Piše: Darko Šuković
Značenje naslova pronaći ćete u Rječniku autohtonih riječi i izraza. Zašto ona, razumjećete do kraja ove crtice začinjene video zapisom.
Milan Stojović bivši je direktor Radija i Televizije Nikšić, u prvoj polovini 90-ih bio je lokalna verzija Emila sa državne TV. Jedan je od simbola i stvaralaca sramote zbog koje je bilo potrebno izviniti se Dubrovniku.
Da je protok vremena Milana učinio starijim, ali ne i boljim, svjedoči njegova besjeda povodom 30 godina osnivanja TV Nikšić.
Da se ni Crna Gora nije bitno promijenila nabolje, pokazuje i podatak sa sajta CANU: u projektu izrade Enciklopedije Crne Gore, Milan Stojović je član uredništva "struke Mediji i novinarstvo"!
Čovjek koji je, svojevremeno, vodio radio na kojem su čitali imena i prezimena onih koji se nijesu odazvali pozivu da idu u rat; koji je zabranio emitovanje crnogorskih, hrvatskih, muslimanskih i američkih pjesama; koji je dao otkaz Čarliju Iliću, Baćku Bubrešku, Belom Boškoviću... dočekao je svojih pet godina mraka da opet jaše.
A, da ni prethodnih trideset godina nije tretiran po zaslugama, svjedoči i ovaj stari tekst sa Slobodne Evrope.
Vlado
Ova fukara sto bi rekli stari bio je odredjen za postu do ratista na koje smo morali ici jernnas je isti prozivao po 3-4 puta dnevno po imenu i prezimenu. Znam da je zaturao kao slucajno postu da bi mu ostao sadrzaj poste. Za mene znam sigurno jer su navodno zaturili moju kovertu sa nekih 250 maraka
Ćetna
To je “junak” koji se po kafanama Nikšića pnosio ukradenim vešom, tadašnje i današnje Dive, Tereeze Kesovije. On je najveća bruka Nikšića i Crne Gore! A koliko je hrabar, znaju Nikšićani!
Jasno
Nije ga ni onaj zlatni zub sačuvao od sramote ďa crnogorski jezik nazove srpskim. Očekivano od čovjeka koji je sve podredio nesrećnom političkom srbovanju. Privilegovan u svoje vrijeme radio je u svojoj domovini za tuđe interese, pa tako i danas. Jadno, mizerno.