Služba ocu našem među svetima, Mitropolitu Bogomudrom Gospodaru Crnogorskom Petru Prvom, čudotvorcu Cetinjskom (1895)

Priredio: Vladimir Jovanović

Jedan naučni članak prošle godine štampan u inostranom slavističkom časopisu otkriva nekoliko interesantnih činjenica iz istorije Mitropolije - Crnogorske pravoslavne crkve.

O objavi Svetog Petra Crnogorskog - Cetinjskog nama su poznati i kontekst i hronologija. Svetitelja je 1834. kanonizovao Petar II Petrović-Njegoš, u svojstvu AUTOKEFALNOG VLADIKE, pečatajući o tome svoje arhijerejsko objavljenije.

Znamo i sljedeće: - da je o toj kanonizaciji postojalo znakovito neodobravanje od strane Sinoda Ruske crkve, koje je Njegošu u pismu saopštio mitropolit Serafim Vasiljevič Glagoljevski; - takođe, da je srpska Karlovačka crkva mitropolita Stefana Stratimirovića (čiji je ogranak Austrijska carevina dovela na dio Crnogorskoga primorja) imala neprijatelljski stav i prema novojavljenom crnogorskom svetitelju i prema Njegošu, te je odvraćala svoje vjernike iz Boke Kotorske da idu na Cetinje svetitelju na hodočašće — ispostavilo se bezuspješno.

Njegoš je odredio prvotni datum proslave svetopetrovskoga kulta i pod njegovim omoforom je održan prvi crkveno-narodni sabor 8. septembra 1835, na dan Roždestva Presvete Bogorodice — Mali Gospođindan — kada je ujedno slava Cetinjskoga manastira, još od kada ga je Ivan Crnojević utemeljio za katedru naše Crkve.

Iz Njegoševa doba: Kondak „Petru Jerarhu Hristovom", koji je CRNOGORSKA ZVIJEZDA i CRNOGORSKA POHVALA

U Njegošvo doba napisane su liturgijske himne — Tropar i Kondak Sv. Petru Mitropolitu Crnogorskom. Svetitelj je 1838. unijet u crnogorski crkveni kalendar, crvenim slovima u „Грлица: Календаръ Црногорскiй” (crvena slova u kalendaru za proslavljanje Svetog Petra Cetinjskog unijela je Srpska pravoslavna crkva tek 1999. godine).

Njegoš je na Jezerskome vrhu podigao i prvu svetopetrovsku crkvu u slavu svetitelja; oštetili je ratne 1915. Austro-Ugari, a Srbi 1925. zbrisali s lica zemlje, etc.

No, Sveti Petar, uprkos kanonizaciji 1834, dugo nije imao svoje napisnao žitije, ni službu.

Zna se da je decenijama kasnije službu napisao Mihailo Jovanović, Srbin, mitropolit, dok je u Rusiji bio u egzilu, jer je 1881. svrgnut s trona autokefalne Crkve Kneževine/Kraljevine Srbije. Dakle, Jovanović kad je pisao službu nije dio nijedne jerarhije, a najpoznatiji je bio u tom periodu kao politički emigrant u konfliktu s nekima iz srpske dinastije Obrenovića.

Služba je 1895. pečatana u Moskvi. U tekstu službe su, istina, inkorporirani izvorni sadržaji Njegoševih himni svetitelju, Kondaka i Tropara, ali je mitropolit Jovanović posegnuo i za konfabulacijama, pripisujući i dopisujući Svetom Petru Cetinjskom koješta, e da bi ga „posrbio”.

Ima određen broj u istoriografiji još neraščišćenih pitanja o tome. Na primjer, kako je u Ruskoj carevini, u kojoj je na snazi bila striktna cenzura, a osobito za izdanja u Moskovskoj sinodskoj štampariji, mogla biti pečatana služba crnogorskom svetitelju Petru Cetinjskome koga će Ruska crkva mnogo, mnogo kasnije, naime tek 2000. godine, pribrojati liku svetih?

O tome kako je došlo do štampanja službe Sv. Petru, istraživao je Aleksandar Genadijevič Kravecski, te ne bez nekih nepreciznosti publikovao članak, ali, najvažnije, objavio je u tom članku NOVE ARHIVSKE PODATKE.

Dr Kravecski vodeći je istraživač na Institutu za ruski jezik „V.V Vinogradov” Ruske akademije nauka i rukovodilac Naučnog centra za proučavanje crkvenoslovenskog jezika pri Institutu stranih jezika Ruske akademije nauka. Njegov članak, naslovljen „Služba Petru Cetinjskom i drugi bogoslužbeni tekstovi, naštampani u Moskvi za Južne Slovene” prošle godine je objavljen u časopisu „Slavica Slovaca” (58/2, Bratislava, 358-368).

U nastavku, izdvajam, u doslovnom prijevodu, bitnije nalaze dr Aleksandra Genadijeviča Kravecskog:

- Petar Prvi (Njegoš, 8. septembar 1748. – 18. oktobar 1830), od 1784. mitropolit crnogorski, zauzima posebno mjesto u državnoj i crkvenoj istoriji Crne Gore. Njegove zasluge u BORBI CRNOGORACA ZA NEZAVISNOST su ogromne, a za ovu zemlju njegovo ime je postalo SIMBOL NACIONALNOG PREPORODA.

- Njegov nasljednik — Petar II (Njegoš) — naredio je da se mošti otkriju i prenesu u hram Cetinjskoga manastira. Poslije prijenosa moštiju, za koje se pokazalo da su netljene, počelo je masovno hodočašće u manastir. Gotovo odmah nakon proslavljenja, sastavljeni su Tropar i Kondak Sv. Petra Cetinjskoga. Tropar je pečatan u štampariji koju je Petar Drugi Njegoš osnovao na Cetinju.

- „Služba ocu našem među svetima, Mitropolitu Bogomudrom Gospodaru Crnogorskom Petru Prvom, čudotvorcu Cetinjskom” napečatana je 1895. godine u Moskovskoj sinodskoj štampariji. Autor je bio mitropolit Mihailo (Jovanović). Detaljno ćemo pogledati istoriju odobravanja ovog štampanja. Ali prvo je potrebno dati nekoliko opštih komentara, budući da u istoriji ruskog crkvenog izdavaštva knjiga služba Svetog Petra I zauzima posebno mjesto. Proces njezina stvaranja, uređivanja, odobrenja za štampanje i distribuciju je, očigledno, BEZ PRESEDANA.

- U sinodalnom periodu [синодальный период, od godine 1700. do 1917, kada je Ruska crkva bez patrijarha, a Sinod predstavlja najviši crkveno-upravni organ, prim], postupak odobravanja novih bogoslužbenih tekstova za upotrebu i objavljivanje bio je sasvim precizno uređen. Prvo je novosastavljeni tekst dostavljen jednom od cenzorskih komiteta, koji ga je ili odobrio ili nije odobrio. Ako je tekst bio odobren, onda je cenzurna komisija predala rukopis Sinodu, koji je jednog od svojih članova imenovao za recenzenta. Ove recenzije su često bile veoma kritične i sadržale su brojne komentare i uredničke ispravke. Stoga je proces odobravanja nekog bogoslužbenog teksta od strane Sinoda često trajao veoma dugo. U izuzetnim slučajevima, Sinod je mogao da odobri službu bez vize cenzurne komisije.

- U arhivi Sinoda sačuvan je dosije o štampanju službe Sv. Petru Cernogorskome (св. Петру Черногорскому). Iz ovog slučaja proizilazi da je inicijator nastanka službe bio Mitropolit crnogorski i Brdski Mitrofan (Ban Marko), veliki poštovalac Sv. Petra Crnogorskog i autor njegove biografije.

- Iz arhivskog dosijea proizilazi da je mitropolit Mitrofan prethodno obezbijedio saglasnost knjaza Nikole I Petrovića, koji je pripadao dinastiji Njegoša, odnosno bio u srodstvu sa Svetim Petrom. A sastavljanje službe je naređeno već pomenutom mitropolitu srpskom Mihailu (Jovanoviću).

- Mitropolit Mihailo je sastavio službu, ali pošto u Crnoj Gori nije postojala pečatnja koja bi mogla da štampa knjige crkvenom ćirilicom, mitropolit Mitrofan je odlučio da pokuša da izda ovu knjigu u Moskovskoj sinodskoj štampariji.

Obraćanje Sinodu Ruske crkve iz 1894. da oko službe Sv. Petru Cetinjskom „pruže bratsku pomoc CRKVI CRNOGORSKOJ”

- Mitropolit Mitrofan je dobro poznavao ruske zakone i razumijevao je da Sinod neće propuštiti službu svetitelju čijeg imena nema u kalendaru Ruske crkve.

- Da bi zaobišao zakone, tražio je podršku nominalnog šefa [„pervenstvujušči član”, prim] Sinoda, mitropolita peterburškog Paladija (Rajeva) i ober-prokurora Sinoda K. P. Pobedonosceva. U pismu mitropolitu Paladiju, crnogorski mitropolit ga je zamolio „u slučaju prijema pomenutog rukopisa iz Moskve na odluku i odobrenje Svetog Sinoda <...> ne odbijte, kao njegov pervenstvujušči član, da iznesu pozitivno mišljenje u korist dozvole objavljivanja ove službe u Moskvi i da blagoslove naš poduhvat”.

- U pismu K.P. Pobedonoscevu, mitropolit Mitrofan objašnjava ober-prokuroru zašto želi da štampa službu Svetom Petru u Rusiji, diplomatski naglašavajući da „iz očiglednih razloga“ ne bi želio da se „okrene na drugo mjesto za štampanje sastavljene nam službe”. Pod „drugim mjestom” podrazumijevamo pečatanje na teritoriji Austro-Ugarske.

- Organizacijom štampanja trebalo je da se bavi nastojatelj Srpskog podvorja u Moskvi, arhimandrit Kiril (Jović). Arhimandrit Kiril je postupio po ruskim zakonima i poslao rukopis cenzurnom komitetu.

- Zanimljivo je da se kada se 1846. Petar II Njegoš obratio ruskoj vladi sa molbom da se u Rusiji štampa zakonik i testament Svetoga Petra I Njegoša, ova publikacija je cenzurisana na uobičajen način. A pošto među cenzorima nije bilo nikoga ko je govorio CRNOGORSKIM JEZIKOM — u dokumentima jezik je nazvan tako — moralo se zamoliti Kastorskog, saradnika Univerziteta u Sankt Peterburgu, da djeluje kao stručnjak. Knjiga je objavljena, ali je indikativna i sama činjenica cenzure knjige čija distribucija u Rusiji nije bila namijenjena.

- Avgusta 1894. godine, Moskovski cenzurni komitet je odbio da razmotri rukopis (službe Sv. Petru), pozivajući se na činjenicu da Sveti Petar Crnogorski nije kanonizovan, a službu je dostavilo na pregled lice „koje u svojim aktivnostima ne podliježe kontroli ruskih vladinih ustanova”.

- Odbijanje pregleda nije značio zabranu; i upravnik Moskovske sinodske štamparije, S.D. Vojt je, obavještavajući Sinod o odluci cenzurne komisije, naglasio da zahtjevu mitropolita Mitrofana treba da bude udovoljeno.

- „S obzirom na visok stepen poštovanja koji se u Crnoj Gori odaje Svetom Petru I”, pisao je S. D. Vojt, „bilo bi poželjno da ruske institucije <...> pruže bratsku pomoć u ovoj stvari CRKVI CRNOGORSKOJ. Obraćanje o. Kiril nam je važno kao prvi takav slučaj, koji, dakle, može biti od velikog značaja za budućnost. Slovenske crkve primaju sveštene i bogoslužbene knjige iz ruskih štamparija. Ali nas još nijesu kontaktirale sa molbom za štampanje duhovnih knjiga izazvanih posebnim mjesnim potrebama. Vrlo poželjno bi bilo, da za takve knjige ne vide potrebu da se pečataju u Beču, nego, štampane u jednovjernoj Rusiji, služile bi kao nova spona jedinstva među nama i naše južne braće” (РГИА. Ф. 796. Оп. 175 - 1894. Д. 3182).

- Sinod je 31. avgusta 1894. odlučio da dozvoli Moskovskoj sinodskoj štampariji pečatanje ove službe kao PRIVATNO IZDANJE sa naznakom u impresumu da je knjiga štampana: „по благословению Высокопреосвященного Митрофана, митрополита Черногорского”.

- Ovo je jedini nama poznat slučaj kada je Sinod dozvolio štampanje bogoslužbenog teksta koji ne samo da nije prošao duhovnu cenzuru, već o njemu nijesu ni raspravljali članovi Sinoda. Naznka da je knjiga štampana kao privatna porudžbina nije ni na koji način namijenjena da pojednostavi proces odobravanja rukopisa. Publikacije objavljene po privatnoj narudžbini prošle su istu proceduru odobrenja kao i rukopisi objavljeni u izdanju manastira i crkava.

- Služba Svetom Petru Cetinjskom trebalo je da bude obavljena 18. oktobra, ali je prvi put služena u Cetinjskom manastiru 29. juna 1895. godine, na dan Petra i Pavla, tj. na dan nebeskog zaštitnika Petra Cetinjskog. Službi je prisustvovao crnogorski knjaz Nikola I Petrović.

- Nijesmo sebi postavili zadatak da otkrijemo himnografske izvore iz kojih je mitropolit Mihailo mogao da pozajmi građu za ovu službu. Čak i da je do takvih pozajmica došlo, možemo sa sigurnošću reći da je većina himni ove službe potpuno originalna i zasnovana na žitiju Svetog Petra I Njegoša.

- U službi Svetom Petru I Cetinjskom postoji značajan broj mjesta na kojima se ističe njegov značaj za CRNOGORSKI NAROD i CRNOGORSKU DRŽAVNOST. Borba protiv vanjskih neprijatelja je u rangu sa borbom protiv strasti i sopstvenim grijhovima [slijedi citat iz službe]: „Strasti tjelesnih i DUŠMANE DERŽAVE TVOJE, prilježnim k Bogu molenijem i vozderžanijem ukrotil jesi” (Стихира 5 на Хвалитех; Служба господарю Черногории). Pomisao o spasavanju otadžbine iznova se javlja.

- Jezik službe je crkvenoslovenski, rusko izdanje. Ovđe nema grecizovanih sintaksičkih struktura i poštuje se slovenski red riječi. Leksika službe praktično ne ide dalje od rječnika koji se nalazi u osnovnome krugu bogoslužbenih knjiga.

- Tekst službe prati žitije koje je takođe pisano na ruskoj verziji crkvenoslovenskog jezika i otkucano crkvenom ćirilicom. Morfološki jezik žitija ispoljava se kao crkvenoslovenski, ali su sintaksa i rječnik prije ruski no crkvenoslovenski.

- Koliko nam je poznato, u Rusiji poštovanja Sv. Petra Crnogorskog nikad nije bio. Istina, u njegovoj biografiji koju je sastavio L. Popović [crnogorski teolog, završio Kijevsku duhovnu akademiju, vidi o njemu link na kraju ovoga teksta, prim], da je kanonizacija svetitelja Petra „bila priznata i ruskim Praviteljstvujuščim Sinodom, koji je sa svoje strane priznao počivšeg vladiku Crne Gore za mjesno-poštovanog svetitelja”. Istovremeno, L. Popović se poziva na knjigu P. A. Lavrova [misli se na knjigu: „Петр II Петрович Негош, владыка Черногорский, и его литературная деятельность”, Moskva, 1887. – prim], međutim Lavrov ništa ne govori o poštovanju Svetog Petra u Rusiji.

- Zanimljivo je odsustvo uspomene na Petra Crnogorca u takozvanim Zelenim Minejima (Зеленых Минеях), novom izdanju službenih mineja objavljenih 1978-1989. godine. Ovo izdanje uključuje veliki broj službi koje nijesu bile uključene u ranijim verzijama… Odsustvo u novom izdanju službi Minaja spomena Sv. Petra Crnogorskog može se objasniti činjenicom da do 1986. godine ova služba nije bila uvrštena u „Srbljak” [u izdanju SPC, prim].

- Predviđeno je [1895. godine, prim] da se pošalje moskovsko izdanje Službe Petru Crnogorskom u Crnu Goru, a u Rusiji praktično nema više primjeraka ove službe. U štampanim katalozima smo pronašli samo dva pomena ove knjige.

- 19-20. aprila 2000. godine Sinod Ruske pravoslavne crkve ustanovio je proslavu Sabora sankt-peterburških svetih koji se proslavljao u 3. neđelju po Pedesetnici. Petar Cetinjski je uvršten među Sankt-peterburške svete na osnovu toga što je studirao na Petrogradskoj bogoslovskoj akademiji [sic!].

- U spisku svetitelja Petrogradske mitropolije, štampanom u zvaničnom izdanju crkvenog kalendara za 2002. godinu, pominje se „Petar I Petrović Njegoš, cetinjski, knjaz, mitropolit: †1830.”

- U kalendarima za 2003-2019. imenska lista Sankt-Peterburških svetih nije objavljena, a nova verzija ove liste pojavila se u kalendaru za 2020. u kojoj VIŠE NEMA IMENA Petra Cetinjskog.

- NEMA ga ni u revidiranoj verziji ovoga spiska, koji je Sinod (Moskovske patrijaršije) odobrio 16. maja 2023. godine. Istovremeno, u svim zvaničnim kalendarima, do kalendara za 2023. godinu, zadržano je ime Petra Cetinjskog sa naznakom da je uvršten u Sabor Sankt-peterburških svetih.

- Može se samo NAGAĐATI da li će ime Petra Cetinjskog biti vraćeno u spisak Sankt-Peterburških svetih ili će u narednim izdanjima biti uklonjeno sa azbučnog spiska.

Njegoš i CRNOGORSKA CRKVA kanonizovali Sv. Petra, diplomski rad Lazara Popovića iz 1896.