Kiparsko priznanje autokefalnosti Ukrajinske crkve – reakcije

Piše: Vladimir Jovanović

Svjetska pravoslavna javnost, bilo pozitivno ili negativno, reaguje na jučerašnje priznanje autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine od strane Kiparske pravoslavne crkve.

Kako smo objavili, Arhiepiskop Nove Justinijane i cijeloga Kipra, poglavar autokefalne Kiparske crkve Hrizostom II, za vrijeme svete arhijerejske liturgije u Manastiru Bogorodice Hrizorske u Pafosu, po prvi put, tokom Velikoga vhoda, kada se Sveti darovi prenose sa Žrtvenika na Časnu trpezu, pročitao po redosljedu u diptihu i ime Njegova Blaženstva Mitropolita kijevskoga i cijele Ukrajine Epifanija – predstojatelja Pravoslavne crkve Ukrajine.

Pogledajte o tome prilog grčke televizije…

Najavljujući ruske „sankcije” protiv Kiparske crkve, mitropolit Ilarion Alfejev, zadužen ispred Moskovske patrijaršije za vanjske odnose s pomjesnim crkvama, izjavio je za „РИА Новости”:

„Vjerujem da će kiparski arhiepiskop biti izbrisan iz diptiha Ruske crkve, odnosno njegovo pominjanje tokom bogosluženja biće prekinuto dok se ne razjasne sve okolnosti incidenta. To znači kraj evharistijskoga zajedništva sa određenom osobom, a ne sa Kiparskom crkvom kao takvom. Biće važno shvatiti: da li je to učinio sâm ili uz saglasnost Sinoda Kiparske crkve?”

Od ukupno 17 arhijereja, koliko ima Kiparska crkva, juče je njih 4 protestovalo zbog postupka Hrizostoma II. U pisanom obraćanju javnosti mitropoliti Kikosa Nićifor, Limasola Atanasije, Tamasosa Isaija, kao i episkop Amafunta Nikola, tvrde da je Hrizostom II postupio suprotno stavu Svetoga Sinoda Kiparske crkve.

„Sa velikom zabrinutošću, ali i s najdubljom tugom, saznali smo o pomenu Epifanija kao predstojatelja Ukrajinske crkve“, kaže se u pismu. „Postupci arhiepiskopa Hrizotoma II predstavljaju flagrantno kršenje sinodalnoga, kolektivnoga i demokratskoga poretka i funkcionisanja Kiparske crkve na osnovu ovoga sistema“.

Arhijereji pišu da je ovo pitanje arhiepiskop Hrizostom II pokrenuo na nedavnome sastanku Sinoda i da je tada odlučeno da se ono razmotri na drugom sastanku. Mitropolita Epifanija i ukrajinsku jerarhiju i dalje nazivaju „raskolničkom”, a tomos vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja o dodeljivanju autokefalije za Pravoslavnu crkvu Ukrajine „postupkom proizvoljnim, antikanonskim i anticrkvenim, jer je Ukrajinska crkva u nadležnosti Moskovske patrijaršije“.

„Pozivamo Njegovo Blaženstvo (Hrizostoma II) da odmah ukine svoj antikanonski i nevaljani akt, a istovremeno molimo sve episkope Kiparske crkve da zajedno zahtijevamo hitno sazivanje Svetoga Sinoda kako bismo donijeli odgovarajuću odluku po ovom pitanju“, navodi se u pismu.

Međutim, ovaj scenario pobune se među posmatračima ocjenjuje nerealnim: 4 od 17 arhijereja nemaju mandat za sazivanje Sinoda Kiparske crkve i očigledno su u manjini. Ukoliko ovi „proruski” arhijereji nastave da podrivaju poredak Kiparske crkve – prema njima će se preduzeti kaznene mjere.

Sa jerarhijom Pravoslavne crkve Ukrajine, kojoj je Vaseljenska patrijaršija dodijelila 6. januara 2019. tomos o autokefaliji, dosad su Grčka pravoslavna crkva i Aleksandrisjka patrijaršija takođe stupile u evharistijsko zajedništvo (εὐχαριστία).

Laički rečeno, crkve Grčka, Aleksandrijska i Kiparska su na taj način priznale autokefaliju Ukrajinskoj crkvi.

Ali, s dogmatskoga stanoviišta, niti jedna od pomjesnih crkava nema nikakav mandat da „priznaje” ili „ne priznaje” tomose o autokefalijama koje izdaje Vaseljenska patrijaršija.

Takva praksa je nepoznata: svi tomosi koje je dosad, od 1850. do 2019, dodijelila Vaseljenska patrijaršija, kao majka-Crkva, uvijek su unilateralni akti i nikada nijesu slati na naknadno „priznanje” ili „ne priznanje” ostalim crkvama.

Na drugoj strani, tomosima potvrđene autokefalije, od 1850. do 2019, privremene su, jer te autokefalije tek čekaju da budu i apsolutno potvrđene na nekom budućem Vaseljenskom saboru. Posljednji je VII Vaseljenski sabor održan 787. godine.

Skrupulozni pokušaj Vaseljenske patrijaršije, pripreman više decenija, da 2016. na Kriitu organizuje VIII Vaseljenski sabor propao je opstrukcijom Ruske crkve. Na to okupljanje nijesu došli ni predstavnici još 3 crkve: Antiohijske, Gruzijske i Bugarske.

S tim u vezi, do održavanja VIII Vaseljenskoga sabora, autokefalije sljedećih crkava su uslovne: Ruske, Grčke, Srpske, Rumunske, Poljske, Albanske, Bugarske, Gruzijske, Čeških zemalja i Slovačke, Ukrajinske.

Svega 5 pravoslavnih crkava imaju neupitne autokefalije, jer su im potvrđene na Vaseljenskim saborima; to su patrijaršije Vaseljenska, Aleksandrijska, Antiohijska, Jerusalimska, te Arhiepiskopija Nova Justinijana i cijeloga Kipra – Kiparska crkva.

Ruska crkva je, u doba komunizma, pokušala da oponaša ili preuzme kanonske prerogative Vaseljenske patrijaršije, pa je, čak četiri puta, izdavala falš tomose o autokefaliji: Gruzijskoj (1943), Poljskoj (1948), Crkvi čeških zemalja i Slovačke (1951) i Američkoj pravoslavnoj crkvi (Православная церковь в Америке).

Ti akti Ruske crkve, dakle, nevaljani su i danas su na snazi isključivo tomosi Vaseljenske patrijaršije o autokefalijama Poljske crkve (Polski Kościół Prawosławny) iz 1924, Crkve čeških zemalja i Slovačke (Pravoslavná církev v českých zemích a na Slovensku) iz 1998. i Gruzijske crkve iz 1991. godine. Američka prvoslavna crkva u diptihu Vaseljenske patrijaršije nije autokefalna.