godina zatvora, jer je to jedini način da se zaustave senzacije i spektakli.
Čupić je dodao da sudija za istrage može da posegne za mjerom određenja pritvora, ali ako je kod pritvorenog ozbiljno narušeno zdravlje dužan je da mu obezbijedi adekvatan medicinski tretman.
– Pritvor ne bi smio da bude u zatvorskim objektima već u specijalnim prostorijama poželjno u zgradi postupajućeg suda. Još jedanput upozoravam da treba razdvojiti pritvor od zatvora, odnosno da pritvor nije zatvor – naglasio je Čupić.
On smatra da je način na koji je privedena direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović bio nepotreban, jer onaj ko je mislio da tim činom javnosti prikaže borbu protiv zloupotreba, upravo je pokazao „cirkusku predstavu“. Direktoricu su, kako kaže Čupić, izveli iz službenih prostorija uz neprimjereno pojačanu policijsku pratnju, a neko iz tužilaštva ili policije je prije toga, nepotrebno, obavijestio medije da budu ispred Agencije i snimaju njeno privođenje sa lisicama.
– Pretpostavljam, da je direktorica pozvana da hitno dođe u službene prostorije policije, ona bi se vjerovatno odazvala – rekao je Čupić. Način na koji je izvedena policijska akcija može se, prema njegovim riječima, tumačiti kao da se Perović opirala činu privođenja pa im ništa drugo nije preostalo nego da joj stave lisice i izvedu je iz prostorija Agencije.
– Ako se nije opirala, onda je nečija zlovolja osmislila ovu akciju i uz pomoć pravosudnih organa učinila jedan neprimjeren javni čin. To se nije smjelo na taj način izvršiti. Za ovakvo postupanje treba tražiti odgovornost tužioca ako je on zahtijevao da se uz prisustvo javnosti obavi privođenje ili ako je neko iz policije to naložio pozivajući medije da prisustvuju tom činu. Sve je to moglo da se obavi bez stavljanja lisica, bez prisustva medija i da se tek javnost upozna nakon saslušanja kod istražnog sudije. Puštanje direktorice Agencije da se nakon saslušanja kod istražnog sudije brani sa slobode dovoljno govori o tome da je neko htio da je privede na ovaj neprimjereni i nedozvoljeni način – naveo je Čupić.
Iz tih razloga smatra da bi u Krivičnom zakonu trebalo precizirati kako se privode osobe i u kojim slučajevima mediji mogu biti prisutni.
Za one slučajeve, kako je izjavio, gdje je to nepotrebno svi oni koji su izdali naredbe za tu neprimjerenost treba krivično da odgovaraju i to visokim kaznama - od četiri do pet godina zatvora. Naglasio je da bi se na taj način podigao stepen profesionalizma i izbjegao bilo koji oblik javnog senzacionalizma.
Profesor Čupić navodi da je strpljivi rad policije i tužilaštva i pribavljanje materijalnih dokaza protiv onih kojih se sumnjiče najbolji način obavljanja profesionalnih dužnosti.
– U borbi protiv organizovanog kriminala bitno je pratiti osobe u državnim organima koje su povezane sa kriminalcima ili kriminalnim grupama. U dobro organizovanim državnim institucijama potrebna je unutrašnja kontrola rada zaposlenih, ali i nadzor i kontrola od nezavisnih državnih tijela: Državne revizorske institucije, Agencije za sprečavanje korupcije, povjerenika za dostupnost informacija od javnog značaja i ombudsmana. Ove nezavisne organe ne može da kontroliše izvršna vlast već samo zakonodavna. Takođe, izvršna vlast ne može da kontroliše trošenje njihovog novca. Finansije nezavisnih državnih organa treba da kontroliše Državna revizorska institucija – zaključio je Čupić.
Čupić: Zakon ne smije da se selektivno primjenjuje
Poziv predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću koji je došao na saslušanje u Specijalno policijsko odjeljenje bez lisica je dobar primjer, kako kaže Čupić, kako treba odgovorno obavljati dužnost.
– Specijalno policijsko odjeljenje je postupilo onako kako bi trebalo i kako bi bilo normalno. Taj primjer treba da bude uzor za sve slučajeve privođenja zbog sumnji da je neko izvršio krivično djelo. Naravno, zakon kao i dobri običaji ne smiju se primjenjivati selektivno, odnosno na isti način treba postupati sa svima – stav je profesora Čupića.
Svi koji su učestvovali u zadržavanju i optuženju Krstovića treba da odgovaraju
Komentarišući oslobađajuću presudu Budimiru i Marini Krstović, koji su bili optuženi za šverc 1,2 tone kokaina i podatak da su proveli 15 mjeseci u pritvoru, Čupić naglašava da bi zbog njihovog zadržavanja svi oni koji su učestvovali u sumnjičenju i optužbama poslije presude suda trebalo da odgovaraju.
– Zadržati nekoga petnaest mjeseci u pritvoru, a da se ispostavi da nijesu krivi je teško nedjelo. Ta nepravda koja im je nanijeta ostavlja teške posljedice po njihovo fizičko i mentalno zdravlje i one su materijalno nenadoknadive. Na smišljen i organizovan način ubijano je njihovo moralno biće, ono koje je najbitnije i najznačajnije za čovječnost, odnosno čovječan život – kazao je Čupić.
Takvim nemarnostima ili zlonamjernostima treba stati na kraj. Prema njegovim riječima, to treba da bude obuhvaćeno Krivičnim zakonom, a predviđene kazne od osam do deset godina. Ističe i da bi se tako ojačao integritet onih koji obavljaju teške i nezahvalne poslove u pravosudnom sistemu i spriječio spoljni uticaj na njih, posebno od neodgovornih političara.
– Niko ne smije u političkom životu da se hvali onim akcijama koje ne mogu da dokažu, a čije posljedice mogu da razaraju i uništavaju nečije živote – smatra Čupić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR