Piše: Novak Adžić
MILAN M. KOSORIĆ, oficir, poručnik crnogorske vojske, crnogorski patriota, zelenaš, pristalica kralja Nikole i nezavisne Crne Gore. Nosilac je najviših crnogorskih službenih odlikovanja.
U rangu poručnika crnogorske vojske, Milan M. Kosorić je iz italijanskog grada Barija 10. februara 1921. godine podnio opširan izvještaj kojeg je naslovio-„Nekoliko primjera o postupanju Srbijanskih vlasti, spram svakog, koji samo spomene ime Crnogorskog Kralja, a još gore, koji se osjeća neodrođenim Crnogorcem".
Taj izvještaj uputio je tadašnjem predsjedniku crnogorske Vlade u Rimu Jovanu S. Plamencu. Dugo je ostao kao aktivni borac za slobodu i nezavisnost Crne Gore u Italiji. Bio je izvršni predsjednik Udruženja za Odbranu slobode Crne Gore, koje je 1924. godine, formiranog u Bergamu (Italija), a koje je ukupno brojalo 191 uglednu ličnost. Udruženje je bilo sastavljeno od stranaca i crnogorskih oficira i političara, iz raznih zemalja svijeta, koji su preferirali nastavak borbe za nezavisnost Crne Gore.
Milan M. Kosorić je u godišnjaku tog Udruženja „Natale", Bergamo, 1925. godine, pisao i ovo: „Crna Gora nije mrtva dok živi njen narod". Od Crnogoraca, članovi Udruženja za Odbranu slobode Crne Gore, koje je 1924. godine, formiranog u Bergamu (Italija), bili su: general dr Anto Gvozdenović (Rim), Milo Vujović (Njujork), dr Pero Šoć (Rim), Anto Jakšić (San Remo), Krsto Popović (Buenos Aires), Živko Nikčević (Buenos Aires).
Oficir Milan M. Kosorić bio je od 1924.godine predsjednik Mjesnog odbora „Crnogorske Slobodne Stranke seljaka i radnika“, (ogranka za sjevernu Italiju, sa sjedištem u Bergamu). Predsjednik Crnogorske Slobodne Stranke Seljaka i Radnika sa sjedištem u Njujorku bio je ministar Milo M. Vujović. „Crnogorski glasnik“ iz Detroita (oficijelni organ Crnogorskog potpornog saveza i Crnogorske Slobodne Stranke Seljaka i Radnika), 7. februara 1925.godine, u članku pod naslovom „Iz Crnogorske Slobodne Stranke dva pisma upućena Predsjedniku Vujoviću“, objavljuje i ovo:
„Drugo je pismo od g. Milana Kosorića, predsjednika Mjesnog Odbora Stranke u Sjevernoj Italiji (u Bergamo), koji u ovim krajevima radi kod jedne velike Kompanije za Električna Poduzeća, a đe je oko sebe okupio prilično veliku grupu naših izbjeglica, te ih namjestio da teški egzil provedu u radu za nasušni hljeb-ali istovremeno se trude sa svojim uglednim Predsjednikom, da aktivno rade za dobro naše napaćene Domovine ali i o njihovom patriotskom radu će biti riječi i kasnije.
PLEMENITI NAŠ PREDSJEDNIČE,
U ranijem našem pismu, uputili smo Vam izvještaj o radu odbora naše Stranke tečajem godine. Vaše drago pismo od 21. prošlog decembra smo primili. Ono nam daje utjehe, ojačava našu nadu i tvrdi pouzdanje, da naša junačka Domovina neće propasti niti promašiti uzvišeni cilj svoje istorijske uloge.
Pismo sam pročitao i ostalim drugovima, vjerujte, Gospodine Predsjedniče, da smo u oduševljenu plakali čitajući Vaše velike riječi:“Da nećete napustiti svetu borbu, dok ne vidimo Domovinu slobodnu i onakvu, kakvu su zamišljali naši stari pretci, i kakva treba da bude!“ Neka Vas Bog i Pravda pomogne za sve i u svemu, mi ćemo sljedovati Vas u Vašem teškom radu; vjerno ćemo se držati pravca i rada, koji tako dostojno ide stopama crnogorske istorije-vjerno i pouzdano, do izdisaja i smrti, tako nam pomogao Bog. Vaše riječi će se pisati zlatnim slovima; one će biti istorijska pouka za naše buduće naraštaje-a nama podstrek i snaga da izdržimo do kraja.
Mi svi vidimo i osjećamo da naš vođa ne grabi titule i zvanja da se snjima razmeće i glavari-ali grabi rad, muku i trud, grabi poštene i svjesne drugove, i zove ih braćom i drugovima; mi svi dobro vidimo da naš vođa ne radi za egoističke i lične interese-već za sve nas, t.j. za opšte dobro naše nemučene Domovine, što znači za naše opšte dobro. Takav vođa i starješina nam je odavno trebao-odnosno takvoga smo se trebali odavno držati; onaj ko se ne kiti aristokratskim titulama i krupnim nazivima,već koji dolazi među nama siromasima, pa hoće da bude drug i brat.
Budite uvjereni, Gospodine Predsjedniče da ovo nijesu riječi za ljeporečiti, već čisti i patriotski osjećaj iz čistog i iskrenog oduševljenja-osjećaj crnogorski osjećaj ljubavi spram mile nam Crne Gore, i osjećaj spram Tebe kao spram druga, brata i junačkog i opasnog Vođe što će, ako Bog da ubrzo znati i naši neprijatelji.
Prilažem Vam ovđe dvije kopije pisama, o kojima već znate, kao i memorandum, kojeg smo prema Vašem odobrenju uputili....a istodobno Vas molim, da od strane mojih drugova i mene, izvolite primiti uvjerenje našeg poštovanja i naše odanosti, gotovi vazda i u vatru i u vodu, gotovi u smrt kad to zatraže interesi Otadžbine i kad nas pozovete. Ne zaboravite, mi smo na straži, mi smo tu!
Istovremeno Vas molimo da biste objavili naš bratski i drugarski pozdrav našoj braći u obije Amerike, i dozvolite, da završimo onim Vašim riječima:“Ako nas razdvajaju prostori i daljina, ali nas veže gvozdena veza ideje za čast i slobodu Domovine!“
Za Mjesni Odbor Crnogorske Slobodne Stranke Seljaka i Radnika.
Bergamo (Italija),
15.januara 1925. Predsjednik
Poručnik Milan.M.Kosorić“[1]
[1] „Crnogorski glasnik“ (oficijelni organ Crnogorskog potpornog saveza i Crnogorske Slobodne Stranke Seljaka i Radnika), od subote, 7. februara 1925.godine, broj 70., godina X, Detroit, Mičigen, USA, strana 4.
Odza Veilji
" Crna Gora nije mrtva dok živi njen narod "
VILA CRNOGORSKA
" Crna Gora nije mrtva dok živi njen narod "