Novi standardi ne mijenjaju samo detalje, već jačaju globalni okvir vrednovanja i poručuju da su transparentnost, dosljednost i kvalitet važniji nego ikad.
Piše: Ana Nives Radović
Vrijednost nije samo pitanje bilansa, već i stvar povjerenja, pa kada već algoritmi procjenjuju cijene nekretnina, a održivost postaje neizostavna stavka u finansijskim izvještajima, čini se da je svemu potrebna neka vrsta kompasa koja bi omogućila međunarodnu relevantnost. Zbog toga u poslovnom, ali i svijetu van njega, sada gotovo sveprisutnu ESG (Environmental, Social, Governance) skraćenicu još jedna prati u stopu.
U pitanju je IVS, skraćeno od International Value Standards, koja se odnosi na Međunarodne standarde vrednovanja. Riječ je o standardima koji nijesu novi, budući da su od njihovog prvog objavljivanja prošle četiri decenije, ali koji su od ove godine ne samo prilagođeni trenutku u kojem živimo, već i spremni za vrijeme koje dolazi.
Novo izdanje IVS nije donijelo kozmetičke izmjene, već nova pravila u mjerenju kako onoga što je opipljivo, tako i onoga što tek postaje važno, bilo da je riječ o emisijama ugljendioksida ili reputaciji brenda.
Međunarodni standardi vrednovanja (IVS) objedinjuju skup globalnih pravila za određivanje vrijednosti svega, od fabričkih postrojenja do značaja brendova. Donosi ih Međunarodni savjet za standarde vrednovanja (IVSC), nezavisna neprofitna organizacija koja nije pod kontrolom bilo koje institucije ili vlade, a primjenjuju se u više od 100 zemalja sa ciljem da se spriječe proizvoljna i nepouzdana vrednovanja, kako bi rezultati koji se koriste mogli da budu pouzdani.
IVSC je u januaru 2024. objavio novo izdanje IVS-a, koje je stupilo na snagu 31. Januara ove godine. Ovdje nije riječ o sitnim izmjenama, budući da su dodata nova poglavlja i da su uvedene velike promjene, tako da se jasno vidi namjera da se standardi usklade s realnošću današnjeg svijeta, uzimajući u obzir digitalizaciju, tehnologije koje postaju sve zastupljenije, a posebno značaj ESG standarda i održivosti, koji se sve više mjeri i u novcu.
Jedinstven okvir i jasna pravila
IVS 2025 uvodi jedinstven okvir koji važi za sve klase imovine. Opšti standardi (IVS 100–103) sada su organizovani tako da prate tok vrednovanja, od početnog dogovora i planiranja, preko prikupljanja podataka, modelovanja, pa sve do izrade i revizije izvještaja. Time su standardi postali pregledniji i dosljedniji.
Novina je i to što se sada precizno razlikuje šta je obavezno, a šta preporučeno. Ako se, zbog zakona ili propisa, mora odstupiti od standarda, to mora biti dokumentovano i opravdano, što povećava transparentnost.
U okviru IVS 100 (Okvir za vrednovanje), naglašava se profesionalna odgovornost. Od sada je obavezno da se svaki postupak vrednovanja kontroliše kvalitetom, procjenitelji moraju bilježiti sve korake (poput nezavisnih provjera ili ponovnih izračuna) kako bi dokazali tačnost i nepristrasnost rezultata. Ako se koriste spoljni stručnjaci ili servisi, procjenitelj mora potvrditi njihovu stručnost i sposobnost, jer je on i dalje odgovoran za krajnji rezultat.
IVS 101 (Opseg rada) dodatno precizira razliku između “pregleda vrednovanja” (revizije tuđeg izvještaja) i “revizije vrijednosti” (koja podrazumijeva novu procjenu). Time se sprečavaju zabune i pogrešno označavanje angažmana.
Procjenitelji sada moraju biti precizniji već na početku: tačno definisati obim posla, evidentirati sva odstupanja i planirati interne kontrole. Cilj je jasan, povećanje povjerenja kroz transparentan i dobro vođen proces.
Podaci i ulazne vrijednosti (IVS 104)
Jedna od najvećih novina je IVS 104, koje se bavi kvalitetom podataka. U fokusu je poruka da su tačni i relevantni podaci temelj svake procjene vrijednosti. Procjenitelji moraju koristiti tržišne podatke gdje god je moguće i procjenjivati njihove izvore, da li su tačni, potpuni, aktuelni i transparentni.
Drugim riječima, procjenitelj ne smije “slijepo” vjerovati informacijama, već mora provjeriti da li su prikladne za svrhu vrednovanja. Ako nešto nedostaje ili je nejasno, dužan je da pronađe alternativu, prilagodi pretpostavke i jasno objasni ograničenja podataka.
Ovo poglavlje takođe reguliše upotrebu spoljnih stručnjaka, tako da, ukoliko se koriste tuđi podaci ili analize, procjenitelj mora da odredi njihovu pouzdanost i da informaciju o tome dokumentuje u izvještaju.
Novi ESG dodatak unutar IVS 104 zahtijeva da se u obzir uzmu faktori životne sredine, društveni i upravljački. Ukoliko su ovi faktori mjerljivi i materijalni, moraju da budu uključeni u procjenu vrijednosti, kao, na primjer, ekološki uticaj fabrike. ESG faktori mogu da utiču kvantitativno, npr. povećanjem diskontne stope, ali i kvalitativno, gubitkom povjerenja tržišta.
Modeli vrednovanja (IVS 105)
Savremene procjene često koriste softverske alate i kompleksne modele, ali IVS 105 jasno kaže: da nijedan automatizovani model ne može zamijeniti stručni sud procjenitelja. Čak i kada program izračuna vrijednost, čovjek mora da provjeri, tumači i potvrdi rezultate.
Model mora biti prikladan svrsi, potrebno je testirati rezultate u odnosu na tržišne podatke i korigovati ako odstupaju. Sve pretpostavke i pojednostavljenja moraju biti jasno prikazana. Cilj je da rezultati modela zaista odražavaju realnu vrijednost, a ne da zavode korisnika.
Dokumentacija i izvještavanje (IVS 106)
Dokumentovanje je sada postalo zaseban standard. IVS 106 zahtijeva da procjenitelji čuvaju detaljnu evidenciju cijelog procesa, od konačnog izvještaja do radnih verzija i komunikacije.
Izvještaj više nije samo broj na papiru, mora jasno prikazati kako se do te vrijednosti došlo: koje metode su korišćene, koji podaci, koje pretpostavke, koje alternative su razmatrane i kako su rizici uzeti u obzir.
Cilj je transparentnost i mogućnost ponovne provjere. Drugi stručnjak treba da ima mogućnost da, na osnovu dokumentacije, tačno vidi kako je rezultat postignut, pri čemu ovdje nije riječ o birokratskoj proceduri, već o dokazu profesionalnosti i odbranjivosti nalaza.
ESG faktori
IVS 2025 sada zvanično uključuje ESG u proces vrednovanja, ne kao novi metod, već kao dopuna postojećih, pa ako, recimo, neka kompanija trpi visoke troškove zbog ekoloških propisa, to mora biti uračunato u novčane tokove ili rizik.
Procjenitelji moraju prepoznati i kvantitativne i kvalitativne uticaje ESG faktora, od klimatskih rizika do lošeg korporativnog upravljanja, jer sve to može značajno uticati na vrijednost.
Standardi po klasama imovine
IVS 200–230 (Poslovanja i nematerijalna imovina) sada zahtijevaju da se tačno navede koja se vrsta vlasništva procjenjuje (npr. 75% kapitala) i da se objasni kako to utiče na vrijednost. Standardi o nematerijalnoj imovini pojednostavljeni su i fokusirani na ključne principe.
IVS 300–410 (Materijalna imovina) sada obuhvataju i infrastrukturu (puteve, mostove, elektrane). Dodate su sekcije o podacima, modelima i dokumentovanju, čime se osigurava ista metodološka dosljednost.
IVS 410 (Razvojne nekretnine) ide još dalje, daje konkretne smjernice za prikupljanje podataka, izradu modela i procjenu rizika u razvojnim projektima.
Potpuno novo poglavlje je IVS 500 (Finansijski instrumenti), koje daje detaljna pravila za vrednovanje obveznica, kredita, derivata i sličnih instrumenata. Tu se posebno naglašava potreba za testiranjem modela, validacijom podataka i nezavisnom provjerom cijena.
Primjena
Novo izdanje IVS 2025 donosi veći nivo detalja i jači fokus na proces, ne samo da priznaje moderne prakse poput automatizovanih modela i ESG-a, već ih formalno integriše u standarde.
Time se postiže veća dosljednost i povjerenje, kada izvještaj kaže da je urađen po IVS 2025, korisnik zna da je prošao kroz strukturisan proces, sa provjerenim podacima, validiranim modelima i transparentnom dokumentacijom.
Postoji prelazni period od godinu, pa iako se novi standardi mogu odmah primjenjivati, obavezni su za sve procjene sa datumom od 31. januara 2025.. Nacionalne organizacije procjenitelja će do tada prilagoditi svoja pravila.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR