Priredio: Vladimir Jovanović
CRKVA SRBIJE od 8. novembra 1929. interno (na „domaćem terenu”) tvrdi da je Srpska pravoslavna crkva (SPC). Naredio kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević. U toj godini objave njegove diktature („šestojanuarske”) on i propisao i potpisao Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
No, svejedno, nije za posljedicu imalo izmjenu u jedino validnom „rodnom listu”, do dana današnjega — a to je svešteni diptih Vaseljenske Majke-Crkve. Od kada je 1879. za Crkvu u Srbiji, prvi put ikada, izdat tomos o autokefaliji, ona se kanonski nepromijenjeno imenuje: - Pravoslavna Crkva Srbije. Jurisdikcija joj je novim vaseljenskim tomosom iz 1922. teritorijalno proširena na granice tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Nadimak nije ime. Umjetničko ime na primjer nekoga od holivudskih glumaca nije i njegovo „kršteno” ime. A čak i kada Njemačku nazivamo po Njemcima (navdno „nijemi”, ne razumiju nas Slovene), ili u potpuno drukčijoj, engleskoj inačici Germany, Germans - to neće promijeniti da se zemlja i nacija izvorno zovu: Deutschland, Deutsche; etc.
Slično sa Crkvom Srbije - da joj kanonski naziv nije SPC moguće je provjeriti na bezbroj načina.
Uzmimo nazive pomjesnih crkava i naslove titula njihovih poglavara meritorno zapisane u protokolima i aktima SVETOGA I VELIKOGA SABORA PRAVOSLAVNE CRKVE — koji je od 17. do 26. juna 2016. održan u zdanju Pravoslavne akademije u Kolimvariju na Kritu (Republika Grčka). Pod omoforom Vaseljenske Majke-Crkve, tada je, nota bene, održan sinaksis najvećega dijela pomjesnih pravoslavnih crkava.
U to vrijeme je 14 kanonskih jursdikcija. Njih 10 imalo delegacije na Kritu. I to: patrijaršije Vaseljenska, Aleksandrijska, Jerusalimska; te crkve Srbije, Rumunije, Kipra, Grčke, Poljske, Albanije, Čeških zemalja i Slovačke.
Ovaj Sveti i Veliki Sabor, decenijama pripreman, trebalo je da postane VIII Vaseljenski Sabor, tj. prvi od godine 787. kada je održan VII Vaseljenski Sabor. No to se nije desilo, jer četiri jurisdikcije - patrijaršije Antiohijska i Rusije, te crkve Bugarske i Gruzije - premda su učestvovale u višedecenijskim predsaborskim sesijama, svaka iz svojih razloga nijesu poslale delegacije na Krit, etc.
Pa ipak, Kritski sabor je usvojio sljedećih osam dokumenata: - Enciklika Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Crkve; - Poruka Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Crkve; - Značaj posta i njegovo poštovanje danas; - Odnosi Pravoslavne Crkve prema ostatku hrišćanskoga svijeta; - Autonomija i način proglašenja; - Pravoslavna dijaspora; - Tajna braka i prepreke; - Misija Pravoslavne Crkve u savremenome svijetu.
Iz protokola Kritskoga sabora, te iz usvojenih dokumenata, provjerljivi su tačni, identični po sadržaju iz sveštenoga diptiha Vaseljenske Majke-Crkve nazivi svake od pomjesnih jurusdikcija. To uključuje kanonski naziv za Crkvu Srbije, takođe i za titulu njezina poglavara koji je ujedno predśedavajući sinoda i arhijerejskoga sabora u Beogradu.
Na Kritski sabor u junu 2016. i Crkva Srbije, dakle, imala je delegaciju - predvođenu tadašnjim patrijarhom Irinejem Gavrilovićem, sa još 24 eparhijskih arhijereja. A među njima i mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE RADOVIĆ, kao i JOANIKIJE MIĆOVIĆ, episkop budimljansko-nikšićki; bili i PORFIRIJE PERIĆ, ondašnji mitopolit zagrebačko-ljubljanski, duhovnik mu IRINEJ bački BULOVIĆ…
Usvojeni od svih prisustvujućih crkvenih delegacija saborski dokumenti, po sadržaju isti, na tri jezika: grčkome, engleskome, francuskome. U tim saborskim aktima, čiji su tekstovi pažljivo oblikovani i usaglašavani decenijama na predsaborskim sesijama, nije moguće pronaći naziv Srpska pravoslavna crkva (ili akronim SPC); niti kraće Srpska crkva (grč. Σερβική Εκκλησία, eng. Serbian Church, fra. Église serbe). Nego isključivo: - Crkva Srbije.
Amfilohije je svakako znao šta se i sa kakvim naslovima i statusima potpisuje na Kritskome saboru - on je govorio grčki, jer se krajem 1960-ih zamonašio i rukopoložio za grčkoga sveštenika u Grčkoj, tamo i doktorirao; znao je i makar osnove francuskoga, jer je par godina bio predavač na bogoslovskome institutu u Parizu. I Perić bi morao znati grčki, jer u njegovoj biografiji navode da je u Grčkoj doktorirao. Svakako obojica shvtaju engleski makar toliko da npr. Church of Serbia nije moguće prevesti kao Srpska pravoslavna crkva. Ali za Mićovića, koji je nesvršeni beogradski student filozofije, nijesmo sugurni da je sada bez „alibija” tj. da je razumio šta potpisuje na Kritu prije devet godina…
U sve tri verzije (grčkoj, engleskoj, francuskoj) svih osam dokumenata Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Crkve - zajedno sa potpisima poglavarâ Vaseljenske, Aleksandrijske i Jerusalimske patrijaršije, te crkava Rumunije, Kipra, Grčke, Poljske, Albanije, Čeških zemalja i Slovačke - i svojeručni su potpisi Gavrilovića, poglavara Crkve Srbije, sa jednom te istom titulom ✝ IRINEJ OD SRBIJE:
- grčki, ✝ σ Σερβιας Ειρηναίος
- engleski, ✝ Irinej of Serbia
- francuski, ✝ Irénée de Serbie.
Takođe identično u grčkoj, engleskoj i francuskoj verziji dokumenata Svetoga i Velikoga Sabora, pomenuti Gavrilović, Amfilohije, Mićović, Perić, Bulović i ostali, zvanično su DELEGACIJA CRKVE SRBIJE:
- grčki, Αντιπροσωπεία Εκκλησίας Σερβίας — ili — Αντιπροσωπεια τησ Εκκλησιασ Σερβιασ εισ την αγιαν και Μεγαλην Συνοδον
- engleski, Delegation of the Church of Serbia
- francuski, Délégation de l'Église de Serbie.
A da svakome bude dostupno za provjeru, objavljujem linkove na zvanični sajt Sinodalne Biblijsko-bogoslovske komisije Moskovske patrijaršije (theolcom.ru) sa faksimilom Enciklike Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Crkve – u redosljedu prvoga od usvojenih dokumenta sa vlastoručnim potpisima svih 10 poglavara prisustvujućih pomjesnih crkava i popisom članova delegacija, uključujući IRINEJA OD SRBIJE i DELEGACIJU CRKVE SRBIJE:
Takođe, sa istoga, zvaničnoga sajta Sinodalne Biblijsko-bogoslovske komisije Moskovske patrijaršije, evo i linkova na trojezične faksimile još jednoga od dokumenata Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Crkve - Značaj posta i njegovo poštovanje danas. Tu možete pronaći da, među ostalima, AMFILOHIJE i MIĆOVIĆ, kao i PORFIRIJE PERIĆ vlastoručnim potpisima svjedoče da jesu članovi DELEGACIJE CRKVE SRBIJE:
Valter
Inace Dukljani
jovan j.
Sve je jasno kao dan. Mračno kao noć. Od prevarenih, na oti mačinu naviknutih, nema začu đenih. Neće do zauvijek. Treba pisati, istina je data od Boga a laž prokleta. Veličanstven je trud i znanje gospodina Jovano vića. I to Bog vidi. Za one koji mu vjeruju.
Mila K
Jevrem Dukljanin Brković polako prevodi neznavene i otrovane na stranu časne Duklje, a tamo nema četnika, antivaksera i ostalih df lažnih vrijednosti.