Braća u Hristu! Zajednička liturgija Patrijarha i Pape u śedištu Vaseljenske patrijaršije

Priredio: V.J. 

Patrijarška Božanska Liturgija odslužena je u neđelju 30. novembra u sabornome hramu sv. Đorđija na Fanaru u Istanbulu (Carigradu), śedištu pravoslavne Majke-Crkve Vaseljenske patrijaršije — a na prijestoni praznik u spomen sv. apostola Andreja Prvozvanoga, osnivača Vaseljenske patrijaršije (o kojem detaljnije na kraju ovoga teksta).

Svetom službom na Fanaru načalstvovao je vaseljenski patrijarh Vartolomej I, saslužujući sa poglavarom Rimokatoličke crkve papom Lavom XIV i poglavarom Aleksandrijske patrijaršije Teodorom II, te jerarsima iz još dvije pravoslavne patrijaršije: Antiohijske i Jerusalimske.

Vartolomej i papa Lav, nakon sv. službe, poslali su poruke mira i bratstva kroz svoje govore.

Vaseljenski Patrijarh je naglasio međuvjerski dijalog: da se greške iz prošlosti ne smiju ponoviti — govor Njegove Svesvetosti objavljujemo cjelokupan u nastavku ovoga teksta.

Papa je, između ostaloga, akcentovao obnavljanje hrišćanskoga jedinstva, zatim je govorio o opasnostima od klimatskih promjena i vještačke inteligencije.

Zatim su poglavari istočnoga i zapadnoga hrišćanstva blagoslovili vjernike sa balkona Patrijaršijskoga dvora na Fanaru.

Kasnije danas, papa Lav XIV, nakon ručka sa Vaseljenskim Patrijarhom, otputovao je avionom iz Carigrada za Bejrut (Liban).

* * *

„Antena M” je ovih dana izvještavala kako je papa Lav XIV, 27. novembra u Ankari, susretom sa predśednikom Turske, Redžepom Tajipom Erdoganom, započeo etapu uopšte svoga prvog apostolskog putovanja u inostranstvo.

Papa je śutradan, 28. novembra, sa Vartolomejem i predstavnicima raznih hrišćanskih denominacija u Turskoj u istorijskoj Nikeji (savremeni Iznik) obilježio 1700. godišnjicu Prvoga vaseljenskog sabora.

A juče, 29. novembra, papa Lav je na Fanaru — dočekan od Vaseljenskoga Patrijarha, uz zvuke crkvenih zvona. Nakon toga je u crkvi sv. Đorđija otpjevana pravoslavna doksologija i odslužena molitva na raznim jezicima za mir. Vartolomej i Lav su zajedno pročitali „Oče naš” na latinskome jeziku. Njih su dvojica zatim potpisali Zajedničku deklaraciju (Joint Declaration).

Takođe juče u Istanbulu, Papa je pośetio istorijsku džamiju Sultanahmet; poslije se sastao sa vođama lokalnih hrišćanskih zajednica u crkvi Mor Efrem Sirijske istočno-pravoslavne crkve; a onda — načalstvovao velikom katoličkom misom u zatvorenoj areni „Volkswagen”.

* * *

U nastavku, prenosimo u prijevodu na crnogorski jezik cjelokupan govor koji je Njegova Svesvetost, vaseljenski patrijarh Vartolomej, održao danas u crkvi sv. Đorđija:

Vaša Svetosti (Your Holiness),

Ljubljeni Brate u Hristu,

Papa Lave,

- Sa ośećanjima iskrene radosti i zahvalnosti ponovo Vas danas dočekujemo u ovome svetom centru Pravoslavlja — kao što je Vaseljenski Patrijarh Atinagora dočekao papu Pavla VI, kao što je Vaseljenski Patrijarh Dimitrije dočekao papu Jovana Pavla II — i kao što je Naša smjernost dočekao Vaše slavne prethodnike: Benedikta XVI i Franja.

- Danas Vas, zauzvrat, dočekujemo u časnoj Patrijaršijskoj crkvi sv. Đorđija, đe smo služili Božansku Liturgiju povodom praznika sv. apostola Andreja Prvozvanoga; tokom koje smo slušali čitanje Jevanđelja koje podśeća na poziv dva brata Andreja i Petra — prvih apostola Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista.

- Kako pripovijeda sv. apostol i jevanđelist Jovan Bogoslov, Andrej je bio jedan od dva učenika sv. Jovana Preteče koji im je pokaza na Isusa Hrista, zboreći: „Evo Jagnjeta Božijega!”

- Andrej ne samo da odmah krenu za Njim, već pronađe i svoga brata Simona, rekavši mu: „Našli smo Mesiju” — i dovede ga potom Gospodu, koji reče: „Ti si dakle Simon? Zvaćeš se Kifa-Petar” (Jn. 1:35-42).

- Tako, kroz ovaj poziv, dva brata ostaviše svoje ribarske mreže na obalama jezera Galilejskoga da bi postali ribari ljudi, bačajući mreže Crkve kroz propovijedanje Blage vijesti o spasenju do kraja svijeta.

- Na ovaj svečani dan jubileja, ne samo da nas okuplja śećanje na Prvozvanoga, no i prisustvo među nama dragocjenih svetih moštiju dva brata-apostola, koje su nam milostivo ponudili vaši prethodnici. Štoviše, ne možemo ignorisati da ikona poljupca Svetih Petra i Andreja, više od pola vijeka, postade simbol našega zajedničkog hodočašća ka hrišćanskome jedinstvu, stalno podśećajući svijetu — „našli smo Mesiju”.

- Kao nasljednici dvojice svetih apostola, osnivačâ naših crkava, ośećamo se uvezani nitima duhovnoga bratstva, što nas obavezuju da marljivo radimo na propovijedanju poruke spasenja svijetu.

- Vaša blagoslovena pośeta danas, baš kao i razmjena delegacijâ naših crkava povodom naših prijestonih praznika, ne može se svesti na protokolarne događaje, već naprotiv, na veoma konkretan i ličan način izražava našu duboku posvećenost potrazi za hrišćanskim jedinstvom i našu iskrenu težnju ka obnavljanju potpunosti crkvenoga zajedništva.

- Ovo je omogućeno prije 60 godina, 7. decembra 1965, skidanjem anatema iz 1054. godine između Rima i Carigrada. U Zajedničkoj deklaraciji, papa Pavle VI i vaseljenski patrijarh Atinagora proglasiše svoje zajedničko uvjerenje da „odgovaraju na poziv te božanske blagodati, koja danas vodi Rimokatoličku crkvu i Pravoslavnu crkvu, kao i sve hrišćane, da prevaziđu svoje razlike kako bi ponovo bili 'jedno', kao što je Gospod Isus tražio od svoga Oca za njih” (Zajednička deklaracija).

- Stoga se ovaj istorijski događaj, nakon „zime” podjelâ, s pravom može nazvati duhovnim „proljećem” za naše crkve, otvarajući novo poglavlje u našim međusobnim odnosima: ponovo nastojeći da prevaziđemo razlike iz prošlosti. Kako je tada sapšteno, „djejstvom Svetoga Duha te razlike će biti prevaziđene kroz čišćenje srca, kroz žaljenje zbog istorijskih nepravdi i kroz djelotvornu odlučnost da se postigne zajedničko razumijevanje i izražavanje vjere apostolâ i njezinih imperativa” (Zajednička deklaracija).

- Vjernost apostolskoj vjeri je upravo smisao ovogodišnje proslave 1700. godišnjice Prvoga vaseljenskog sabora u Nikeji, sa kojom se poklapa i Vaša pośeta. Otuda je u istome duhu Naše zajedničko hodočašće prekjuče na ovo istorijsko mjesto hrišćanskoga svijeta, zajedno sa Njegovim Blaženstvom Papom i Patrijarhom Teodorom Aleksandrijskim i zvaničnim predstavnicima Njihovih Blaženstava, patrijaraha Jovana Antiohijskoga i Teofila Jerusalimskoga, a sa kojima smo danas saslužili Božansku Liturgiju; i to nikako ne može biti svedeno samo na interesovanje za prošli događaj.

- Jer, Simbol vjere, koji objavi Nikejski sabor, dokazuje se kao ispovijest vjere koja prevazilazi prostor i vrijeme; potvrđuje vjeru Crkve primljenu od apostolâ. „Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi kada ste pozvani; jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i kroz sve i u svima” (Ef. 4:4-6) — isto je i moto Vašega apostolskoga putovanja.

- Božanski inspirisan djejstvom Svetoga Duha, Prvi Vaseljenski sabor u Nikeji ojačao je crkveno jedinstvo. Kako posvjedoči jedan od protagonista sabora, sv. Atanasije Aleksandrijski u svome pismu episkopima Afrike, Nikejski sabor je sazvao car Konstantin prvenstveno da bi riješio podjelu koju je unutar Crkve izazvala arijanska jeres i da bi se odlučilo o zajedničkom datumu za godišnje slavljenje Pashe, vaskrsenja Gospoda našega Isusa Hrista, temelja naše vjere (PG 26, 1032CD). Zaista, „ako Hristos nije vaskrsao, zaludna je propovijed naša, a zaludna je i vjera vaša” (1. Kor. 15:14).

- I taj, Prvi Vaseljenski sabor, ostaje temelj u našoj potrazi za hrišćanskim jedinstvom danas. Njegov Simbol vjere, njegovi kanoni i njegove odluke — osobito ona koja se odnosi na uspostavljanje zajedničkih kriterijuma za izračunavanje zajedničkoga datuma Pashe — čine naslijeđe vascijeloga hrišćanstva; i samo produbljivanjem ovoga bogatog naslijeđa podijeljeni hrišćani će se približiti jedni drugima i postići svoje toliko željeno jedinstvo.

- Kako nas je podśetio Sveti i Veliki sabor Pravoslavne crkve (Krit, jun 2016), „odgovornost Pravoslavne crkve za jedinstvo, kao i njezinu ekumensku misiju, artikulisali su Vaseljenski Sabori — oni su posebno naglasili neraskidivu vezu između istinske vjere i svetotajinskoga zajedništva” (Odnosi Pravoslavne crkve sa ostatkom hrišćanskoga svijeta).

- Takođe je podvučeno da je vjera u Trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, i u Jednoga Gospoda Isusa Hrista kao Boga i Spasitelja u skladu sa Svetim pismom i Nikejsko-carigradskim Simbolom vjere — suštinski kriterijum za angažovanje Pravoslavne crkve u Ekumenskom pokretu, za njezino članstvo u Svjetskom savjetu crkava i Konferenciji evropskih crkava, kao i za njezino učešće u bilateralnim i multilateralnim teološkim dijalozima (isto).

- Proslavljajući ove blagoslovene godišnjice, radujemo se što je skidanje anatema, koje je započelo dijalog ljubavi, dovelo do dijaloga istine koji se prvenstveno vodi u okviru Zajedničke međunarodne komisije za teološki dijalog između naše dvije sestrinske crkve, a koju su osnovali naši prethodnici, papa Jovan Pavle II i vaseljenski patrijarh Dimitrije. Rad Komisije, obavljen tokom proteklih 45 godina, koji je započeo ispitivanjem onoga što dijelimo zajedničko, njegovao je duh bratstva i razvio međusobno povjerenje i razumijevanje; i omogućava našim crkvama u ovome kritičnom trenutku istorije da se pozabave trnovitim pitanjima prošlosti kako bi ih prevazišle i vodile nas ka obnovi punog zajedništva.

- Zanimljivo je da se razmišljanje o sinodalnosti i primatu (prvijenstvu), sprovedeno posljednjih godina u okviru Komisije, pokazalo kao izvor inspiracije i obnove ne samo za naše sestrinske crkve, već i za ostatak hrišćanskoga svijeta. Možemo se samo moliti da se pitanja poput „filiokve” i nepogrješivosti, koja Komisija trenutno ispituje, riješe tako da njihovo razumijevanje više ne bude prepreka zajedništvu naših crkava.

- Na kraju krajeva, hrišćansko jedinstvo nije luksuz. To je najveća molitva našega Gospoda Isusa Hrista: „da... svi budu jedno” (Jn. 17:21) — i takođe je suštinski uslov za misiju Crkve. Hrišćansko jedinstvo je imperativ, osobito u našim burnim vremenima, kada je svijet razbijen ratovima, nasiljem i svima vrstama diskriminacije i kada je taj svijet razaran željom za dominacijom, potragom za profitom i neograničenom eksploatacija prirodnih resursa.

- Suočeno sa toliko patnje, cjelokupno stvorenje koje „uzdiše” (Rim. 8:22) očekuje jedinstvenu poruku nade od hrišćanâ koji nedvosmisleno osuđuju rat i nasilje, brane ljudsko dostojanstvo i poštuju i brinu o Božjem stvaranju. Ne možemo biti saučesnici u krvoproliću koje se dešava u Ukrajini i drugim dijelovima svijeta i ostati nijemi pred egzodusom hrišćana iz kolijevke hrišćanstva, ili biti ravnodušni prema nepravdama koje trpe „najmanja braća” našeg Gospoda (Mt. 25:31-46).

- Ne možemo ignorisati probleme zagađenja, otpada i klimatskih promjena. Moramo djelovati kao mirotvorci (Mt. 5:9), pokazati se kao oni koji pravednosti gladuju i žeđaju (Mt. 5:6) i moramo se ponašati kao dobri upravitelji tvorevine (Post. 1:26).

Vaša Svetosti,

- Sa ovim skromnim mislima, želimo da izrazimo našu iskrenu zahvalnost za Vašu pośetu našem Gradu i njegovoj Crkvi i za Vaše učešće u ovim svečanostima. Neka naši sveti i veliki osnivači i pokrovitelji — svetoslavni i svehvalni apostoli Andrej Prvozvani i Petar Korifej [u pravoslavnoj hrišćanskoj ikonografiji apostoli i Petar i Pavle se često nazivaju „Korifej”, Κορῠφαῖος, prim. „Antena M”] — zastupaju sve nas pred Onim kojemu su vjerno služili i propovijedali „do kraja svijeta”. Neka nastave da nas sve inspirišu širinom svoje crkvene vizije i odlučnošću svoje apostolske misije.

- Još jednom te pozdravljamo, dragi voljeni brate u Hristu (dearly beloved brother in Christ!)!

* * *

Po sveštenome predanju, osnivač Crkve u Vizantionu (Βυζάντιον), antičkome gradu na obalama Bosfora, kasnijem Konstantinopolju-Carigradu, savremenom Istanbulu — bio je 38. godine jedan od Hristovih apostola: sv. Andrija Prvozvani.

Prvozvani je u „episkopa grada Vizantiona” rukpoložio svoga učlenika Stahija (Στάχυς) docnije ubrojanog u Sedamdeset apostola, uz 12 velikih apostola.

Posljedično, sv. Andrija Prvozvani je hronološki prvi od episkopa u nizu docnije ustrojene Vaseljenske patrijaršije, do današnjega — Vartolomeja.