Piše: Vladimir Jovanović
U razmjeni oštrih izjava i saopštenja zvaničnikâ iz Moskve, šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova i „ministra” za vanjske odnose Ruske pravoslavne crkve mitropolita volokolamskoga Ilariona Alfejeva (55) s jedne, te Kabineta Predśednika Crne Gore s druge strane, potencirana su i zbivanja iz jula 2011. godine.
Naime, saopštio je Kabinet, „Alfejev se napadno trudi da se prikaže kao zaštitnik interesa ogranka SPC u Crnoj Gori”, ali je, napominju, „on u julu 2011. pośetio Podgoricu, kada je iza zatvorenih vrata imao susrete s najvišim zvaničnicima Crne Gori, na kojima je SASVIM DRUGAČIJE govorio o mogućem modelu ustrojstva SPC u našoj zemlji".
Tada je, piše u saopštenju, „IZA LEĐA Patrijaršije u Beogradu, Alfejev ZAGOVARAO AUTONOMIJU Mitropolije crnogorsko-primorske, koju je mitropolit Amfilohije Radović donekle ostvario, a Patrijaršija Srbije nakon njegove smrti proljetos, bez imalo respekta za svoga arhijereja, jednostavno ukinula”. U naknadnoj svojoj reakciji, Alfejev NIJE KOMENTARISAO ove specifične tvrdnje.
Uvidom u novinsku dokumentaciju, potvrđuje se da je 20-21. jula 2011. Ilaron Alfejev zaista boravio u Pogorici. Predvodio je rusku crkvenu delegacju u kojoj je i njegov ondašnji i sadašnji sekretar, protojerej Igor Jakimčuk.
Iz nema nepoznatih razloga u toj je delegaciji i Dmitrij Mališev, biznismen povezan s tajnm ruskim službama, direktor „Naftne industrije Srbije”; dvije godine ranije, „Газпром нефть” je postao većinski vlasnik ove srpske kompanije.
Svim sastancima Alfejeva u Podgorici prisustvuje vanredni i opunomoćeni ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Andrej A. Nesterenko. Drugim riječima, uz crkvenu, misija Alfejeva ima i državnu egidu Ruske Federacije.
Važna činjenica je da Alfejev za misiju u Crnoj Gori imao blagoslove patrijarha Kirila Gundjajeva i Sinoda Moskovske patrijaršije.
U Patrijaršiji u Beogradu su bili i iznenađeni i zabrinuti kad je Alfejev banuo na ove prostore, pa su mediji iz Srbije prvi lansirali neslužbena tumačenja da je cilj ove ruske misije da se „Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli ‘KONFEDERALNI STATUS’ unutar SPC”.
Alfejeva je u Crnoj Gori dočekao Amfilohije Radović, koji oko godinu i po ranije, ni u drugom pokušaju, nije postao patrijarh u Beogradu – iako je u prvom krugu imao najviše glasova, pobijedio ga je Irinej Gavrilović. Amfilohije je prisustvovao svim sastancima Alfejeva s crnogorskim zvaničnicima. U tim razgovorima nije učestvovao Joanikije Mićović, tada episkop budimljansko-nikšićki.
Na kraju misije, prtisnut optužujuće intoniranim napisima srpskih medija da priprema „separatistički scenario” za ogranak Crkve Srbije u Crnoj Gori, Alfejev je na press-konferenciji Crnogorsku pravoslavnu crkvu nazvao „malom grupom samozvanaca koji se žele prikazati kao Crkva" i da „u Crnoj Gori postoji samo jedna kanonska Crkva na čijem je čelu mitropolit Amfilohije Radović”. Interesantno, Mićovića nije ni pomenuo.
Kazao je i da nije saglasan s ocjenama da su „pravoslavci u Crnoj Gori podijeljeni” i ustvrdio „da na jednoj teritoriji ne mogu postojati dvije pravoslavne crkve”. Nije, međutim, uvjerljivo objasnio, ako je sve to tako, ili uglavnom tako – čemu njegov iznenadni dolazak u Podgorici?
Prema ondašnjem tumačenju upućenog u zbivanja, Mirka Đorđevića, sociologa religije iz Beograda, „razgovori između velmože Ilariona i crnogorskih zvaničnika nijesu uspjeli, a u javnosti se podigla bura jer neće niko ovo mudro rusko rješenje: imala bi Mitropolija Amfilohijeva u Crnoj Gori AUTONOMIJU u okviru SPC”.
Nakon dvodnevnoga boravka u Podgorici, Alfejev, njegova delegcija, ali i Amfilohije, śeli su na avion i zaputili se u Beograd, pravo u Patrijaršiju, da i tamo pokušaju da objasne kako nijesu lobirali za crkvenu autonomiju Mitropolije crnogorsko-primorske. U Patrijaršiji su ih čekali Irinej Gavrilović i neki članovi Sinoda – ali i Vuk Jeremić, tadašnji ministar inostranih poslova Republike Srbije.
„I onda je velmoža iz Kremlja sletio u Beograd i pośetio patrijarha Irineja; i TU JE TIKVA PUKLA, bukvalno pukla”, pisao je Đorđević.
„Na sastanku kod Irineja bio je mitropolit Amfilohije – i ne treba se ovome čuditi – i legendarni Vuk Jeremić. Za ime Boga jedinoga, zavapio je patrijarh Irinej, pa to će biti kao što je bilo 1920. kada je stvorena jedna SPC u jednoj državi – Kraljevini SHS. Do tada su postojale Mitropolija dabrobosanska u BiH pod jurisdikcijom Carigrada, pa patrijaršija u Sremskim Karlovcima u Monarhiji Habsburškoj, pa Crkva u Crnoj Gori koja je bila SAMOSTALNA, i tako redom. Ako se sada prihvati ovo rješenje, koje su uglavili Amfilohije i Ilarion iz majčice Rusije, postaće legitimni zahtjevi da se stvori Hrvatska pravoslavna crkva, pa i ona u Vojvodini, i tako dalje. To je kretanje unazad i natraške, koje nam dobra donijeti neće, jer jedva smo 1920. stvorili i ujedinili SPC koja je kao takva opstajala i pod Titom”.
„Ovo je jedna lukava crkveno-političko-policijska igra”, komentarisao je Đorđević, „a to se vidi i po tome što je sa skupa izašao zbunjen, bez riječi za novinare, i Vuk J. inače veliki stručnjak za kanonsko pravo, kao i za svako drugo pravo. SPC je na zvaničnom sajtu pošteđela javnost nekog saopštenja, jer ko bi ga napisao da mu se vjeruje – niko”.
O čemu se zaista razgovaralo tokom dvodnevnoga boravka Alfejeva u Crnoj Gori? Alfejev je imao službene sastanke s tadašnjim predśednikom Filipom Vujanovićem, premijerom Igorom Lukšićem i šefom dipomatije Milanom Roćenom.
Nema javno dostupnih podataka o eventualnome sastanku Alfejeva i Mila Đukanovića, koji tada nije na najvišim državnim funkcijama, no bio je poslanik i lider DPS-a.
Citiram saopštenje koje onomad objavljuje Patrijaršija u Moskvi. Alfejev je crnogorskim zvaničnicima napomenuo:
„Ne miješajući se u unutrašnje stvari SPC i crnogorske države, Ruska pravoslavna crkva je SPREMNA DA PODIJELI SVOJE ISKUSTVO izgradnje crkveno-političkih odnosa U USLOVIMA FORMIRANJA NOVIH DRŽAVA na postsovjetskom prostoru”, kazao je Alfejev.
Od 1990-ih, na postsovjetskom prostoru, iskustvo Ruske crkve o kojem Alfejev govori u izgradnji crkveno-političkih odnosa u uslovima formiranja novih država, obuhvata ustrojavanje netvorka: SAMOUPRAVNE CRKVE s PRAVIMA ŠIROKE AUTONOMIJE (zasebni crkveni ustav, arhijerejski sabor, sinod, budžet, crkveno školstvo, etc), zatim SAMOUPRAVNIH CRKAVA, te EGZARHIJA i MITROPOLIJSKIH OBLASTI, tj. ustrojavanje kompleksnih crkveno-juridičkih entiteta s „konfederalnim” „federalnim” ili „asimetričnim” elementima samostalne uprave, koji su u većoj ili manjoj mjeri nezavisni od patrijaršijske uprave Moskve.
Ništa od toga ne postoji u Ustavu SPC za Eparhiju (mitropoliju) crnogorsko-primorsku, ustrojenu 1931. godine, potpuno zavisnu od Patrijaršije Srbije, koju tretiraju identično kao i svaku drugu od postojećih 40-ak srpskih eparhija u Srbiji i van nje…
(Nastavlja se)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR